Svete moći (relikvije)

U današnje vrijeme mnogi ljudi, ne samo na kršćanskom Zapadu, izražavaju skepsu prema relikvijama (moćima) svetaca. Neki ih čak smatraju ostatkom poganstva ili srednjovjekovnim praznovjerjem. Čak i oni koji ih prihvaćaju, često ih smatraju samo beživotnim podsjetnikom na nekog sveca i njegov život. Donosimo tekst iz „Dogmatike“ velikog pravoslavnog teologa sv. Justina Popovića, koji obrazlaže kršćansku dubinu i utemeljenje prakse čuvanja i štovanja svetih relikvija. Fusnote crvene boje ispod teksta su naši umeci.

Nema sumnje, materija je najzagonetnije, najtajanstvenije i najsloženije zastupljena u ljudskom tijelu. Mozak?! – Kakva se sve čudesa i tajanstva zbivaju između njegove materije i duše! Svekoliko je iskustvo roda ljudskog: ničim se ta tajanstva ne mogu dokučiti i spoznati. Tek ponešto od toga dostupno je ljudskom čulno-razumskom ispitivanju. Isto tako i srce čovjekovo – satkano sve od samih nebozemnih tajni. Tako satkani i – svaka stanica u tijelu ljudskom, i svaka molekula, i svaki atom. Sve i sva je na svom tajanstvenom putu k Bogu, k Bogočovjeku. Jer stvorena Bogom Logosom[1], materija je samim tim Bogocentrična. Pored toga, Svojim dolaskom u naš zemaljski svijet, i Svojom cjelokupnom bogočovječanskom ekonomijom spasenja svijeta[2], Gospodin Krist je očigledno pokazao da je ne samo duša, nego i materija stvorena od Boga i za Boga, i da je Bogočovjek i za nju sve i sva kao i za dušu. Jer sazdana Bogom Logosom, materija je sva svojim najunutrašnjijim nervom – bogočežnjiva, kristočežnjiva.

Očigledan dokaz toga je to što je Bog Logos postao tijelo, postao čovjek[3]. Time je materija uzveličana božanskim veličanjem, i ušla u blagodatno[4]-vrlinski podvig obogočovječenja, okristovljenja. Bog je postao tijelo, postao čovjek, da bi se sav čovjek, sve tijelo ispunilo Bogom, i Njegovim čudotvornim silama i moćima. S Bogočovjekom Gospodinom Kristom, s Njegovim Tijelom materija je sva krenula Kristovim putem: putem obogočovječenja, preobraženja, posvećenja, uskrsnuća, uzašašća k nadkerubinskoj slavi i vječnosti. I sve to biva i sve se to zbiva kroz Bogočovječansko tijelo Crkve, koja i jest Bogočovjek Krist u sveukupnoj punini svoje Bogočovječanske Ličnosti, punini „koja sve ispunjava u svemu“[5]. Tim bogočovječanskim življenjem svojim u Crkvi tijelo se, kao materija, kao stvoreno, posvećuje Duhom Svetim, i tako otrojičuje Svetom Trojicom. Na taj način materija postiže svoj vrhovni božanski smisao i cilj, svoje vječno blaženstvo i svoju bogočovječansku besmrtnu radost.

Svetost svetaca, svetost i njihove duše i njihovog tijela je od njihovog blagodatno-vrlinskog življenja u bogočovječanskom tijelu Crkve Kristove. Takva svetost obuhvaća cjelokupnu ličnost čovjekovu: svu dušu i tijelo, sve što ulazi u tajanstveno ustrojstvo čovjekova bića. Svetost svetaca se ne zadržava samo u duši njihovoj, već se neminovno rasprostire i na tijelo njihovo, te je u svetaca sveto i duša i tijelo. I mi, pobožno poštujući svece, poštujemo cjelokupnu ličnost njihovu, ne razdjeljujući pritom svetu dušu od svetog tijela. Odatle je pobožno poštovanje svetačkih relikvija prirodni sastavni dio pobožnog poštovanja i molitvenog prizivanja svetaca. Sve to sačinjava jedan nedjeljivi podvig, kao što duša i tijelo sačinjavaju jednu nedjeljivu ličnost svetačku. Očigledno, svetac za života na zemlji neprekidnom i jednodušnom blagodatno-vrlinskom suradnjom duše i tijela svog, postiže svetost ličnosti svoje, ispunjava i dušu i tijelo blagodaću Duha Svetoga, i tako ih pretvara u posude svetih tajni i svetih vrlina. Stoga je sasvim prirodno ukazivati pobožno poštovanje i jednoj i drugoj svetoj posudi Božje blagodati.

Jer blagodatna sila Kristova proniče, oblagodaćuje sve sastojke čovjekove ličnosti i svu ličnost kao cjelinu. Neprekidnim evanđeoskim podvizima sveci postupno ispunjavaju sebe Duhom Svetim, tako da i sveta tijela njihova, po riječi svetog Apostola[6], postaju hramovi Duha Svetoga[7]. Uselivši Krista vjerom u srca svoja[8], a Boga Oca djelotvornom ljubavlju i ispunjavanjem zapovijedi[9], utvrdivši se u Duhu Svetom blagodatnim podvizima[10], sveci se otrojičuju, postaju dio obitelji Svete Trojice[11], hramovi Boga živoga[12], i sav im život protječe: od Oca kroz Sina u Duhu Svetom. I poštujući pobožno svete moći svetačke, Crkva poštuje hramove Duha Svetoga, hramove Bog živoga, u kojima Bog blagodaću živi i poslije tjelesne smrti svetaca, i po premudrom dopuštenju Svom čini čudesa iz njih i kroz njih. I ta čudesa, koja bivaju od svetih relikvija, svjedoče da je pobožno poštovanje njihovo od strane ljudi ugodno Bogu.

Pobožno poštovanje svetih moći, zasnovano na njihovom čudotvorstvu, vodi porijeklo iz božanske Objave. Još u Starom Zavjetu Bog je udostojao svete moći nekih Svojih ugodnika proslaviti čudesima. Tako je od dodira svetih moći proroka Elizeja uskrsnuo mrtvac[13]. Grob i kosti proroka, koji je Jeroboamu pretkazivao rušenje idolskih oltara, bili su u velikom poštovanju kod Judejaca[14]. Patrijarh[15] Josip ostavlja zaviještanje sinovima Izraelovim da čuvaju kosti njegove u Egiptu, i pri odlasku odnesu ih u zemlju Obećanu[16].

Novi Zavjet je uzdigao tijelo ljudsko na nebivalu, božansku visinu i proslavio ga slavom kakvu nemaju kerubini i serafini. Blagovijest je Novog Zavjeta o tijelu: smisao i cilj tijela ljudskog je da zajedno s dušom stekne i naslijedi život vječni u blaženstvu vječnom. Gospodin Krist je došao spasiti/okristoviti/obožiti/obogočovječiti cijeloga čovjeka, tj. i dušu i tijelo, i da im uskrsnućem osigura pobjedu nad smrću i život vječni. I nitko nikada nije tako proslavio tijelo ljudsko kao što je to učinio Gospodin Krist uskrsnućem svojim s tijelom i uzašašćem tijela na nebo i vječnim sjedenjem u njemu s desne strane Boga Oca. Na taj način Uskrsli Gospodin je unio zalog uskrsnuća u prirodu ljudskog tijela i – „svakom tijelu otvori put u život vječni“[17]. Od tada čovjek zna da je tijelo stvoreno za vječnost kroz bogočovječnost, i da je njegov božanski posao na zemlji: zajedno s dušom boriti se za život vječni[18], boriti se svim blagodatno-vrlinskim sredstvima, i tako oblagodatiti sebe, ispuniti sebe blagodaću Božjom, pretvoriti sebe u hram Duha Svetoga, u hram Boga živoga.

Imajući u vidu da je ovakav novozavjetni cilj tijela ljudskog postignut i ostvaren u ličnostima svetaca, kršćani i ukazuju pobožno poštovanje tijelima svetačkim, svetim moćima njihovim – kao svetim hramovima Duha Svetoga koji blagodaću svojom boravi u njima.

No sv. Objava pokazuje da po neizmjernom čovjekoljublju Svom Duh Sveti boravi blagodaću Svojom ne samo u tijelima svetaca, već i u odjeći njihovoj. Tako, ubrusi svetog apostola Pavla iscjeljuju bolesnike i izgone nečiste duhove[19]; plaštom svojim prorok Ilija udara po vodi, razdvaja vodu Jordana i suhim koritom prelazi Jordan sa svojim učenikom Elizejem[20]; to isto s istim plaštom čini sam prorok Elizej po uzeću Ilijinom na nebo[21].

A sve to ima svoju božansku potvrdu i objašnjenje u božanskoj sili koja je boravila u haljinama Spasiteljevim, koje su obavijale Njegovo prečisto božansko tijelo[22]. Štoviše, po neiskazanom čovjekoljublju Svom, Božanski Gospodin čini da sluge Njegovog Božanstva čine čudesa ne samo tijelom i odijelom, već i sjenkom tijela svog, što svjedoči događaj sa svetim apostolom Petrom: njegova sjenka iscjeljuje bolesnike i izgoni nečiste duhove[23].

Besmrtna blagovijest svete Objave o svetim moćima i njihovom pobožnom poštovanju posvjedočena je i neprekidno se posvjedočuje Svetom Predajom od apostolskoga doba do današnjega dana. Bezbrojne su svete moći svetih Ugodnika Božjih širom pravoslavnoga svijeta. Čudesa njihova su neizbrojiva. Pobožno poštovanje njihovo od strane pravoslavnih kršćana je po svim mjestima. I to nesumnjivo zato što svete moći čudotvorstvom svojim pobuđuju njih na pobožno poštovanje njihovo. Od samog početka, u apostolsko doba, kršćani su pobožno čuvali časne moći Svetog Preteče[24] i svetih Apostola, te su one mogle doći do nas; a za vrijeme progona oni su sklanjali i skrivali po domovima svojim svete ostatke tijela svetih Mučenika. I od tada, pa sve do današnjega dana, svete moći svetih Ugodnika Božjih čudesima svojim razlijevaju besmrtnu radost bogočovječanske vjere naše po srcima pravoslavnih kršćana. Svjedočanstva o tome bezbrojna su; navest ćemo samo nekoliko.

Kako su svečano prenošene i sretane svete moći svetaca, dirljivo opisuje sv. Ivan Zlatousti u svojoj „Pohvalnoj riječi o sv. Ignaciju“: „Vi žitelji Antiohije, otpustiste biskupa i primili ste mučenika; otpustili ste ga s molitvama, a primili s vijencima; i ne samo vi nego i svi žitelji usputnih gradova. Zamislite, što su sve oni morali osjećati pri povratku svetih ostataka njegovih! Kakvom su se slašću naslađivali! U kakvom ushićenju bili! Kako su se radovali! Kakvim su pohvalama odasvud obasipali ovjenčanoga! Kao što hrabrog ratnika, koji je pobijedio sve svoje protivnike i u trijumfu ide s bojišta, ushićeno susreću gledatelji, ne daju mu čak ni na zemlju stati, nego ga podižu i na rukama nose doma, obasipajući ga bezbrojnim pohvalama, tako isto su i ovog sveca svi žitelji gradova, počinjući od Rima, nosili na svojim ramenima i predali našem gradu, slaveći ovjenčanoga, hvaleći pobjednika… U to vrijeme sveti Mučenik je darovao blagodat svim tim gradovima, utvrdio ih u pobožnosti; a od toga doba, pa sve do danas, on obogaćuje vaš grad.“[25].

Govoreći o čudotvornoj sili svetih moći, sv. Efrem Sirski veli o svetim Mučenicima: „Oni i po smrti djeluju kao živi, iscjeljuju bolne, izgone đavle, i silom Gospodnjom odbijaju svaki zli utjecaj njihov. Jer je u svetim moćima svagda prisutna čudotvorna blagodat Duha Svetoga“[26].

Pri otkriću svetih moći sv. Gervazija i Protazija, sv. Ambrozije se obraća slušateljima i govori s pobožnim ushićenjem: „Vi ste doznali, i čak sami vidjeli mnoge koji su se oslobodili demona, a još više takvih koji su se samo rukom dotakli odjeće Svetih, i odmah se izliječili od svojih bolesti. Obnovila su se čudesa drevnih vremena od onoga doba otkako se dolaskom Gospodina Isusa izlila na zemlju blagodat preizobilna: vi svojim očima vidite mnoge gdje su se iscijelili kao nekom sjenkom Svetih. Koliko se ubrusa predaje iz ruke u ruku! Koliko haljina koje su bile položene na svete ostatke i od samog dodira postale ljekovite, traže vjerni jedni od drugih. Svi se trude da ih se makar malo dotaknu, i tko ih se dotakne, ozdravljuje“[27].

Obrazlažući zašto kršćani ukazuju pobožno poštovanje svetim moćima, sv. Ambrozije blagovijesti: „U tijelu Mučenika ja poštujem rane primljene za ime Kristovo; poštujem uspomenu onoga koji živi besmrtnošću vrlina; poštujem prah posvećen ispovijedanjem Gospodina; poštujem u prahu sjeme vječnosti; poštujem tijelo koje me poučava ljubiti Gospodina i ne bojati se smrti za Njega… Da, ja poštujem ono tijelo koje je Krist udostojao mučeništva, i koje ima carevati s Kristom na nebu“[28].

Govoreći o čudotvorstvu svetih moći, blaženi Augustin veli: „O čemu drugom svjedoče ta čudesa, ako ne o vjeri koja propovijeda da je Krist uskrsnuo u tijelu i uzašao s tijelom na nebo? Jer i sami Mučenici bili su martiri/svjedoci[29] te vjere. Za tu vjeru oni su položili život svoj, i dobili mogućnost da sve ovo izmole od Gospodina. Radi te vjere oni su prethodno pokazali neobično trpljenje, da bi se zatim pojavila takva sila u ovim njihovim čudesima“[30].

Sv. Ivan Damaščanski, sumirajući životvorno učenje Svetoga Pisma i Svete Predaje o pobožnom poštovanju svetih moći, kerubinski blagovijesti iz oltara svoje bogonosne kristolike duše: „Sveci su postali po blagodati – χαριτι – ono što je Gospodin Krist po prirodi – φισει. Tj. postali su bogovi po blagodati: čista i živa obitavališta Božja. Jer govori Bog: Uselit ću se u njih, i živjet ću u njima i bit ću im Bog[31]. Pritom, Sveto Pismo govori: „Duše pravednika su u ruci Božjoj i smrt ih se neće dotaći“[32]. Jer smrt Svetaca je prije san negoli smrt. I: „Dragocjena je pred Gospodinom smrt Svetaca Njegovih“[33]. Prema tome, što je dragocjenije nego biti u ruci Božjoj? Jer Bog je život i svjetlost, i koji se nalaze u ruci Božjoj nalaze se u životu i svjetlosti. A da Bog i preko uma – δια τοϋ νοϋ – obitava u tijelima Svetaca, svjedoči svebožji Apostol: „Ne znate li da su tijela vaša hram živećeg u vama Duha Svetoga“[34]? Gospodin je Duh[35].

I još ova evanđeoska istina: „Ako tko razori hram Božji, razorit će njega Bog: jer je hram Božji svet – a to ste vi[36]! Stoga, kako ne poštovati pobožno oduhotvorenje Božje, oduhotvorena tjelesna žilišta Božja? Jer oni, budući živi, sa smjelošću stoje pred Bogom. Gospodin Krist nam je darovao moći Svetaca kao spasonosne izvore koji toče raznovrsna dobročinstva i izlijevaju miro slatkomirisno. Neka nitko u to ne sumnja! Jer kada je po volji Božjoj iz krševite i tvrde stijene u pustinji potekla voda za žedni narod[37], i iz magareće čeljusti za žednoga Samsona[38], zar je onda nevjerojatno da iz moći svetih Mučenika izobilno teče miomirisno miro[39]? Nesumnjivo teče, po svemoći Božjoj i po Božjem poštovanju i uvažavanju Svetaca. Po starozavjetnom zakonu, tko se dotakao mrtvoga tijela smatran je nečistim sedam dana[40]. Ali Sveci nisu mrtvi. Jer otkako je Onaj koji je sam Život i Začetnik života, bio ubrojen u mrtve, mi više ne nazivamo mrtvima one koji su usnuli, preminuli u nadi na uskrsnuće i s vjerom u Njega, mi ih ne nazivamo mrtvima. Ta i kako može mrtvo tijelo činiti čudesa? I na koji se način kroz svete moći izgone demoni, udaljuju bolesti, liječe bolni, progledaju slijepi, očišćuju gubavi, prekraćuju iskušenja i nevolje, i svaki dobri dar od Oca svjetlosti[41] silazi na one koji se mole čvrstom vjerom[42].

Sveopću vjeru Crkve o pobožnom poštovanju svetih moći potvrdili su bogonosni Oci Svetoga Sedmog Ekumenskog Koncila svojom odlukom: „Gospodin naš Isus Krist podario nam je relikvije svetaca kao spasonosne izvore koji izlijevaju raznovrsna dobročinstva na nemoćne. Stoga oni koji se drznu odbaciti moći Mučenika: ako se biskupi – neka se svrgnu, a ako su monasi i svjetovnjaci – neka se ekskomuniciraju[43]. U kanonu 7. istog Ekumenskog Koncila veli se: „Ako su koji sveti hramovi posvećeni bez svetih relikvija Mučenika, naređujemo da se u njima polože moći uz uobičajenu molitvu“[44].

Da je pobožno poštovanje svetih moći sastavni dio Bogočovječanske ekonomije spasenja svjedoče i ove činjenice: od najdublje starine svete Predaje hramovi su zidani na grobnicama i moćima svetaca, i sveta Liturgija[45] se vrši jedino na antiminsu[46] u kome se nalaze čestice svetih moći. Pored tog, bogoslužne knjige, naročito Mineji[47], prepuni su molitava i pjesama koje se odnose na pobožno poštovanje svetih moći. A Žitija[48] Svetih izobiluju svjedočanstvima o njihovom čudotvornom djelovanju, razlijevajući po srcima pravoslavnih kršćana besmrtnu radost vjere naše pravoslavne – bogočovječanske.

Sve u svemu: tajna svetih moći je u srcu novozavjetne svetajne: utjelovljenja Boga[49]. Jer sveukupna tajna čovječjeg tijela objašnjena je utjelovljenjem, Boga: Bogočovjekom Gospodinom Isusom Kristom. Odatle blagovijest, sveblagovijest o tijelu: „Tijelo je za Gospodina i Gospodin za tijelo“[50].

A kroz tijelo čovjekovo i sva tvar, sva materija dobila je svoj božanski smisao, bogočovječanski svesmisao[51]. Jer čovjekom, posvećenim u Crkvi sakramentima i svetim vrlinama, posvećuje se, okristovljuje se i tvar, i materija. A uz to ide i ova radost: mirotočivost[52] mnogih svetih moći. To milo čudo dano je svetim moćima da pokaže da su kršćani zaista „Kristov miris Bogu“[53], mirišu na Boga, na nebo. Evanđeoska je istina: grijeh je čovjekov – smrad pred Bogom; i svaki grijeh smrdi iz đavla. Kroz sakramente i svete vrline kršćani postaju „Kristov miris Bogu.“ Odatle su i svete moći svetaca mirotočive.

sv. Justin Popović: Dogmatika Pravoslavne Crkve, knjiga treća, Beograd, 1978. str. 675.-683.


[1] Logos – višeznačni grčki pojam, koji obično prevodimo kao Riječ. Odnosi se na Krista, kao Riječ Božju.

[2] Božji plan spasenja svijeta u teologiji se naziva ekonomijom spasenja.

[3] Iv 1, 14

[4] Riječ „blagodat“ se u hrvatskom obično prevodi kao milost, no u pravoslavnoj tradiciji milost i blagodat se razlikuju. Blagodat je haris, karizma, nestvorena energija Božja, koja preobražava i obožuje čovjeka.

[5] Ef 1, 23

[6] U kršćanskoj tradiciji, kada se riječ „apostol“ piše bez navođenja imena, velikim početnim slovom, tada se odnosi na apostola Pavla.

[7] 1 Kor 6, 19; 3, 17

[8] Ef 3, 17

[9] Usp. 2 Kor 13, 13; Gal 5, 6; Iv 14, 28

[10] Usp. Ef 3, 16; 3, 3; 1 Kor 2, 12

[11] Usp. Iv 14, 23; 17, 21-23

[12] 2 Kor 6, 16

[13] 2 Kr 13, 21; Sir 48, 14-15

[14] 2 Kr 23, 18; Usp. 1 Kr 13, 32

[15] Patrijarsima se nazivaju sveti ljudi koji su živjeli prije Mojsija, katkad u širem smislu i svi pravednici prije Krista.

[16] Post 50, 25

[17] Iz molitve za vrijeme pjevanja „Svet, svet, svet“… na Liturgiji sv. Bazilija Velikog.

[18] Usp. 1 Tim 6, 12; 2 Kor 4, 18

[19] Dj 19, 12

[20] 2 Kr 2, 8

[21] 2 Kr 2, 14

[22] Usp. Mt  9, 20-23

[23] Dj 5, 15-16

[24] Pretečom se naziva sv. Ivana Krstitelja, jer je prethodio Kristu.

[25] PG t. 50 col. 594.

[26] Pohvalnoe slovo Mučenikam vo vsem mire postradavšim. Tvoreniя častь vtoraя, str. 497; Moskva, 1881. goda

[27] Epist. 22; PL t. 16 col. 1022

[28] Sermones 55, n. 11; PL t. 16 col. 718-719

[29] Naša riječ „mučenik“ je ne baš točan prijevod grčke riječi „martyr“, što znači svjedok.

[30] De civitate Dei XXII, 9

[31] 2 Kor 6, 16; Lev 16, 12

[32] Mudr 3, 1

[33] Ps 119, 6

[34] 1 Kor 3, 16

[35] 2 Kor 3, 17

[36] 1 Kor 3, 17

[37] Izl 17, 6

[38] Suci 15, 14-19

[39] Miro je miomirisno ulje, pomast. Riječ se upotrebljava kako za crkveno krizmano ulje, koje se posvećuje na Veliki četvrtak, tako i za čudotvorno ulje, koje na natprirodni način istječe iz relikvija i ikona.

[40] Br 19, 11

[41] Jak 1, 17

[42] De fide, IV 15

[43] Act. VII, Binii Concil, t. V, p. 794; 1636. godine

[44] Episkop Nikodim Milaš: Pravila Sedmog Vaseljenskog Sabora, knjiga prva.

[45] Euharistija, misa.

[46] Pravokutno platno na kojemu se služi Liturgija na oltaru, ima u sebi ušivene moći svetih.

[47] Bogoslužne knjige sa svetačkim službama za svaki dan u godini.

[48] Životopisi.

[49] Usp. 1 Tim 3, 16

[50] 1 Kor 6, 13

[51] Usp. Rim 8, 19-23

[52] Istjecanje svetog mira.

[53] 2 Kor 2, 15

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s