Ohridski prolog za 29. travanj/12. svibanj
Ništa se od Boga Sveznajućeg ne može utajiti. Njemu je svakoga časa poznato sve što se čini u svijetu, kako u svijetu izvanjskom, tako i u svijetu unutrašnjem, duhovnom. Nijednu namjeru, nijednu želju, nijednu pomisao svoju ne može čovjek sakriti od Boga. Kako da se sakrije od Boga ono što se ne može sakriti ni od ljudi, od svetih ljudi! Car Ivan Grozni došao jednog dana da se Bogu moli. U hramu je stajao na molitvi i Vasilije Blaženi, jurodivi. Car je tijelom bio, istina, u hramu, ali umom je bio na Vrapčjem Brdu, nedaleko od Moskve, na kome je počeo graditi dvor. I za sve vrijeme bogoslužja car je mislio, kako da produži i dovrši svoj dvor na onom brdu. Poslije službe vidje car Vasilija, i upita ga gdje je bio. „U crkvi,“ odgovori Vasilije, i odmah upita on cara: „A gdje si ti bio, care?“ „I ja u crkvi,“ odgovori car. Na to mu reče vidoviti svetac: „Ne govoriš istinu, Ivanuška, jer ja te gledah kako mislima šetaš po Vrapčjem Brdu i zidaš dvor.“ Nastavi čitati Ohridski prolog za 29. travanj/12. svibanj