1. Sv. apostoli Aristarh, Pud i Trofim. Ovi su svi bili od Sedamdesetorice apostola. Aristarh je bio biskup u Apamiji Sirijskoj. Spominje ga apostol Pavao nekoliko puta (Dj 19, 29; Kol 4, 10; Flm 23). U Efezu bio je uhvaćen s Gajem od gomile naroda, koja se bila digla protiv Pavla. Kološanima piše apostol Pavao: pozdravlja vas Aristarh koji je sa mnom u sužanjstvu. A u poslanici Filemonu naziva Pavao Aristarha pomagačem mojim, zajedno s Markom, Dimasom i Lukom. Pud je bio ugledan građanin rimski. Apostol Pavao ga spominje jedanput (2 Tim 4, 21). Dom Pudov bio je najprije utočište vrhovnim apostolima, a poslije se pretvorio u Crkvu, nazvanu Pastirska. Trofim je bio iz Azije (Dj 20, 4) i pratio je apostola Pavla na njegovom putu. Na jednom mjestu piše apostol Pavao: Trofima ostavih u Miletu bolesna (2 Tim 4, 20). U vrijeme Neronova progona, kada apostol Pavao bi posiječen, posiječeni bjehu i sva tri ova slavna apostola.
2. Sv. mučenik Sava Gotski. U gotskoj zemlji u njegovo vrijeme je započeo surov progon kršćana. Neki knez gotski dođe u selo, gdje je živio ovaj pobožni Sava i upita seljake, ima li u njihovom selu kršćana? Oni ga sa zakletvom uvjeravahu da nema nijednoga. Tada Sava stade pred kneza i narod i reče: „Neka se nitko ne zaklinje za mene, ja sam kršćanin.“ Vidjevši ga knez bijedna i siromašna, pusti ga s mirom govoreći: „Taj niti može štetiti niti koristiti!“ – Druge godine pak o Uskrsu dođe neki svećenik Sansal u to selo i proslavi Uskrs sa Savom. Čuše to pogani, pa iznenada napadoše na dom Savin, i počeše štapovima nemilosrdno tući ugodnike Božje, a još uz to Savu gola vukoše po trnju, pa ih onda obojicu vezaše uz drvo, i nuđahu im da jedu mesa od idolskih žrtava. No Božji ljudi, sjećajući se riječi apostolskih, odbiše jesti od nečistih đavolskih žrtava. Najzad osudi knez Savu na smrt i predade ga vojnicima. Pun radosti pođe Sava na gubilište hvaleći Gospodina. Spoznavši u njemu dobroga čovjeka vojnici ga htjedoše uz put pustiti, no Sava se veoma ožalosti zbog toga i reče vojnicima, da su oni dužni ispuniti zapovijed kneževu. Tada ga vojnici dovedoše do jedne rijeke, vezaše mu kamen o vrat i baciše ga u vodu. Tijelo njegovo bi izbačeno na obalu. Kasnije bizantski vojvoda Junije Soranos, u vrijeme cara Valenta, ratujući s Gotima, nađe Savino tijelo i prenese ga u Kapadociju. Podnije mučeništvo Sava sveti u svojoj 31. godini, 372. godine.
3. Sv. mučenice Bazilisa i Anastazija. Dvije pobožne Rimljanke. U vrijeme cara Nerona sabirahu posiječena tijela apostolskih učenika i časno ih sahranjivahu. Zbog toga su bile optužene i bačene u tamnicu, pa poslije dugih mučenja (odsijecali im grudi i jezik) posiječene.
Mučenici svijetli krv svoju proliše,
I svu zemlju crnu krvlju oplodiše.
Bješe oganj silan u kome gorahu,
No silnija ljubav ko’m Krista ljubljahu.
Za najviše dobro mučenikom biti –
Kakvo blago s ovim može se mjeriti?
Svepobjedni Krist, car onoga vijeka,
Vaše hrabre duše na nebu dočeka.
On ih k Sebi uze iz anđeoskih ruku,
I svu vašu tešku blagoslovi muku.
RASUĐIVANJE
O razmatranju piše sv. Grgur Sinait: „Tvrdimo, da ima osam glavnih predmeta razmatranja; prvo, Bog nevidljivi i bezoblični, bespočetni i nesazdani, Uzrok svega što postoji, trojično, jedino i apsolutno postojeće Božanstvo; drugo, čin i stanje umnih sila (anđela); treće, sastav vidljivih stvari; četvrto, utjelovljenje Riječi radi našeg spasenja; peto, sveopće uskrsnuće: šesto, strašni Drugi dolazak Kristov; sedmo, vječna muka; osmo, Carstvo nebesko. Prva četiri su objavljena i pripadaju prošlosti, a posljednja četiri nisu još objavljena i pripadaju budućnosti, premda se i ova četiri jasno razmatraju od onih, koji su pomoću zadobivene milosti stekli potpunu čistoću uma. Tko pristupa ovome poslu (razmatranju) bez svjetlosti milosti neka zna, da gradi fantazije, i da nema razmatranja.“ Tako piše veliki i vidoviti Grgur Sinait, koji ono što znade, znade iz osobnog iskustva.
RAZMATRANJE
Razmatrajmo uskrslog Gospodina Isusa, i to:
1. kako se On brine i za tjelesnu hranu Svojih učenika: kako prelomi i blagoslovi kruh učenicima u Emausu;
2. kako kraj jezera pitaše učenike: imate li što za jelo?, pa kad Mu rekoše da nemaju, On spremi kruha i ribe i dade im.
BESJEDA
o tome kako ćemo nalikovati na onoga koga ljubimo
Ljubazni, sad smo djeca Božja, i još se ne pokaza što ćemo biti; nego znamo da kad se pokaže, bit ćemo kao i on, jer ćemo ga vidjeti kao što jest. (1 Iv 3, 2)
Do sad smo bili robovi, a sad smo djeca Božja. Bili smo robovi zla, a sad smo sluge dobra, vrhovnoga dobra na nebu i na zemlji. Robovali smo svemu onome što je niže i gore od čovjeka, a sad ćemo služiti Svevišnjem i Svedobrom. Gnječeni smo mrakom, a sad ćemo djelovati u svjetlosti. Do sad su nas držali đavao, grijeh i smrt, u neprestanom strahu, a sad ćemo živjeti blizu Boga, u slobodi i radosti. Sad… Kad sad? Sad kad se Gospodin javi na zemlji u tijelu, kad nam dade nauk svjetlosti, slobode i života; kada uskrsne slavno i pokaza se u proslavljenom tijelu Svome; i kada ispuni sva proročanstva proroka i sva obećanja Svoja. Sad smo i mi djeca Božja, sinovi Svjetla i nasljednici Carstva. I bit ćemo kao i On. To se, istina, još nije pokazalo, ali se On pokaza, i to je zasad dovoljno. On se pokaza kakav je krasan čovjek u uskrsnuću, i mi znamo, da ćemo i mi biti takvi kao i On. Apostol Ivan kaže: mi znamo, da ćemo biti kao i On. Ne kaže: mi slutimo, ili: nama je rečeno, nego veli: mi znamo, da ćemo biti kao i On. Jer On nije uskrsnuo radi Sebe, nego radi nas. On nije ustao iz groba, da samo pokaže Svoju silu mrtvacima bez nade, nego da uvjeri mrtvace da će i oni oživjeti, i da im pokaže, kakvi će biti kad ožive. Niti su apostoli pisali: mi znamo zbog ponosa pred neznalicama, nego zbog bratske ljubavi prema ljudima, da bi svi ljudi to isto znali – da bi i mi znali. O uskrsli Gospodine, utvrdi i u nama ovo spasonosno znanje, molitvama apostola Tvojih svetih. Tebi slava i hvala uvijek. Amen.
Upoznaj pravoslavlje 