Pokrivanje glava žena u Pravoslavnoj Crkvi

Običaj koji je zastupljen više od 2000 godina u Pravoslavnoj Crkvi je da žene i djevojke pokrivaju maramama svoje glave tijekom bogoslužja, bilo da je u pitanju Liturgija u crkvi ili je u pitanju obiteljska molitva kod kuće.

Koji su  biblijski i svetootački dokazi koji idu u prilog ovom običaju i zašto je to važno?

U ovom članku osvrnut ćemo se na pokrivanje glave u Starom zavjetu, u Novom zavjetu, pokrivanje glave u ranom kršćanstvu, pokrivanje glave na ikonama i na pokrivanje glave danas.

                                                   Pokrivanje glave u Starom zavjetu

Stoljećima prije Kristova rođenja, pokrivanje glava žena bio je općeprihvaćeni običaj za bogougodne ljude. Nije to bio neki proizvoljan izbor onih koji su željeli biti sveti. Prije će biti da je to bilo realno očekivanje od svih žena da prekriju svoje glave.

Kada je Duh Sveti nadahnuo Mojsija da napiše Petoknjižje Svetog Pisma, jednostavno je bila općeprihvaćena praksa da žene pokrivaju svoje glave. U Knjizi Brojeva, kada se vršio jedan jedinstveni obred koji je zahtijevao da glave ne budu pokrivene, Sveto Pismo ukazuje na to da žena treba otkriti glavu:

„Svećenik će zastupati ženu pred Gospodinom, otkrij joj glavu i daj joj u ruke ovaj prinos za sjećanje” (Br 5, 18).

Naravno da ovakav zahtjev ne bi imao nikakvog smisla da ženama glava nije bila pokrivena.

Čak i ranije, u Knjizi Postanka, čitamo o Rebeki i njenom upoznavanju budućeg muža Izaka:

„Onda Rebeka podiže oči svoje i kad ugleda Izaka siđe s deve; jer upita slugu „Tko je taj čovjek koji ide poljem nama u susret?“ Sluga reče „To je moj gospodar“. Potom ona uze veo i pokriše se.“ (Post 20, 64-65)

Njena pobožna odluka treba biti model ponašanja za današnje žene. Ona se nije razmetala svojom tjelesnom ljepotom. Umjesto toga, pokrila se, pokazujući svoju privlačnost kroz izvanjski prikaz skromnosti.

Pokrivanje ženskih glava može se naći i u priči o Suzani. To je jedna zadivljujuća priča o lijepoj, čednoj ženi koja je krivo optužena, a kasnije ju je obranio od optužbi mladi prorok Danijel. Suzana je nosila veo koji ne samo da je pokrivao njenu glavu, nego i njeno lice također. U Svetom Pismu se ne gleda blagonaklono na uklanjanje njenog vela:

„Sada se pokaza Suzanina ogromna ljupkost i ljepota. Ali ti zlobnici narediše da joj se otkrije lice (jer bijaše pokriveno), da bi bar oni uživali u njenoj ljepoti. Tada njeni prijatelji i svi njeni poznanici zaplakaše“ (Dn 13, 31-33)

U ovom odlomku Svetog Pisma, čedni ljudi odobravaju pokrivanje glave žena i stavljanje vela, dok nebogobojazni ljudi traže da se to ukloni.

                                                Pokrivanje glave u Novom zavjetu

Pokrivanje glava žena je jedna od mnogih sličnsti između Izraela i Crkve. Bogobojazne žene pokrivale su svoje glave tisućama godina prije Kristovog dolaska. I kada je rođena Novozavjetna Crkva, bogobojazne žene su nastavile s istim običajem.

U Prvoj poslanici Korinćanima svetog apostola Pavla, on podučava sve da slijede običaje koje su primili:

„Zato vas sada preklinjem, braćo, da me se sjetite u svim stvarima i da se držite običaja baš kako sam ih i ja vama predao“ (1 Kor 11, 2)

Pokrivanje glava žena je jedan sveti običaj koji je Crkva usvojila, a apostol Pavao govori o njemu u nekoliko narednih odlomaka. On kaže da se pokrivanjem glave ukazuje čast, u bogoslužnom smislu:

„Svaki čovjek koji se moli ili prorokuje pokrivene glave, obečašćuje svoju glavu.“ (1 Kor 11, 4)

„Svaka žena koji se moli ili prorokuje otkrivene glave, obečašćuje svoju glavu.“ (1 Kor 11, 4)

Poruka je prilično jasna. Časno je za ženu tijekom bogoslužja biti pokrivene glave, dok je nečasno za muškarca da mu glava bude pokrivena. Zbog toga muškarci skidaju kape ili šešire kada se mole, čak i do danas.

Ne zadovoljavajući se da na to ukaže samo jednom, apostol Pavao to ponavlja i u nekoliko narednih redaka. Žene pokrivaju svoje glave, a muškarci to ne rade:

„Muškarac zaista ne treba pokrivati svoju glavu, jer je on slika slave Božje; a žena je slava muževljeva.“(1 Kor 11, 7)

„Žena treba imati simbol vlasti na svojoj glavi, pred anđelima.“ (1 Kor 11, 10)

Stari zavjet otkriva da je ovaj sveti običaj od davnina, ali on samo daje nagovještaj iz kojih je to razloga.

Ovdje u Novom Zavjetu, dani su nam razlozi za ovaj običaj. U Prvoj poslanici Korinćanima 11, stoji da se pokrivanjem glave pokazuje ženska čast. To je bitno „zbog prisustva anđela“.

Anđeli su prisutni s nama kada se molimo i kada smo na bogoslužju. Možda mi u potpunosti ne razumijemo zašto je pokrivanje glave važno pred anđelima, dovoljno je za nas da znamo da je ovaj razlog dan u Svetom Pismu. Ako Sveto Pismo kaže da je pokrivanje ženske glave bitno pred anđelima, onda je to nešto što trebamo ozbiljno shvatiti.

Pokrivanje glave prema ranim crkvenim Ocima

Sv. Ivan Zlatousti (407.g.), u jednoj svojoj propovijedi na Uzašašće Gospodnje, govorio je i o anđelima i o ženskom pokrivanju:

„Anđeli su ovdje prisutni… Otvorite oči s vjerom i pogledajte taj prizor. Jer je ovaj mali prostor pun anđela, mnogo više nego što ima prisutnih u crkvi! … Čujte Apostola koji nas tome uči, kada naređuje ženama da pokrivaju svoje glave velom zbog prisutnosti anđela!“

Origen, još jedan svjedok života rane Crkve, kaže:

„Anđeli su usred ovog skupa… imamo ovdje dvostruku Crkvu, jednu ljudsku, a drugu anđeosku… A pošto su anđeli prisutni… žene su u obavezi kada se mole da pokriju svoje glave zbog prisutnosti anđela. Oni pomažu svetima i raduju se u Crkvi.“

„Apostolske ustanove“ napisane su u drugom stoljeću, a pretpostavlja se da je autor sv. Hipolit Rimski. Ova knjiga daje upute katekumenima, uključujući i ovo:

„A neka sve žene imaju pokrivene glave neprozirnim platnom…“

Sv. Ćiril Aleksandrijski, komentirajući Prvu poslanicu Korinćanima, piše:

„Anđelima je jako teško podnijeti ako se ovaj zakon (pokrivanja ženskih glava) zapostavi“.

Pokrivanje glave na ikonama

U Pravoslavnoj Crkvi ikone su vizualni vodič kroz vjeru, jedna vrsta kršćanske „slikovnice“. Ikone nas uče o životu, smrti i Kristovom uskrsnuću, o životu mnogih kršćana koji su živjeli mnogo prije nas.

Ikone nas također uče o pokrivanju glave.

Praktički svaka ikona na kojoj je neka pravoslavna žena prikazuje je s pokrivenom glavom. Koliko je meni poznato, jedini izuzetak je sv. Marija Egipćanka, a ona je jedina svetica koja je živjela usamljenički život u pustinji, daleko od ljudi.

Sve svetice su pokrivale svoje glave, a to je prikazano i na ikonama.

Čak je i Bogorodica – najblagoslovljenija žena na cijelom svijetu – prikazana na ikonama s pokrivenom glavom.

Treba li razmišljati o boljem uzoru za žene?

Pokrivanje glave danas

U našoj crkvi, od svih žena i djevojaka se traži da pokrivaju svoje glave, da ispoštuju Božju zapovijed danu u Svetom Pismu, i zbog poštovanja svetih običaja Pravoslavne Crkve. Neposredno kod ulaznih vrata u crkvi držimo jednu košaru s maramama u slučaju da su ih žene zaboravile kod kuće i da ih trebaju posuditi za taj dan. Marame se također nose kod kuće, za vrijeme obiteljske molitve.

Iako je poštovanje Božjih uputa samo po sebi nagrada, postoje također i druge koristi od toga. Naprimjer:

Pokrivanjem glave ženi se ukazuje čast, kao što apostol Pavao ističe u Svetom Pismu da žena sebi ukazuje čast time što pokriva svoju glavu tijekom molitve.

Pokrivanjem glave potiče se poniznost. Bogobojazne žene dolaze u crkvu usredotočiti se na bogoslužje, a ne da privlače pažnju na sebe. Djevojka može doći u iskušenje da pokaže svoju atraktivnu frizuru. Kada žena nosi maramu, ovo iskušenje se otklanja. Ona se može usredotočiti na molitvu, umjesto na svoju kosu.

Pokrivanjem glave štedi se na vremenu. U današnjoj kulturi, dolazi se u iskušenje da se posveti dosta vremena i napora za pravljenje neke frizure. Ali marama je brzo i lako rješenje. Treba manje vremena da se stavi marama, nego da se napravi neka frizura.

Marame nam pomažu da pokažemo ljubav i obzir prema našoj braći. Bogobojazni ljudi dolaze u crkvu usredotočiti se na bogoslužje. Ali rasuti pramenovi neke lijepe žene mogu im odvući pažnju. Pokrivanjem svoje kose, žena pokazuje umjerenost i otklanja bespotrebnu pažnju.

Jedan vodeći teološki časopis nedavno je objavio članak o pokrivanju glave žene. Ubrzo nakon toga, autorica članka postala je član Pravoslavne Crkve. U ovom članku, ona lijepo ilustrira ikoničku svrhu pokrivanja glave:

„Moje nošenje marame nije samo simbol ili znak da se slažem s Njegovom naredbom, već da se na vidljiv način, voljno podređujem toj naredbi. S podređivanjem dolazi i blagoslov.“ (Christa Conorad)

U jednom izdanju Službenice, jedna dama koja se zove Elizabeta, svjedoči o nošenju marame:

„Dvanaest godina nosim maramu sve vrijeme. Sada shvaćam da je to bilo – i nastavit će biti – neophodno za hodočasnički put i spasenje moje duše. Suština za mene – i za sve veći broj mojih sestara – ostaje poslušnost. A s tim dolazi i svrha života na jednom pravednom mjestu Božjeg uređenog univerzuma, radujući se zajedno s anđelima. Sada zahvalno kažem „Ja jesam!“ u prisutnosti velikog „JA JESAM!“- u molitvi i u crkvi, okružena anđelima koji slave Gospodina i Cara. Neka je slava Bogu, Ocu, Sinu i Duhu Svetomu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen!“

autor:  o. Joseph Glison

izvor: https://blog.obitel-minsk.com/ – vjeronauka.net

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s