Ruski kršćani uznose molitve drevne Engleske, Irske i zapadne Europe

S blagoslovom ruskog pravoslavnog biskupa pereslavskog i ugličkog Teoktista, u Rusiji je izašao molitvenik zapadnog obreda.

Prvih tisuću godina poslije rođenja Gospodina našeg Isusa Krista, Rim je bio vjerni dio Pravoslavne Crkve, a Zapadna Europa je bila dom mnogih pravoslavnih svetaca, kao što su sv. Aidan, sv. Ambrozije, sv. Hilarion, sv. Vincent, sv. Grgur, sv. Benedikt, sv. Patrik, i mnogi drugi. Svi ovi sveci — kao i njihove molitve i liturgije — su potpuno pravoslavni, i danas ih pravoslavni kršćani vole.

Mnogo kasnije, rimokatolici su ušli u raskol, napuštajući Pravoslavnu Crkvu u 11. st. Srećom, ovaj nesretni razvoj događaja nije utjecao na ljepotu ili svetost ranijih svetaca, liturgija i molitava koji su krasili britansko otočje — i veći dio zapadne Europe — prvih tisuću godina postojanja Crkve.

Danas, ruski pravoslavni kršćani otvoreno časte svete iz cijelog svijeta, uključujući sv. Patrika (istaknuti irski svetac iz 5. st.), sv. Vincenta Lerinskog (istaknuti francuski svetac iz 5. st.), sv. Grgura Rimskog (rimski papa iz 6. st. po kome je nazvano „Gregorijansko pjevanje“, Sv. Tihona Moskovskog (svetac s početka 20. st. koji je živio u Americi i koji je pomogao da se dobije sinodalno odobrenje za zapadni obred – „Liturgiju sv. Tihona“) i sv. Ivana Šangajskog i San Franciskanskog (svetac iz 20. st. koji je živio i u Americi i u zapadnoj Europi, koji je osnovao neke pravoslavne župe zapadnog obreda i zaredio izvjesni broj pravoslavnih svećenika zapadnog obreda).

Ovaj pravoslavni molitvenik je posvećen sv. Tihonu Moskovskom, sv. Ivanu Šangajskom i San Franciskanskom, sv. Rafaelu Brooklynskom i mnogim pravoslavnim kršćanima koji su bili instrumenti u očuvanju pravoslavnog zapadnog obreda.

izvor: mitropolija.com

19 misli o “Ruski kršćani uznose molitve drevne Engleske, Irske i zapadne Europe

  1. Navedeni molitvenik je izašao iz tiska još prošle godine. Možete ga preuzeti ovdje:
    https://drive.google.com/file/d/10pFDH-LHy9HValb1F-J1sqP_Q3n1nBgb/view?usp=drivesdk
    Zapadni obred u pravoslavlju od Adventa do Božića:
    https://drive.google.com/file/d/10rEhOld1ZKJnWrC4qRJ_MON1rJjOD-vB/view?usp=drivesdk
    Najsličniji obredi zapadnopravoslavnim obredima (različite varijacije tridentskog obreda) se kod nas mogu vidjeti kod starokatolika, Bratstva sv. Pija X. i u (teozofskoj) Slobodnoj katoličkoj crkvi. Ne reklamiram navedene vjerske zajednice, pišem za one koji proučavaju ili se zanimaju liturgikom.

    Sviđa mi se

  2. Iskreno rečeno, molitvenik i nije nešto naročito. Papinstvo je praktično od pravoslavnih. Sve može, svi mogući obredi, samo priznajte papu za poglavara … A i sveopća pravoslavna crkva se raspada, na grčki i rimski dio. Kanona se slabo tko drži. Nema ni od SPC ništa. Treba pronaći kakvu zapadnopravoslavnu opciju za wvangeliziranje. Kontaktirati kakvu Gotsku crkvu… Važno da ima apostolski slijed.

    Sviđa mi se

    1. Ako Crkvu shvaćaš samo kao ljudsku organizaciju, onda je to tako. Međutim, ona je Tijelo Kristovo i lutanje izvan nje po nekakvim gotskim crkvama za nas nije opcija.

      Sviđa mi se

  3. Za vlastito spasenje je SPC dovoljna, dok čuva pravoslavlje i ima valjano zaređeno svećenstvo. Ali, za širi društveno-vjerski aktivizam u Hrvatskoj je SPC više srpsko kulturno-umjetničko društvo nego što je crkva. Dovoljno je ući u crkveni dućan na Cvjetnom u Zagrebu. Poput puste špilje. Svjećice i par knjiga. Nema novina, časopisa… Ništa. Nekada je bilo i novina i časopisa i dijelile su se kojekakve brošure … Žalosna slika

    Sviđa mi se

    1. Nije kriva samo SPC za takvo stanje. Postoje velike predrasude vezane za SPC u društvu, koja je oklevetana i posmatra se kao strani, neprijateljski, antihrvatski element, od kućnog obrazovanja, medija, politike, rimokatoliče crkve i u takvom ambijentu nije lako postojati i ne čudi tako defanzivan i povučen stav crkve jer nije dobrodošla u društvu RH.

      Sviđa mi se

      1. SPC je institucionalno jako tanka, i u vlastitom školstvu i u svemu. Dovoljno je slušati svećenike SPC kad gostuju u medijima, nedostaje im opće znanje. Istina je da imaju završen bogoslovski fakultet, ali su u općoj kulturi, poznavanju pravopisa (prolistajte crkvena izdanja pa ćete se uvjeriti) i književnosti, povijesti i svemu ostalome slabašni. Srednjoškolsko obrazovanje im je katastrofa. Onda SPC pati od nerada, samosažaljevanja (Turci, ustaše, komunisti…), nesloge, dodvoravanja protuhama od političara…. A tek koloritni balkanski karakteri u redovima klera i istaknutijih vjernika: bukadžije, plamtljivci (brzo planu, međusobno se posvađaju…). Takvi da nekome nešto pripovijedaju. Samo gledaju kako bi što prije završili službu. Gospode pomiluj otpjevaju ko vršilica, brzo, nerazumljivo. Evanđelje i apostol se jedva mogu razumjeti. Još nisu preveli ni cijelu Bibliju, mislim na Stari zavjet koji koriste grčke crkve. Samo ovo zadnje je pokazatelj žalosnoga stanja u SPC. Osobno, SPC-u želim napredak u svemu, ali, ali, ali mi je žao hrvatskoga čovjeka, običnih ljudi koji tumaraju u mraku papinskih i protestantskih gluposti. Treba im upaliti svjetlo!

        Sviđa mi se

    2. To je neistina u SPC ima sasvim dovoljan broj obrazovanih teologa i sveštenika. Izuzetnih duhovnika medju monasima takodje, kakvih nema ni u većim pomesnim crkvama. Društo u Hrvatskoj nije naklonjeno SPC i to nije nikakvo samosažaljenje već činjenica. Nažalost tako je, iz RH sam znam šta većinski narod misli o SPC, vrlo retko pozitvno ili makar neutralno. I u takvim okolnostima veće istupanje, misionarenje i aktivnost su prosto nemogući. Vama nije problem SPC već vi sami jer ne znate gde i na koju stranu želite da idete. Čas ste u SPC, čas tražite obnovu zapadne pravoslavne jurisdikcije u Hrvatskoj jer vam smeta istočnjačko zavijanje (vaše reči), medju Gotima, Vizogotima, Ostrogotima itd. Na Zapadu je pravoslavlje odavno ugašeno i sigurno se neće obnavljati na način na koji vi priželjkujete, u Hrvatskoj vam je SPC jedina ozbiljna opcija.

      Sviđa mi se

      1. Naravno da će se pravoslavlje na Zapadu teško obnavljati, dok pravoslavne crkve ne utvrde tko su i što su. Malo bi osuđivale papinstvo za herezu, pa bi malo surađivale s njim i tražile financijsku i svaku drugu pomoć od njega. Koliko pravoslavnih crkava na Zapadu ima ustupljene hramove i bogoslužbene prostore od Rimokatoličke crkve? Puno, puno. Pa bi opet malo pljuvali po navedenima, pa moljakali da se upišu njihovi studenti na rimokatoličke fakultete i sveučilišta. Malo si heretik, a malo brat u Kristu. Pa katolički sveci, malo su sumašedši (luđaci) pa su malo istinski sveci Božji, sve po potrebi. Pomoć i novci kada se daju ne smrde. Nisu ljudi ovdje budale i idioti. U “RSK” su sve rimokatoličke crkve bile srušene. Je li stao ikoji episkop ili svećenik SPC ispred rkt crkve pa rekao: “Ljudi, ne dirajte tuđu bogomolju!” Činjeni su zločini i s hrvatske strane, ali opet su neki Srbi i crkve opstali u Hrvatskoj. U “RSK” nije nitko i ništa ostalo. Sve zločine osuđujem i od njih se ograđujem. I sad se čudite što u hrvatskom društvu ne vole SPC. Jako je vjerodostojna, nema što!

        Sviđa mi se

  4. Svećenici Srpske pravoslavne crkve, a i svake druge pravoslavne crkve, ako žele biti vjerodostojni, trebaju biti svjesni da Pravoslavna crkva jedina posjeduje punoću istine koju je Gospodin Isus Krist objavio i dao svojim apostolima u zadatak da je propovijedaju. Zato trebaju prestati duhovno bludničiti u zajedničkim molitvama i obredima s rimokatolicima, protestantima i drugim krivovjercima i inovjercima. Tako neupućeni, a takvih je većina ljudi, misle sve je to isto… Nije isto. Tako bi se poštovali i crkvenu kanoni i pokazivala vjerodostojnost. Kako to osobno doživljavam? Kada vidim protestantskoga pastora u zajedničkoj molitvi s pravoslavnim svećenikom i drugima ispred oltara pravoslavne crkve, meni se tšako nešto gadi. Veliki sam štovatelj Blažene Djevice Marije. Kako sudjelovati u tome, a npr. slaviti u molitvi Majku Božju ili joj se poslije takvoga bezakonja moliti. Moliti se s onima za koje ona nije vazda djevica… Takvi postupci nisu nikakvo svjedočenje vjere, već duhovno bludničenje. Stari Izrael je zbog duhovnog bludničenja bio teško kažnjavan. Čitam da se u Beogradu priprema “europride”, veliki skup grješnika… Gdje je poziv vjernicima na pojačane molitve, post i sl., ako su politički ili ikakvi javni protesti protuzakoniti? Bog će se rasrditi na srpsku zemlju isto kao i na Hrvatsku, pa ćemo biti potresa, suša i drugih nevolja kao i u Hrvatskoj. Istina je da je Bog ljubav. Ali, Bog je uvijek isti. I u Starome i Novome zavjetu. Ne voli bezakonje. Spor je na gnjev, ali se i rasrdi pa dođu i kazne. Uredniku zahvala što dopušta i kritičke komentare i različita mišljenja

    Sviđa mi se

    1. Vaš problem je što osudjujete sve i sva. Vi imate duhovni problem, gordi ste i postavili ste se za sudiju sveštenicima, episkopima pa i čitavim pomesnim crkvama. Molite se za smirenje i neosudjivanje i tada će vam postati lakše da uvidite gde vam valja ići i ispašu pronaći. I dobićete rasudjivanje kojim problemima da se bavite a kojima ne.

      Sviđa mi se

      1. Samo razmišljam kritički i govorim istinu. Nisam nikakav sudac i nemam nikakve ovlasti ni prema kome i ne veselim se ničijoj tragediji, niti ismijavan ičiju nesreću ili manu. Gospodin traži da govorimo istinu i osuđuje svako licemjerstvo i farizejstvo. Srpski narod je dio čovječanstva, Srbi nisu nikakvi izvanzemaljci da bi bili drukčiji od drugih. Srpsku pravoslavnu crkvu čine ljudi, srpski ljudi sa svim svojim manama i vrlinama. Čovječanstvo se ubrzano kvari, a Zapad je izvor toga kvarenja. Srbi isto ubrzano podliježu zapadnom utjecaju. Hrvati su već podlegli. Rimska crkva isto. Kapitulacija je već svršena stvar. Kod Srba je SPC zadnja brana. Zamjetna je klerikalizacija SPC-a, svećenstvo se sve više izdvaja kao neka zasebna, uzvišena i nedodirljiva kasta, poglavito na kritike. Sve je to već viđeno u Rimokatoličkoj crkvi. Pravoslavni episkopi postaju male pape svaki za sebe u svojoj eparhiji – malom feudu, a trebali bi se ponašati prema svećenicima očinski, a ne faraonski. Episkop je prvosvećenik, s većim ovlastima od prezbitera, samo svećenik s većim ovlastima. Isto svećenik, nikakvo božanstvo. I redovnik koji mora biti skroman. Slabljenje discipline, relativizacija morala, postupna desakralizacija obreda (inflacija broja misa i po danu i po namjenama, ublažavanje pripreme za misu) itd., sve je to već viđeno u Rimokatoličkoj crkvi, a u SPC dolazi sa 20-25 godina zakašnjenja i upravo se odigrava. Kakva je koja crkva najbolje može se procijeniti po njenim svecima. Sveti Sava je sve manje srpska slava, sve se manje srpska Crkva diči njime, sve se manje spominje sveti Sava u propovjedima srpskih klerika. Ne može se nešto naročito zamjetiti ni na crkvenim siteovima. Još je u kalendaru njegova himan i njegova slika, ali tko zna koliko će još dugo biti!

        Sviđa mi se

      2. Urednik ovog site-a je primjer tolerancije i uredničke, svaka vam čast što dozvoljavate različita mišljenja i kritike. A vama Marko i ostalima bih savjetovao da uz jutarnje i večernje molitvice iz molitvenika, i uz obvezno čitanje psalama čitate Novi zavet. Svaki dan, redovito što više to bolje. Jedno poglavlje je malo. Bar tri poglavlja dnevno. Ovo više nisu obična vremena. U realnosti vlada duhovno ratno stanje. Đavo napada kršćane sve više i više, sa sve više lukavosti. Sve kršćane odreda i pravoslavne, i katolike i protestante. Isus mu smeta, čak i u iskrivljenom pogledu. Pogledajte koliko kršćani imaju djece, koliko je neoženjenih i neudanih, koliko zabludjelih i zastranjenje među mladima. A muslimani, Romi, hinduisti i svi ostali se rađaju i napreduju. Vrag na njih manje udara. Zato treba pooštravati, duhovno se naoružavati. Recite to svojim pastirima, naročito nadpastirima

        Sviđa mi se

      3. Ne možete vi svojim mnogobrižjem da promenite bilo šta. Spasiće se ko će se spasiti i propašće ko će propasti, može se samo moliti. Stavili ste na svoja pleće previše, za početak brinite samo o sebi jer to je jedino šta zapravo i možete. A u nekim stvarima i preterujete nije sve tako crno i izgubljeno.

        Sviđa mi se

  5. Ništa nisam stavio na svoja pleća, niti je to moja dužnost. Samo sam kritički sagledao situaciju. Ako je sada nešto i ostalo za pohvaliti, hoće li biti toga za deset, dvadeset godina? Uvijek ćete vi naći izgovore za nerad i guranje glave u pijesak. Nema tu pomoći.

    Sviđa mi se

    1. Ne znam da li za 10 ili 20 godina ali doći će i taj dan kada se vera neće naći na zemlji i tada dolazi kraj. Nije u pitanju vreme kada će doći antihrist već stanje a takvo stanje dolazi. Apostasiju je nemoguće zaustaviti, samo odložiti za neko vreme. Zato ako i postoji nekakva Nojeva barka u blizini treba se ukrcati na nju bez previše kritike kako izgleda krma, pramac, jedra, kormilo…

      Sviđa mi se

      1. Gospodine Marko, ne treba tako razmišljati. Treba se truditi u vinogradu Gospodnjem. Sve što ste naveli trebalo se već dogoditi u 6. stoljeću, ali molitvama svetaca i Majke Božje došlo je do odgode. Gospodin se eto smilovao. Muhamed je ostao kao znak na to. Otac Tadej je govorio o tome. Da je tada bio kraj mi danas ne bi postojali, a evo sada postojimo i imamo šansu da završimo jednog dana u raju! Izgleda da su ovi koji pokušavaju stvoriti pakao na zemlji, pa tako manipuliraju genima da bi dobili crvenu junicu i sl. za četvrti hram, da su klonirali kandidata iz 6. stoljeća. Ali, Božja je zadnja!

        Sviđa mi se

Odgovori na Marko Otkaži odgovor