Iz evanđeoskih opisa Posljednje večere, vidi se da je Gospodin pri ustanovi sakramenta Pričesti upotrijebio kvasni kruh. U grčkom novozavjetnom tekstu taj se kruh naziva „artos“[1], što znači kruh s kvascem, za razliku od pogače, kruha bez kvasca, koja se naziva „azimos“, „azima“. Sv. Simeon Solunski, objašnjavajući zašto se u novozavjetnoj Crkvi upotrebljava kvasni kruh, dok je u starozavjetnoj za Pashu bio beskvasni, navodi mjesto kod apostola Luke 22, 19 i veli: „Iz onoga što Evanđelje dalje veli: Uze kruh (arton)“ –  kaže – „a ne pogaču (azimon)“[2]. I kod ostalih Otaca Crkve, svagda kad se spominje kruh sv. Pričesti, on se naziva „artosom“, kvasnim, a nikad beskvasnim. Stoga je u Pravoslavnoj Crkvi od početka u upotrebi za sv. Pričest samo kvasni kruh. I u Zapadnoj Crkvi sve do VIII.st. upotrebljavan je samo takav kruh na Liturgiji[3]. Nastavi čitati Zašto kvasni kruh u Euharistiji? Tko, kada i kako priprema kruh za Euharistiju?

“Sv. Simeon Solunski veli da su vlasi kao cvijet svega tijela. Postriženjem se one prinose Bogu kao prvi plod, u znak da je čin “čteca” (čitač na Liturgiji, lektor) početak posvećenja sebe na službu Bogu. Činom “čteca”, dakle, ulazi se u kler – svećenstvo. Po postriženju u obliku križa, koje vrši episkop/biskup, u starini su mu drugi klerici strigli cijelo tjeme, ostavivši samo vijenac kose oko glave…” Nastavi čitati Brijanje tjemena/postrig kod pravoslavnog klera

Poznato je ponegdje u zapadnokršćanskoj tradiciji i kulturi, npr. kod nas u Hrvatskoj, kako vjenčani ljudi nose svoj vjenčani prsten na lijevoj ruci, dok se na desnoj obično nosi zaručnički prsten. Kod pravoslavnih, vjenčani prsten se stavlja na desnu ruku. Koja je simbolika toga, kao i samog prstena, odgovara nam o. Dustin Lyion, američki pravoslavni svećenik. Nastavi čitati Nose li pravoslavni vjernici vjenčani prsten na “krivoj” ruci?

Mnogi ljudi, koji nisu pravoslavni, kada u medijima čuju imena pravoslavnih biskupa (episkopa), od kojih mnoga nisu uobičajena ni među običnim pravoslavnim narodom, pitaju se kakva su to imena, odakle dolaze, što znače? Porfirije, Irinej, Amfilohije? Tajna se krije u tome što su pravoslavni biskupi isključivo monasi (pravoslavni „redovnici“), a oni, kod polaganja svojih zavjeta, mijenjaju i građanska, odnosno krsna imena, u nova, svetačka. Zašto se mijenjaju imena monasima, odgovara nam mitropolit Ilarion (Alfejev), šef Odjela za vanjske crkvene poslove ruske Crkve. Nastavi čitati Kako monasi dobivaju nova imena?

Voda koja je posvećena uoči blagdana Bogojavljenja i na sam blagdan naziva se velikom agijazmom, tj. velikom svetinjom, jer je kroz Duha Svetoga ona dobila božansku i čudesnu silu. Agijazma (Αγίασμα) u doslovnom prijevodu znači svetinja. Posvećena voda je lik milosti Božje: ona čisti vjernike od duhovne nečistoće, posvećuje ih i jača za djelo spasenja u Bogu. Nastavi čitati O posvećenoj vodi