Jučer smo proslavili Bogojavljenje, dan krštenja Kristova, kada Crkva u spomen na taj veliki događaj posvećuje vodu. Evo što vladika Nikolaj kaže o tome: Nastavi čitati “Sveti Vladika Nikolaj: Značaj Bogojavljenske vodice”

Po pitanju posvećenja, duše oslobođene od tijela imaju prednost u odnosu na one koje žive u tijelu. Naime, kroz molitve svećenika i posredstvom svetih Darova, one se očišćuju i zadobivaju otpuštenje grijeha ništa manje nego duše živih. One, međutim, više ne griješe, niti svojim starim grijesima pridodaju nove, kao što to većina živih čini, nego ili im se u potpunosti oprašta svaka krivica, ili im se bar grijesi stalno odstranjuju. Tako bivaju spremnije i valjanije za zajedničarenje sa Spasiteljem, i to ne samo od većine onih koji žive u tijelu, nego i od njih samih kad bi se nalazile u tijelu. I samo to što su od tijela slobodne, čini ih mnogo prikladnijima za pričešćivanje svetim Tajnama nego što bi im to bilo moguće da su u tijelu. Nastavi čitati “Sv. Nikola Kavasila: O tome da je posvećenje savršenije kod preminulih”

Pored svega što je do sada rečeno, potrebno je razmotriti i ovo što slijedi. Čini se, zaista, da ova božanska i sveta služba posvećuje na dvojak način. Jedan način je posredništvo; jer, prineseni Darovi i samim činom prinošenja posvećuju one koji ih prinose i one za koje su prineseni, i čine da Bog bude milostiv prema njima. Drugi način je sveta Pričest, jer nam, po riječima Samoga Gospodina, postaje istinsko jelo i istinsko piće. Nastavi čitati “Sv. Nikola Kavasila: O tome posvećuju li se preminuli, isto kao i živi, od Darova sa svetog Oltara?”

Dakle, pošto pozove vjernike da pristupe svetoj Večeri, svećenik se najprije i sam njome pričešćuje, a s njim oni koji su istog svetog reda, potom oni koji su prisutni u oltaru. No, prije toga on ulijeva u kalež toplu vodu, označavajući time silazak Duha Svetoga na Crkvu. Jer, Duh Sveti je onda sišao kad se okončala cjelokupna ekonomija spasenja Spasiteljeva, a i sada dolazi, kad je žrtva prinesena i kad su Darovi posvećeni; a dolazi za one koji se dostojno pričešćuju. Nastavi čitati “Sv. Nikola Kavasila: Što označava topla voda koja se dolijeva u sv. Pričest?”

Ponekad se crkva doživljava kao svojevrsna predstava. Sa svim onim što vidimo, čujemo i pokretima koji se odvijaju tijekom Liturgije, i sav napor koji se ulaže u stvaranju ljepote bogoslužja, može se dogoditi da se osjetimo kao da smo samo promatrači u interesantnom kazališnom performansu. Naročito još ako nismo jedni od onih koji služe na oltaru ili pjevaju u zboru. Onda je lako imati osjećaj da smo samo promatrači sa strane, a da su biskupi, svećenici, đakoni i pjevači zaista oni koji služe Liturgiju, dok mi jednostavno tamo samo gledamo. I ako je Liturgija samo još jedna predstava, samo još jedan vid zabave, kao što su film ili kazalište, onda nije ni čudo da se toliko ljudi osjeća odsutno. Drugim riječima, može li se sve to samo tek tako odvijati bez nas? Pa, pogledajmo pobliže što je u stvari Liturgija. Nastavi čitati “Jesmo li potrebni na Liturgiji?”

Slavimo danas blagdan Uvođenja u Hram Presvete Bogorodice, blagdan koji nam objašnjava tajnu Marijina trajnog djevičanstva: Nastavi čitati “Uvođenje u Hram Presvete Bogorodice”

            Kao i u Katoličkoj Crkvi, i u Pravoslavnoj se ljudi krste kao novorođenčad. Međutim, Pravoslavna Crkva je osim čina krštenja, za novorođenu djecu predvidjela i ukupno tri blagoslovna obreda, koji se vrše postupno, u prvi, osmi i četrdeseti dan po rođenju. Danas ćemo govoriti o molitvi nad majkom i novorođenim djetetom na sam dan rođenja. Nastavi čitati “Blagoslov majke i djeteta na dan rođenja”