Je li krivo vino zbog pijanstva? Jesu li krivi noževi i drugo oružje za ubojstva? O čemu se radi? Kako da se napravi pravilno razlikovanje? Sv. Ivan Zlatousti, kako samo on zna, objašnjava nešto što možda mnogima nije jasno danas. Pročitajte rasuđivanje ovog stuba Pravoslavne Crkve. Nastavi čitati Nije vino za osudu, već pijanstvo…
A ti, sirotice Božja, ne očajavaj za svoju sreću. Ostala si sama samohrana, bez prijatelja i rođaka; vrata zemaljske sreće za tebe su zatvorena. Tako pišeš, više suzama nego tintom. No zar ne pomišljaš, da je to sve promislom Oca tvog nebeskog, da bi se ti okrenula k vratima vječne sreće? Nastavi čitati Jednoj sirotici koja pita: Zašto se u Evanđelju ne govori o sreći?
Crkva će uvijek od nečega bolovati, to je u skladu s ljudskim dijelom njene bogočovječanske prirode. Ali ne možemo odbacivanje i neprihvaćanje Crkve svesti samo na njene mane. Naši neprijatelji ne ratuju s nama zbog naših grijeha, već ratuju s Kristom zbog Njegove svetosti. I zato nema kraja njihovim mukama od Njegovih riječi, koje u svijet dolaze kroz usta Kristova, kroz Crkvu. Nastavi čitati Koga muče riječi Evanđelja?
Donosimo ulomak iz propovijedi patrijarha Porfirija, izrečene u manastiru[1] Đurđevi Stupovi u Crnoj Gori 25.09.2021., povodom ustoličenja novog episkopa[2] budimljansko-nikšićkog g. Metodija. Ovdje on progovara o optužbama kako SPC negira druge narode i države, te osporava tuđe identitete. Patrijarh objašnjava pravoslavni, kršćanski, evanđeoski stav prema svemu tome, u duhu priznavanja prava na postojanje svakoj naciji, te molitve i ljubavi prema svakom čovjeku, i onome koji napada Crkvu: Nastavi čitati Patrijarh Porfirije: Neka bude tko što hoće, neka se osjeća da pripada kom hoće narodu
Prepoznavanje i priznavanje Isusa Krista bolan je proces – on od nas zahtijeva promjenu. Ne možeš prepoznati Isusa Krista, i ostati isti. Ako prihvatiš to da je on Isus Krist, moraš postati bolji. A to je mnogo puta operacija bez anestezije, ali – drugog puta nema. Nastavi čitati Prof. dr. Vladimir Vukašinović: Riječ postade tijelo i nastani se među nama
Donosimo ovdje cjelovitu propovijed patrijarha Porfirija u Jasenovcu 2021.g., u pisanom obliku. Osobno je smatramo povijesnom, jer na najneposredniji i najkršćanskiji način, na tako strašnom mjestu poput Jasenovca, poziva sve na kršćansku ljubav i molitvu, priznajući svakome pravo na postojanje. Ujedno i daje odgovor oko određenih nedavnih događaja, napose u Crnoj Gori, objašnjavajući bit stvari. Svakako, govor vrijedan čitanja, prenošenja i razmatranja. Nastavi čitati Propovijed patrijarha Porfirija u manastiru Jasenovcu
„Rekao sam, i ponovit ću, Zagreb i ja se volimo javno. A sada ću dodati – Hrvatska i ja se volimo javno. Ma koliko to nekome smetalo, njegov je problem. Volim sve ljude Hrvatske, bez obzira kom narodu pripadaju, i to volim iz dubine svoga srca, iz dubine svoje duše.“ Nastavi čitati Patrijarh Porfirije u Jasenovcu: Hrvatska i ja se volimo javno, ma koliko nekom to smetalo
Ponekad, u posljednjim riječima umirućih vjernika, možemo dodirnuti tajnu koja je bila sadržaj njihovog zemaljskog života, ali i onu koja im je otkrivena na granici između ovog i drugih svjetova. Ali klevetnici Boga i vjere umiru jadno. Nešto im se otkriva na ovom rubu života, pred samu smrt vide demone okupljene kraj kreveta, osjete smrad ili vrelinu paklenih provalija… Nastavi čitati Na granici s drugim svijetom: posljednje riječi umirućih
Žalite se na svoju djecu, jao, na svoju rođenu djecu! Pored redovne škole, plaćali ste naročite učitelje, da ih uče sviranju na klavir i govoriti francuski. I sad Vam probiše glavu klavirom; a kad među sobom govore francuski smijući se, Vi osjećate da to oni ružno govore o Vama. Jedne subote ste htjeli ići na groblje da date parastos[1] najstarijem sinu, poginulom u ratu. To ste priopćili svojoj djeci. No oni nisu hajali za Vaš parastos, nego su pravo iz postelje sjeli za klavir i počeli svirati. – Djeco, rekli ste Vi, danas se ne svira, danas mi dajemo parastos pokojnome Mirku. – Pa eto, mi mu sviramo posmrtni marš! – odgovorili su oni i grohotom se nasmijali. I Vi ste otišli sami, kako kažete „s groblja na groblje“, sve uz put plačući i ridajući. Nastavi čitati Jednoj žalosnoj majci: O opakoj djeci
Čak i kršćani koji idu u crkvu ponekad sebi dozvole da lažu na ovaj ili onaj način. Ovo je olakšano zabludom da mnogi laž smatraju sitnim grijehom. Međutim, pošto se mi, kršćani, nazivajući se učenicima Kristovim, želimo sjediniti s Njim, Koji je Istina, ne možemo biti mirni ako sebi dopuštamo da izgovaramo laži. Laž ne može biti put Gospodinu, ona nam ne dozvoljava da se sjedinimo s Istinom, sve dok u svojim srcima, na svojim usnama i u svom životu njoj dajemo mjesto. Nastavi čitati Što Bog misli o lažljivcima?
Upoznaj pravoslavlje 