„Hristos vaskrse“ nije pozdrav ni čestitka

U široj javnosti se već odavno zna da se za pravoslavni Uskrs pozdravlja sa „Hristos vaskrse“, i da je odgovor na to „vaistinu vaskrse“. Može se koristiti, umjesto ove srpske, i crkvenoslavenska varijanta: „Hristos voskrese – voistinu voskrese“. Često na društvenim mrežama ljudi danas koriste i druge jezike za ovaj pozdrav, pa smo ga i mi počeli, u okviru našeg projekta, koristiti u hrvatskoj varijanti: „Krist uskrsnu – uistinu (doista, zaista) uskrsnu“. Istina, rijetko, i stidljivo, ali se ta naša hrvatska varijanta počela tu i tamo pojavljivati i na drugim portalima, i to nam je drago. Međutim, to sada nije važno. Danas želimo istražiti, što se to zapravo želi reći ovim pozdravom? Nastavi čitati „Hristos vaskrse“ nije pozdrav ni čestitka

Jeruzalemski patrijarh o svom iskustvu prizivanja Blagodatnog ognja

Svake godine uoči pravoslavnog Uskrsa se na Kristovu grobu u Jeruzalemu zbiva naročito čudo – na molitvu pravoslavnog jeruzalemskog patrijarha iz ploče groba izbija čudesna vatra, nezapaljena ljudskom rukom, koja u početku uopće nema karakteristike vatre (ne peče, ne spaljuje itd.), nego počne dobivati te karakteristike kako se širi, od svijeće do svijeće. Evo što u jednom intervjuu kaže o tome jeruzalemski patrijarh Diodor I. (1981.-2000.), koji je sam prizvao taj oganj u Grobu devetnaest puta zaredom: Nastavi čitati Jeruzalemski patrijarh o svom iskustvu prizivanja Blagodatnog ognja

Sv. Justin Popović: Strašni sud nad Bogom (propovijed na Veliki petak u Srijemskim Karlovcima 1924.g.)

Donosimo danas, na Veliki petak, jedno remek-djelo propovjedništva, propovijed koju treba čitati ne samo danas, nego često puta kroz godinu, pogotovo kada nam fali pokajanja, ili kada malakšemo u vjeri, ili kada hladnimo u ljubavi, ili smo u iskušenjima. Ovo je razmišljanje o ljudskom padu, jadu i bijedi, koje rijetko koga može ostaviti ravnodušnim. Nastavi čitati Sv. Justin Popović: Strašni sud nad Bogom (propovijed na Veliki petak u Srijemskim Karlovcima 1924.g.)

Posljedice grijeha predaka na potomstvo

Pavel Florenski je napisao: „Rod je jedinstveni organizam i ima jedinstvenu integralnu sliku“. U ovom jedinstvenom rodbinskom organizmu, blagodat[1] Duha Svetoga može se akumulirati iz pokoljenja u pokoljenje, jačajući svakog člana te obitelji u nasljednim bolestima i životnim okolnostima. A može se i uzalud protratiti, što će sigurno utjecati na naredna pokoljenja s gomilom nevjerojatnih nesreća, i čak dovesti do slabljenja i nestanka obitelji. Blagodat se akumulira molitvom, crkvenim sakramentima i dobrim milosrdnim djelima. Nastavi čitati Posljedice grijeha predaka na potomstvo

Osam koraka za ljude koji su postali kršćani

Započinjući svoj kršćanski put, čovjek koji počinje svoj crkveni život, postaje talac nedostatka svojih vlastitih znanja o pravoslavnoj vjeri. Kršćanin bi želio postupati kao što je potrebno, a opet, nije uvijek jasno što je potrebno. Obraćanje suvremenim izvorima informacija nekada još više otežava potragu za neophodnim odgovorima. Na internetu ima toliko informacija da nije moguće sve pročitati, dok su police u knjižarama prepune pravoslavne literature. Vrlo je lako izgubiti se u takvom moru informacija. U ovom kratkom priručniku ukratko je opisano osam koraka koji će pomoći kršćaninu koji počinje svoj put u Crkvi da pravilno uredi svoj duhovni život i osnaži svoju vjeru. Nastavi čitati Osam koraka za ljude koji su postali kršćani

Sv. Serafim Sarovski: Stjecanje Duha Svetoga – cilj kršćanskog života

Koliko ste se puta u životu upitali, koji je zapravo cilj i smisao kršćanskog života? Čemu činiti dobro, opraštati, ljubiti, usavršavati se u vrlinama? Ima li neki dublji smisao iza svega toga? Pred vama je jedan od bisera pravoslavne duhovne literature, naime razgovor jednog od najvećih ruskih svetaca, sv. Serafima Sarovskog s jednim pobožnim svjetovnjakom, kroz koji svetac ukratko objašnjava i stvarno pokazuje smisao i cilj svega našeg kršćanskog truda na zemlji. Naš kršćanski trud nije samo gomilanje dobrih djela u iščekivanju „plaće“ za njih. Ne živimo kršćanski samo zato jer je neki viši autoritet rekao da to moramo, ili da bismo bili „bolji ljudi“. Postoji dublji smisao kršćanskog života, i svatko od nas može doprijeti do njega, a to je ono što molimo u molitvi Duhu Svetomu (Care nebeski…) na početku svakog našeg molitvenog pravila: useljavanje Duha Svetoga u nas. Samo puštajući Boga u naše biće, mi ostvarujemo cilj našeg kršćanskog života, jer Bog želi nas i našu ljubav, a ne samo naša djela; djela trebaju biti samo vanjska manifestacija, vanjsko očitovanje našeg unutarnjeg stanja. A kad se preobrazi naše unutarnje stanje, mi prestajemo biti samo puki izvršitelji zapovijedi; pred nama se otvara bezobalni ocean života Božjega. A taj bezobalni ocean života Božjega nije samo fraza – njega se može opipljivo iskusiti. Pred vama je jedno takvo iskustvo. Nastavi čitati Sv. Serafim Sarovski: Stjecanje Duha Svetoga – cilj kršćanskog života

O začeću nasiljem

Došli smo do jedne teške, bolne i traumatične teme, možda i jedne od najtežih, pogotovo za žene, a to je začeće silovanjem. U povijesti Pravoslavne Crkve ima i svetica koje su doživjele baš to u životu. Jedna od njih je sv. Teneva (st. Thanney). Ona i njezin neželjeni sin sv. Kentigern postali su osnivači grada Glasgowa, duhovni prosvjetitelji, tada pravoslavnog, škotskog naroda. Molimo im se za sve žrtve nasilja. Nastavi čitati O začeću nasiljem

Zašto je važan božićni post u naše vrijeme?

Pravoslavna Crkva, čuvarica Istine i izvornog kršćanskog života, sačuvala je božićni post u punoj svojoj strogoći. To je dar Božje providnosti, i takav post treba ostati, jer je on linija otpora prema pomahnitaloj sekularizaciji kršćanstva i kultu grijeha i strasti u ljudskom društvu. On je svjedočanstvo istinitosti Pravoslavne Crkve, koja čeka Krista s pokajničkim suzama, trijezna, praznog želuca, pogleda uperenog prema Nebu; iščekujući pravu nagradu u Carstvu Božjemu. Nastavi čitati Zašto je važan božićni post u naše vrijeme?