Ukrajinska pravoslavna Crkva imenovala svećenika za brigu o sunarodnjacima u Hrvatskoj

Njegovo blaženstvo mitropolit kijevski i cijele Ukrajine Onufrije dao je blagoslov da se svećenik Andrej Ivanenko pošalje u Hrvatsku kako bi se brinuo o duhovnim potrebama ukrajinskih izbjeglica. To je 24. lipnja 2022. objavila web stranica Odjela za vanjske crkvene odnose UPC-a. Imenovanje duhovnika u Hrvatskoj, čije područje pripada kanonskoj jurisdikciji Srpske pravoslavne Crkve, dogovoreno je s njezinim poglavarom, Njegovom svetošću patrijarhom Porfirijem. Nastavi čitati Ukrajinska pravoslavna Crkva imenovala svećenika za brigu o sunarodnjacima u Hrvatskoj

SPC se nije odrekla svog duhovnog i kulturnog naslijeđa

U dijelu javnosti su se tijekom prethodnih dana pojavile određene kritike odluka Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne Crkve o novom kanonskom statusu Makedonske pravoslavne Crkve – Ohridske arhiepiskopije. Uglavnom, najviše su otvarana pitanja statusa manastira[1] i crkava iz nemanjićkog perioda, osnivanja „srpske eparhije[2]”, „tajnovitosti” i „ishitrenosti” saborskih odluka, „predaje srpskog kulturnog naslijeđa” i eventualno identičnog postupanja na Kosovu i Metohiji u budućnosti. Postavljeno je i pitanje što je u ovom slučaju dobila SPC. Nastavi čitati SPC se nije odrekla svog duhovnog i kulturnog naslijeđa

Mjesne Crkve obaviještene o crkvenoj situaciji u Ukrajini

Ukrajinskoj pravoslavnoj Crkvi do sada zabranjen rad ili je ukinuta odlukom lokalnih vlasti u 36 mjesta. Oteto joj je 250 crkava, uz samo 53 prijelaza iz nje (često lažiranih). Međutim, mali broj ljudi odlazi u otete crkve – ljudi se okupljaju po privremenim prostorima. Nastavi čitati Mjesne Crkve obaviještene o crkvenoj situaciji u Ukrajini

Etnički sastav pravoslavne zajednice u Zagrebu prije 1918.g.

Ako vas zanima tematika vezana za pravoslavlje, teško da ćete se moći kretati u današnjem hrvatskom medijskom prostoru, a da ne naletite na „povijesne“ osvrte raznih desnih medija i organizacija, raznih udruga koje sebe nazivaju „Hrvatskom pravoslavnom Crkvom“, pojedinih saborskih zastupnika itd. Kada govore o povijesti pravoslavlja u Hrvatskoj, svi oni najčešće izlažu jednu te istu shemu: sve do 1918./1920.g. postojala je Hrvatska pravoslavna Crkva, pod imenom tadašnje Karlovačke mitropolije. Nju je onda ukinuo svojim dekretom kralj Aleksandar, nasilno je pripojio SPC-u, i na taj način srbizirao dotadašnje pravoslavne Hrvate i Vlahe, odnosno pretvorio ih u hrvatske Srbe. Međutim, što kažu povijesne činjenice, što nam govori uvid u povijesne dokumente? Iako je pravoslavlje višenacionalno, iako je nacionalnost potpuno nebitna za spasenje duše, bit će zanimljivo vidjeti na primjeru jedne konkretne, zagrebačke zajednice kako je po tom pitanju disalo pravoslavlje u Hrvatskoj prije 1920.g. Nastavi čitati Etnički sastav pravoslavne zajednice u Zagrebu prije 1918.g.

Zašto kvasni kruh u Euharistiji? Tko, kada i kako priprema kruh za Euharistiju?

Iz evanđeoskih opisa Posljednje večere, vidi se da je Gospodin pri ustanovi sakramenta Pričesti upotrijebio kvasni kruh. U grčkom novozavjetnom tekstu taj se kruh naziva „artos“[1], što znači kruh s kvascem, za razliku od pogače, kruha bez kvasca, koja se naziva „azimos“, „azima“. Sv. Simeon Solunski, objašnjavajući zašto se u novozavjetnoj Crkvi upotrebljava kvasni kruh, dok je u starozavjetnoj za Pashu bio beskvasni, navodi mjesto kod apostola Luke 22, 19 i veli: „Iz onoga što Evanđelje dalje veli: Uze kruh (arton)“ –  kaže – „a ne pogaču (azimon)“[2]. I kod ostalih Otaca Crkve, svagda kad se spominje kruh sv. Pričesti, on se naziva „artosom“, kvasnim, a nikad beskvasnim. Stoga je u Pravoslavnoj Crkvi od početka u upotrebi za sv. Pričest samo kvasni kruh. I u Zapadnoj Crkvi sve do VIII.st. upotrebljavan je samo takav kruh na Liturgiji[3]. Nastavi čitati Zašto kvasni kruh u Euharistiji? Tko, kada i kako priprema kruh za Euharistiju?

Brijanje tjemena/postrig kod pravoslavnog klera

“Sv. Simeon Solunski veli da su vlasi kao cvijet svega tijela. Postriženjem se one prinose Bogu kao prvi plod, u znak da je čin “čteca” (čitač na Liturgiji, lektor) početak posvećenja sebe na službu Bogu. Činom “čteca”, dakle, ulazi se u kler – svećenstvo. Po postriženju u obliku križa, koje vrši episkop/biskup, u starini su mu drugi klerici strigli cijelo tjeme, ostavivši samo vijenac kose oko glave…” Nastavi čitati Brijanje tjemena/postrig kod pravoslavnog klera

Derusifikacija i teološki rat

Poseban pravac u derusifikaciji predstavlja teološki rat koji se u posljednje vrijeme vodi protiv religioznog dijela ruskog društva, prije svega protiv pravoslavaca. Pošto je crkveno-religiozna sfera izravno povezana s osnovama nacionalnog identiteta i društvenom organizacijom naroda, na ovom aspektu derusifikacije se treba detaljnije zadržati. Nastavi čitati Derusifikacija i teološki rat