Danas ćemo reći par riječi o nezaobilaznom rekvizitu u svakom pravoslavnom hramu ili domu, a to je kandilo. Zbog sličnosti riječi, neki ga brkaju s kadionicom za tamjan, međutim, kandilo je svjetiljka, uljanica, tj., u njemu gori fitilj na ulju (grč. ϰανδήλος, lat. candela: svijeća, svjetiljka). Postoje viseća i stajaća kandila. Viseća vise na zidu ispred ikone, i to tako da je sama svjetiljka otprilike na donjoj trećini ikone, kako bi osvjetljivala lik sveca. Stajaća stoji ispred ikone na stalku. Izrađuje se od metala, i u metalnoj posudici ima staklenu čašu u koju se ulijeva biljno ulje, maslinovo ili neko drugo, ili mješavina ulja, a na površinu ulja se stavlja plovak s fitiljem, koji se onda zapali. Neki prije ulja ulijevaju vino i/ili vodu, da se uslijed spuštanja plovka s plamenom staklena čaša ne usija i pukne. Kandilo ispred ikona se pali u raznim prilikama, nedjeljom, blagdanom, a i svakodnevno, svakako kod molitve pred ikonama. Kandila vise ispred ikona i u crkvama i u privatnim domovima, ulje koje gori je blagoslovljeno, i često se njime pomazuju ljudi u bolesti ili nekoj drugoj tegobi. Katkad, u nekoj posebnoj nesreći ili iščekivanju, ljudi dugo održavaju plamen kandila, kao znak trajne molitve. Kandila postoje i u rimokatoličkoj tradiciji, no rjeđe; posebna je vrsta kandila tzv. „vječno svjetlo“, koje gori u rimokatoličkim crkvama u kojima se nalazi svetohranište ili tabernakul (darohranilnica) s posvećenim euharistijskim česticama, no ono je danas najčešće električno. Sedmerokraki svijećnjak (menora), koji je gorio u starozavjetnom svetom Šatoru i jeruzalemskom Hramu, također je bio stajaće kandilo u kojem je gorjelo maslinovo ulje. Zašto se pale kandila, koja je njihova simbolika, odgovara nam sv. Nikolaj Velimirović u svojim „Misionarskim pismima“:
18. pismo
gospodinu P. J. koji pita:
Zašto se pali kandilo pred ikonom?
Prvo zato što je vjera naša svjetlost. Rekao je Krist: „Ja sam svjetlost svijeta“. Svjetlost kandila opominje nas na svjetlost kojom Krist obasjava duše naše.
Drugo, da nas podsjeti na svjetlost karaktera onog sveca, pred kojim palimo kandilo. Jer su sveci nazvani sinovima svjetlosti.
Treće, da nam služi kao ukor za tamna djela naša, i zle pomisli i želje, i da nas pozove na put evanđeoske svjetlosti. Kako bi se potrudili tako s revnošću oko zapovijedi Spasiteljeve: „Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima, da vide vaša dobra djela“.
Četvrto, da to bude mala žrtva naša Bogu, koji se sav žrtvovao za nas. Jedan majušni znak velike zahvalnosti i svijetle ljubavi naše prema Onome, od koga u molitvi prosimo i život i zdravlje i spasenje i sve ono što samo bezgranična nebeska ljubav može dati.
Peto, da to bude izvor straha zlim silama, koje nas napadaju ponekad i pri molitvi i odvode nam misli na drugu stranu od Stvoritelja našega. Jer zle sile vole tamu i bježe od svake svjetlosti, naročito od one koja je namijenjena Bogu i Njegovim ugodnicima.
Šesto, da nas potakne na samopožrtvovnost. Kao što ulje i fitilj gore u kandilu, pokorni volji našoj, tako neka gore i duše naše plamenom ljubavi u svim stradanjima, pokorne vazda volji Božjoj.
Sedmo, da nas nauči, da kao što se kandilo ne može zapaliti bez naše ruke, tako ni srce naše, to unutrašnje kandilo naše, ne može se zapaliti bez svetog ognja Božje blagodati[1], makar bilo ispunjeno svim vrlinama. Jer sve su vrline naše kao gorivo, a od Boga je oganj, koji ih zažiže.
Osmo, da nas opomene, da je Stvoritelj svijeta prije svega stvorio svjetlost, pa onda sve ostalo po redu. „I reče Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost.“ Tako mora i na početku našeg duhovnog života prvo zasijati unutra u nama svjetlost Kristove istine. Od te svjetlosti Kristove istine poslije se stvara i niče i raste u nama svako dobro.
Svjetlost Kristova neka i Vas osvijetli.
[1] Riječ „blagodat“ se u hrvatskom obično prevodi kao milost, no u pravoslavnoj tradiciji milost i blagodat se razlikuju. Blagodat je haris, karizma, nestvorena energija Božja, koja preobražava i obožuje čovjeka.
Upoznaj pravoslavlje 
Draga braco i sestre,
Desila mi se čudna situacija u kući i nikako ne mogu da dodjem do značenja šta je uzrok i šta mi to dragi Bog i sv.Jovan Krstitelj žele poručiti.
Par dana ranije nastala je svadja u porodici gde su me muz i njegova deca iz predhodnog braka napali. Ujutru 28.8.2022 na veliki nas praznik VAVEDENJE PRESVETE BOGORODICE otišla sam u crkvu zapalila svece i dala svecu u oltar da se na liturgiji čita molitva za moju porodicu. Nakon toga dolazim kući palim viseće kandilo pred ikonom sv.Jovana Krstitelja i naravno pročitam molitvu, okadim kuću i sve kako dragi Bog miluje,sve je to bilo u redu otprilike sat-sat ipo vremena kandilo je lepo gorelo i mirno do momenta kada puca metalni držač kandila i ono pada,ulje se rasipa po zidu a metalni pada i na kladionicu i puca stopics kladionice posto je keramička. Brže bolje prilazim da to sakupim i u tom trenutku mi zvoni telefon,poziv je bio od njegove dece i njega.
On kad se vratio kuci i kad sam mu ispričala šta se desilo,rekao je da sam ja grešna i da se to zato izdešavalo.
Drage sestre i braco molim vas pomozite mi zdravim razumom da razresim ovaj moj problem ili mi recite kome da se obratim jer zaista ne želim da ja donosim nesreću nikome a kamoli ljudima do koih mi je stalo.
Hvala Vam unapred na strpljenju i pomoci
Sviđa mi seSviđa mi se
Ovisi da li vam se takve stvari češće događaju, ili je to bilo samo jednom?
Sviđa mi seSviđa mi se