Svete ikone

Pitanje ikona, svetih slika u kršćanstvu je oduvijek izazivalo različite prijepore. Danas, na Zapadu, mnogi ih odbacuju kao idolopoklonstvo, a i oni koji ih ne odbacuju, često ih smatraju tek običnom dekoracijom i podsjetnicima. No, je li tome baš tako? Imaju li ikone svoje dublje utemeljenje, dublje nego što naslućujemo? Iscrpan odgovor daje nam sv. Justin Popović u svojoj „Dogmatici“, kroz opći teološki i duhovni pogled, te kroz povijesni i liturgijski prikaz problematike ikona i njihova čašćenja. Fusnote crvene boje smo ubacili mi, kao dodatna tumačenja.

Rod ljudski na zemlji nije drugo do najraskošniji ikonostas[1] Božji. Ovaj svijet, ovi svjetovi, ovaj svemir, ovi bezbrojni svjetovi i jesu veličanstveni hram Božji, a ljudi — ikonostas toga hrama. Jer svaki je čovjek posebna ikona Božja, slika Božja, obličje Božje. U toj bogolikosti je božansko veličanstvo čovjeka, svevrijednost čovjeka, neuništiva besmrtnost čovjeka, i nezamjenljivost čovjekova bića. Odatle je božanski smisao i cilj čovjekova bića: tu bogolikost razviti i usavršiti do najvećeg savršenstva. Očigledno: čovjek je stvoren kao potencijalni bogočovjek, da bi iz sebe i sobom usavršio čovjeka u blagodatnog[2] bogočovjeka.

Tajna života je božanska i sveta: čovjeku je dan život da potpuno obogoliči sebe, naslika sebe u savršenu svetu ikonu Božju, da postane potpuno bogolik, potpuno kristolik, da potpuno okristoliči sebe. Zato je Bog i postao čovjek da nam kao Bogočovjek, kao Crkva dade sva sredstva da u njoj i njome postignemo taj od Boga postavljeni uzvišeni cilj. Jer je Bogočovjekova blagovijest nad blagovijestima i zapovijed nad zapovijedima: „Budite savršeni kao što je savršen Otac naš nebeski“[3]. Α to postići, kako? Pomoću sakramenata i svetih vrlina. Jer se pomoću njih raste „u čovjeka savršena, u mjeru rasta visine Kristove“[4].

No ta bogolikost, ta prvostvorena kristolikost postala je unakažena u čovjeku. Čime? — Grijehom, smrću, đavlom. Α grijeh, svaki grijeh nalikuje na đavla, i ođavoljuje čovjeka. Svetootačka je, zlatoustovska[5] je misao: „grijeh je đavao“. Da, svaki grijeh je đavao: mali grijeh — mali đavao, veliki grijeh — veliki đavao. Nema sumnje, đavao je glavni pronalazač i tvorac i začetnik grijeha. I on se svim silama trudi da ođavoliči čovjeka, da u duši njegovoj potisne bogolikost i naslika đavolikost. I tako čovjeka načini ikonom đavla, slikom đavla. I umjesto slike Božje u duši se grijeholjubljem naslika slika đavla. I čovjek živi vodeći sebe između bogolikosti i đavolikosti. Bogolikost — obogoličenje; đavolikost — ođavoličenje. Svakim svojim grijehom čovjek ođavoličuje sebe; a svakom vrlinom i svakim sakramentom obogoličuje. I tako nepokajano grijeholjubivi ljudi postaju — „djeca đavolja“[6], a kristoljubivi — djeca Božja[7]. Ođavoličenje biva kroz grijehe i strasti; obogoličenje — kroz sakramente i svete vrline: dok se Krist ne uobliči u nama[8].

Svaki čovjek je ikonopisac[9], jer dušu svoju ikonopiše, bogopiše ili đavopiše. Da, čovjek je ili bogopisac ili đavopisac: kroz bogoljublje — bogopisac, kroz grijeholjublje — đavopisac. Jer svaki grijeh nosi na sebi sliku đavla, i neminovno oslikava u duši čovjekovoj svoju sliku, te se tako duša pretvara u đavolji ikonostas. Obogoličiti cjelokupnog čovjeka pomoću Bogočovjeka, — to je besmrtna misija Crkve. I Crkva neprekidno to radi, i na tome radi: da se cjelokupni rod ljudski usavršava u bogoživljenju, u obogoličenju: da sve ljude preobrazi u divne ikone Božje, čiste od grijeha i strasti, i da ovo u njima bude vječno i bogočovječno. Odatle u Crkvi kroz svu njenu povijest stalna borba za molitveno i pobožno poštovanje svetih ikona. Ne treba zaboravljati: đavlu je glavno: lišiti čovjeka bogolikosti, bogosličnosti, unakaziti u njemu ikonu Božju, lik Božji, sliku Božju. Nasuprot tome cijela Apostolsko-svetootačka Predaja jasno i ispovjednički odlučno propovijeda i ispovijeda: pobožno poštovanje svetih ikona. I kroz to ukazuje sveukupnu tajnu Bogočovječanske ekonomije spasenja[10]: Gospodin Krist je došao na svijet, postao čovjek — da u čovjeku uspostavi i obnovi pali lik Božji, ikonu Božju, sliku Božju[11].

Srcem svoga bića pobožno poštovanje svetaca Božjih izvija se u molitveno poštovanje njihovih svetih ikona. Predstavljajući obličje svetog tijela svetačkog, te svete posude blagodati Božje, tog hrama Duha Svetoga, tog hrama Boga živoga, svete ikone izazivaju molitveno raspoloženje u nama i pojačavaju poštovanje prema samim svecima. To se poštovanje izražava: molitvenim promatranjem svetih ikona, pobožnim klanjanjem, cjelivanjem, kađenjem svetih ikona, i paljenjem svijeća pred njima. No kao što pobožnim poštovanjem svetaca — ne bogotvorimo svece, i pobožnim poštovanjem svetih relikvija — ne bogotvorimo relikvije, tako i molitvenim poštovanjem svetih ikona — mi ne bogotvorimo ikone, jer poštovanje ukazujemo ne materiji od koje su napravljene, već svetom liku kao podsjetniku na pralik, na original[12]. Drugim riječima, pobožnim poštovanjem svetih ikona mi odajemo molitveno poštovanje živim ličnostima svetaca koje one predstavljaju, a koji stvarno žive na nebesima kao molitelji i zagovornici naši pred Bogom. U takvom smislu poštujemo i ikone samog Gospodina Krista i svetih Nebeskih Sila Bestjelesnih[13]. Iako po božanskoj prirodi Svojoj neopisan i neopisiv, i iznad svake ljudske predodžbe, i riječi, i slike, Gospodin Krist je Svojim utjelovljenjem, Svojim učovečenjem odlučio opisati Sebe, uobličiti Sebe u ljudsko obličje[14], uramiti Sebe u tijelo ljudsko, i na taj način postati vidljivo obličje, vidljivi lik, vidljiva ikona Boga nevidljivoga[15]. Crkva tu blagovijest bogonadahnuto kazuje u blagodatnim molitvama svojim: „Ti, Gospodine, koji si božanskom prirodom Svojom neopisan, utjelovivši se u posljednje vrijeme, izvolio si opisati Sebe; a primanjem tijela — uzeo si na Sebe sva svojstva njegova“[16]. „Presveta Bogorodice, neopisani Logos[17] Očev opisa Sebe utjelovljenjem iz Tebe“[18].

Sve to daje nam mogućnosti i prava da Gospodina Krista, koji je vidljivo obličje Boga nevidljivoga, prikazujemo na svetim ikonama, klanjajući im se s molitvenom skrušenošću i ushićenjem. Javljanja pak svetih anđela u ljudskom obliku dala su Crkvi i razloga i prava da i njih prikazuje na svetim ikonama.

Molitveno poštovanje svetih ikona je ne samo u suglasnosti s božanskom Objavom nego i proistječe iz nje kao iz svog prvobitnog izvora. U Starom Zavjetu Gospodin Bog naređuje proroku Mojsiju da načini Kovčeg saveza, optoči ga zlatom, i postavi u najvažnijem dijelu starozavjetnog hrama — u Svetinji nad Svetinjama, da bi on bio vidljivi znak nevidljive prisutnosti Božje[19]. Uz to Gospodin naređuje da se na poklopcu Kovčega saveza načine dva zlatna kerubina, i postave na dva kraja poklopcu, obećavajući Mojsiju da će se sastajati s njim i govoriti „s poklopca između dva kerubina“[20]. I još Bog naređuje da se na zavjesi, koja odvaja Svetinju nad Svetinjama od Svetišta, izvezu kerubini, kao i na svih deset drugih zavjesa koje su se nalazile u Šatoru[21].

Tako napravljen Kovčeg, i tako ukrašen kerubinima, svjedočio je ο prisutnosti nevidljivoga Boga, pobuđivao vjerne na pobožno strahopoštovanje pred Bogom i revnosno ispunjavanje Njegovih zapovijedi, okriljavao im duše na molitveno uzlijetanje k Bogu, na danonoćno kerubinsko služenje Gospodinu. To utoliko više što su Židovi pobožno poštovali svete anđele kao blažene sluge Božje, i svoje zagovornike, posrednike, pomoćnike[22]. Kada je Kovčeg polazio na put, Mojsije govoraše: „Ustani, Gospodine, i neka se razaspu neprijatelji tvoji, i neka bježe ispred tebe koji Te mrze“. Α kad se Kovčeg zaustavljao, govoraše: „Vrati se, Gospodine, k mnoštvu tisuća Izraelovih[23]. Kada pak Izraelci, predvođeni Jošuom, pretrpješe poraz od Ajana, — „Jošua razdrije haljine svoje i pade licem na zemlju pred Kovčegom Gospodnjim, i leža do večera, on i starješine Izraelove“, na što mu se Gospodin javi i reče što treba raditi, da bi se održao pred neprijateljima svojim[24]. Α kada se za kraljevanja Davidova Kovčeg saveza prenošaše iz doma Abinadabova u grad Davidov, i „David iz sve snage igraše pred Gospodinom“, naruga mu se Mikala, kći Šaulova, na što joj David reče: „Igrao sam, i igrat ću pred Gospodinom; i još ću se većma poniziti, još ću manji sebi biti“[25]. Podrazumijevajući pod podnožjem Božjim Kovčeg saveza, David poziva i druge da mu se klanjaju: „Uzvisujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se podnožju njegovu, jer je sveto“[26]. Α kada Salomon sagradi veličanstveni hram Bogu, on „načini dva kerubina u Svetinji nad Svetinjama; deset lakata bijaše visok svaki; a sve zidove hramu unaokolo iskiti rezanim kerubinima“[27]. I takav hram Gospodin Bog posveti i blagoslovi, ο čemu je u Svetoj Knjizi napisano: „I javi se Gospodin Salomonu, i reče mu: uslišio sam molbu tvoju i molitvu tvoju, kojom si me molio: posvetio sam hram ovaj koji si sazidao da tu namjestim ime svoje do vijeka; i oči će moje i srce moje biti ondje vazda“[28]. I Židovi su se klanjali Gospodinu i hramu, i ukazivali dužno poštovanje kako likovima kerubina, tako i ostalim svetim predmetima hrama kao slici i sjenci nebeskih stvari[29].

Pobožno kađenje pred svetim ikonama zasnovano je na neposrednoj zapovijedi Božjoj Aronu, da namjesti zlatni oltar kadioni pred Kovčegom saveza i da svako jutro kadom miomirisnim kadi Kovčeg saveza i kerubine na njemu, kao i zavjesu pred Kovčegom saveza na kojoj su bili izvezeni kerubini[30]. Ujedno sa zapovijedi ο kađenju Gospodin je dao zapovijed i ο paljenju svijeća pred svetim ikonama[31].

No za neke nastaje pitanje, da li takvi likovi kerubina, i pobožno poštovanje koje im je ukazivano, ne proturječi drugoj zapovijedi Božjoj u Dekalogu: „Ne pravi sebi lika rezana niti kakve slike onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti“[32]. Ni u kom slučaju, jer su i likovi kerubina izrađeni po zapovijedi Božjoj, a i pobožno poštovanje im je ukazivano po zapovijedi Božjoj. Oni nisu predstavljali sobom nikakva božanstva, niti su ih Židovi smatrali božanstvima. Oni su predstavljali sobom bića koja služe jedinom istinitom Bogu, bića koja se javljaju kao najbliže sluge Božje, kao najrevniji vršitelji volje Božje. I samo kao takvima ukazivano im je pobožno poštovanje. Α pod likovima rezanim (= kumirima) u drugoj zapovijedi Dekaloga razumjeli su se idoli, kojima bi ljudi htjeli potisnuti istinitog Boga, zamijeniti Ga njima, i staviti njih na mjesto Božje[33].

Nema sumnje da su se likovi kerubina nalazili i u obnovljenom hramu jeruzalemskom, koji je Gospodin Isus tako revno posjećivao radi molitve, i nikada nijednom riječju nije osudio svete predmete njegove. Naprotiv, On ih je s isključivom revnošću štitio, tako štitio da je u Svom zemaljskom životu samo dva puta podigao bič na ljude, i oba puta u zaštitu čistoće i svetosti hrama kao doma molitve i doma Oca Svog nebeskog, i to podigao na oskvrnitelje hrama[34]. Po ugledu na svoga Gospodina i Učitelja, apostoli su, po silasku Duha Svetoga na njih, mnogo puta odlazili u isti hram na molitvu[35] i propovijed Evanđelja[36], što ukazuje da ni oni nisu vidjeli ničeg idolopokloničkog u likovima kerubina. Govoreći ο starozavjetnom Šatoru i njegovim bogoslužjima kao slici i sjenci nebeskih stvari, apostol Pavao podržava misao da novozavjetni kršćanski hram svojim ustrojstvom mora još više nalikovati na nebeski nerukotvoreni Šator[37].

Ovo učenje Svetoga Pisma ο svetim ikonama postaje očiglednije i besmrtnije i pri letimičnom osvrtu na učenje Svete Predaje ο tome. Sveta Predaja svjedoči: sam Gospodin Krist odlučio je na čudesan način načiniti lik svoj na ubrusu i poslati ga kralju edeskom Abgaru. Ο tome sv. Ivan Damaščanski piše: „Abgar je poslao slikara da izradi lik Gospodina. No kada slikar nije mogao to učiniti zbog silnog sjaja lica Njegovog, tada je sam Gospodin, prinijevši ubrus na Svoje Božansko i životvorno lice, načinio na njemu lik Svoj, i poslao ga Abgaru[38]. Ovu predaju potvrdili su kao istinitu sveti Oci Sedmog Ekumenskog Koncila[39]. Isto tako, po svjedočanstvu Svete Predaje, sveti evanđelist Luka, koji je bio liječnik i slikar, radio je i ostavio poslije sebe ikone Presvete Bogorodice, koje su se s pobožnošću predavale u Crkvi iz stoljeća u stoljeće.

Iako progonjeni u prvo vrijeme, kršćani su ipak po tajnim molitvenim domovima i katakombama upotrebljavali izvjesne prikaze, simbole, ikone, kao: pastira, ribu, križ, i ukazivali im molitveno poštovanje. Da ne bi na to skretali pažnju pogana koji su ih svirepo progonili, oni su izbjegavali pisati ο tome. Samo u izuzetnim prilikama, prisiljeni potrebama, oni su ponešto pisali ο tome[40]. Tertulijan jasno svjedoči da su pogani, podcjenjujući kršćane, nazivali ih poklonicima križa (religiosi crucis)[41], služiteljima križa (antistites crucis)[42]. Α to pokazuje da su kršćani odavali pobožno poštovanje križu Spasiteljevom i klanjali mu se. Euzebije piše da su kršćani imali pri sebi ne samo slike svetih apostola već i samoga Gospodina Krista, koje su oni poštovali ne po poganski, već po kršćanski[43].

Α kada je početkom četvrtoga stoljeća kršćanstvo dobilo slobodu vjeroispovijesti, ikone su se počele slobodno i javno umnožavati, upotrebljavati i pobožno poštovati na sve strane, po hramovima i domovima. Time je produžena posvećena praksa Crkve iz najranijeg doba. Jer da do Milanskog edikta nisu bile u upotrebi svete ikone, Crkva ih sigurno ne bi mogla niti smjela početi upotrebljavati tek od četvrtog stoljeća. Takva novina bi bila nemoguća kada se ima u vidu s koliko se obazrivosti, strogosti i revnosti pazilo da se bogoobjavljeno učenje Svetoga Pisma i Svete Predaje očuva u svojoj apostolskoj čistoći i neprikosnovenosti.

Svetootačka svjedočanstva ο pobožnom poštovanju svetih ikona mnogobrojna su od četvrtog stoljeća pa nadalje. Evo nekoliko od njih. Sv. Atanazije Veliki piše: „Mi vjerni klanjamo se ikonama ne kao bogovima, već samo pokazujemo svoje raspoloženje i ljubav prema osobi koja je prikazana na ikoni. Stoga mi često puta, kada se lik na njoj izgladi, spaljujemo je kao nepotrebno drvo… Mi se klanjamo i cjelivamo djecu i roditelje svoje, tj. da im izrazimo ljubav duše svoje. Tako su se i Židovi klanjali pločama Zakona i dvama zlatnim kerubinima, poštujući time ne kamen i zlato, već Gospodina koji je naredio da se to načini“[44]. Pobožno poštujući svete ikone, sv. Bazilije Veliki veli da su one „predane od svetih apostola i prikazuju se u svima crkvama“[45]. „Poštovanje lika (ikone) prelazi na pralik (praikonu)“[46]. Sv. Grgur Nazijanski piše da su svodovi veličanstvenog hrama u Nazijanzu bili pokriveni ikonama, i da su ikone upotrebljavane po domovima[47]. Blaženi Teodorit i povjesničar Filostorg svjedoče ο tome kako kršćani pobožno poštuju svete ikone, pred kojima se klanjaju, pale svijeće i kade[48]. Ο sveopćoj rasprostranjenosti na Zapadu ikona Spasiteljevih, apostolskih, proročkih i ostalih svjedoči blaženi Augustin[49]. Iz šestoga stoljeća imamo svjedočanstvo sv. Anastazija Sinaita koji piše ο čudu ikone sv. Teodora: Saraceni su je oskrnavili, i odmah ih je snašla smrt[50].

Za vrijeme ikonoklazma[51] dogma ο pobožnom poštovanju svetih ikona zapečaćena je krvlju mnogih svetih mučenika i apostolskom neustrašivošću mnogih svetih priznavalaca. Α pisanom riječju branili su je naročito German, patrijarh carigradski, Grgur, papa rimski, a iznad svega sv. Ivan Damaščanski. Sakupivši drevno bogoobjavljeno učenje Svetog Pisma i Svete Predaje ο pobožnom poštovanju svetih ikona, sv. Ivan Damaščanski je napisao tri znamenite „Besjede ο svetim ikonama“. U njima on bogonadahnuto blagovijesti: „Pošto nas neki ukoravaju što se klanjamo i ukazujemo poštovanje ikoni Spasitelja i Vladarice naše Bogorodice, a i ostalih svetaca i ugodnika Kristovih, to neka oni čuju da je Bog u početku stvorio čovjeka na sliku Svoju (κατ’ εικόνα = po liku, po slici). Odatle se mi, ne radi toga li, klanjamo jedan drugome što smo stvoreni po liku Božjemu? Jer poštovanje, ukazivano liku, prelazi na pralik. Pralik je ono što se predstavlja, s čega se vrši silaženje. Sam je Bog prvi načinio ikonu, jer je prvoga čovjeka stvorio po liku Božjemu“.

Duhonosni[52] Oci Sedmog Ekumenskog Koncila, potvrdivši pečatom suglasnosti bogoobjavljeno učenje Svetoga Pisma i Svete Predaje ο pobožnom poštovanju svetih ikona, osudili su ikonoklaste svih vremena i donijeli bogonadahnutu odluku: „Mi neprikosnoveno čuvamo sve crkvene predaje, potvrđene pismeno ili ne pismeno. Jedno od njih zapovijeda da pravimo slikane prikaze na ikonama. Pošto je ovo suglasno s poviješću evanđeoske propovijedi, služi za potvrdu toga da se Bog Logos istinski i ne prividno utjelovio, i služi nam na korist; jer takve stvari, koje uzajamno objašnjavaju jedna drugu, bez sumnje i dokazuju uzajamno jedna drugu. Na toj osnovi, mi koji idemo carskim putem i slijedimo božansko učenje svetih Otaca naših i predaju katoličke[53] (sveopće, saborne) Crkve, jer znamo da u njoj obitava Duh Sveti, sa svakom brižljivošću i obazrivošću određujemo da se časne ikone predlažu za čašćenje njima isto onako kao i prikaz časnog i životvornog križa, pa bile one napravljene od boja ili mozaičkih pločica ili od nekog drugog materijala, samo da su napravljene na doličan način, i nalazile se one u svetim crkvama Božjim, na svetim posudama i odjeći, na zidovima i na daščicama, ili u domovima i pored puteva; a isto tako bile to ikone Gospodina i Boga Spasitelja našeg Isusa Krista, ili besprijekorne naše Presvete Bogorodice, ili časnih anđela i svih svetih i pravednih muževa. Ukoliko češće pomoću ikona oni budu bili predmet naše kontemplacije, utoliko se više oni koji gledaju na ove ikone potiču na sjećanje ο samim pralikovima, stječu više ljubavi prema njima i bivaju većma pobuđivani da im ukazuju poštovanje, cjelivanje i klanjanje, ali nikako ne ono istinsko služenje koje, po vjeri našoj, dolikuje jedino božanskoj prirodi. Oni bivaju pobuđeni da prinose ikonama tamjan u čast njihovu i da pale svijeće pred njima, kao što to čine u čast prikaza časnoga i životvornoga križa, svetih anđela i drugih svetih stvari, kako se to, iz pobožnih pobuda, činilo i u starini; jer se poštovanje, ukazivano ikoni (obrazu, liku) odnosi na njenu praikonu (praobraz, pralik), i oni koji se klanjaju ikoni, klanjaju se osobi na njoj prikazanoj. Takvo se učenje nalazi u svetih Otaca naših, tj. u Predaji katoličke (sveopće, saborne) Crkve, u kojoj je Evanđelje naslijeđem prelazilo od jednoga Oca drugome“[54].

Svaka sveta ikona je žarište i obitavalište čudotvorne blagodati Božje koja očišćuje čovjeka, posvećuje, obogočovječuje, okristovljuje, obožuje, otrojičuje. Sveta dogmatska istina ο pobožnom i molitvenom poštovanju ikona nalazi svoje blagodatno-iskustveno opravdanje i svjedočanstvo u bezbrojnim čudesima koja se odvajkada događaju u Crkvi od čudotvornih, i uopće svetih ikona širom pravoslavnoga svijeta. Naročito od čudotvornih ikona Presvete Bogorodice. Među njima ima i mirotočivih[55]. Kao, npr.: sveta ikona Uspenija[56] Bogomajke u Malevitskom manastiru[57] u Grčkoj, na središnjem Peloponezu, koja i danas toči iz sebe miro divnog nebeskog mirisa.

Svoju vjeru, i dogmu, i blagovijest ο pobožnom poštovanju svetih ikona Crkva je zauvijek zapečatila u pet činova posvećenja i blagoslivljanja ikona. I to: 1) Čin blagoslivljanja i posvećenja ikone Presvete Trojice; 2) Čin blagoslivljanja i posvećenja ikone Kristove; 3) Čin blagoslivljanja i posvećenja ikone Presvete Bogorodice; 4) Čin blagoslivljanja i posvećenja ikone svetaca; 5) Čin blagoslivljanja i posvećenja raznih ikona. Postoji i posebni: Čin blagoslivljanja i posvećenja križa za nošenje na grudima.

U Činu posvećenja ikone Presvete Trojice svećenik se moli Presvetoj Trojici: „Stavivši ovu ikonu s pobožnom namjerom pred Tvoje veličanstvo, mi prosimo, molimo i preklinjemo Tvoje milosrđe: pogledaj milostivo na nju, i pošalji joj Svoj nebeski blagoslov, i blagoslovi je i posveti je u Svoje trosveto ime, da bi oni, koji je pobožno budu poštovali i pred njom se Tebi ponizno klanjali i s vjerom molili, nalazili milost i dobivali blagodat, i oslobađali se svih nevolja i teškoća, i dobivali oproštaj grijeha, i udostojavali se carstva nebeskog, blagodaću i dobrotom i čovjekoljubljem Tebe, jednog u Trojici slavljenog Boga, Oca i Sina i Svetoga Duha“. I tri puta škropeći ukriž ikonu posvećenom vodom svećenik govori: „Posvećuje se ikona ova blagodaću Presvetoga Duha škropljenjem vode ove posvećene, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, amen.“

U Činu posvećenja ikone Kristove svećenik se moli Trosunčanom[58] Gospodinu: „Znajući da poštovanje lika prelazi na pralik, mi padamo pred Tobom i usrdno se molimo: pogledaj milostivo na nas i na ikonu ovu, i radi utjelovljenja i javljanja Jedinorođenog Sina Tvog, u čiji spomen ovu ikonu načinismo, pošalji joj Tvoj nebeski blagoslov i blagodat Presvetoga Duha, i blagoslovi je i posveti, podaj joj iscjeljujuću silu i odbojnu za sve đavolske zamke, i ispuni je blagoslovom i moći onog svetog nerukotvorenog lika, koju on izobilno dobi od dodira svetog i prečistog lica ljubljenog Sina Tvog, da bi i ona činila sile i čudesa na utvrđenje pravoslavne vjere i spasenje vjernih ljudi tvojih, i da bi svi koji se budu Tebi, i Jedinorođenom Sinu Tvom, i presvetom i životvornom Duhu Tvom, pred ovom ikonom klanjali, i s vjerom prizivali, i usrdno se molili, bili uslišani i milost čovjekoljublja Tvog izmolili i blagodat dobili.“ I još se svećenik moli: „Čuj, Gospodine Bože moj, iz svetog obitavališta i s prijestola slave carstva Tvoga, i milostivo pošalji sveti blagoslov Svoj na ovu ikonu, i kroz škropljenje ovom posvećenom vodom blagoslovi je i posveti, i daj joj iscjeliteljsku silu od svake bolesti i nemoći, i obrambenu od svih đavolskih zamki, za one koji joj pribjegavaju, i pred njom Tebi se klanjaju, mole i pribjegavaju; i da Ti njihova molba uvijek bude ugodna i uslišana“.

U Činu posvećenja ikone Presvete Bogorodice svećenik se moli Trosvetom Bogu i Gospodinu: „Gospodine Bože naš, Ti si našao za dobro da se Tvoj supredvječni[59] i istobitni Sin i Logos utjelovi od Prečiste Vazdadjeve Marije, i načinivši je Bogorodicom pomoću Njegovog prečistog rođenja od Nje, Ti si je učinio zaštitnicom, pomoćnicom i moliteljicom za ove vjerne, pogledaj sada na nas koji Ti se ponizno molimo, i nju istinski Bogorodicom nazivamo, i vjerujemo da ona to jest, i nju prizivamo s vjerom na molitvu Tebi, i učini da naša iskanja i molbe molitvama njenim budu uslišane, i pošalji blagodat Presvetoga Duha Tvog na ikonu ovu, koju sluge Tvoje načiniše u čast i spomen njen, i blagoslovi je i posveti nebeskim blagoslovom Tvojim, i daj joj silu i moć da čini čudesa, učini da bude liječnica i izvor iscjeljenja svima koji joj u bolestima pribjegavaju i ištu pomoć od Tebe Bogorodice radi; i sve one koji pred ovom ikonom budu dostojno poštovali preblagoslovljenu Djevu i Majku Gospodina našega Isusa Krista, ljubljenog Sina Tvog, i kao zaštitnicu roda kršćanskoga budu u nevoljama i nesrećama svojim prizivali je na molitvu k Tebi i u pomoć, udostoji da dobiju zaštitu i brzu pomoć, i milostivo im podaj oproštaj grijeha, i učini da iskanu od Tebe blagodat brzo dobiju i nađu željenu od Tvoga čovjekoljublja milost, — milosrđem rođenog od Nje tijelom Jedinorođenog Sina Tvog, utjelovljenog Boga i Spasitelja našega Isusa Krista, s kojim Tebi priliči svaka slava, čast i klanjanje, s presvetim, blagim i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvijek i kroza sve vjekove“. I još ova molitva: „Čista Djevo, onima što s ljubavlju poštuju tvoju svetu ikonu, i složno Te kao istinitu Majku Božju ispovijedaju, i s vjerom Ti se klanjaju, budi čuvarica i moćna zaštitnica, otklanjajući od njih svako zlo kao Ona koja može sve“.

U Činu posvećenja ikone svetaca svećenik se moli: „Gospodine Bože Svedržitelju, Bože otaca naših, Ti si davno u Starom Zavjetu naredio da se u Šatoru svjedočanstva načine likovi kerubina od drveta, zlata, i vezeni, i sada ne odbacuješ likove i ikone svetih ugodnika Tvojih, nego ih primaš, da bi vjerne sluge Tvoje, gledajući na njih, proslavljali Tebe koji si njih proslavio, i brinuli se da nasljeduju život i djela njihova, pomoću kojih se oni udostojaše blagodati Tvoje i carstva, Tebi se molimo, pogledaj sada na ikonu ovu, izrađenu u čast i spomen Tvoga svetog (ime), i blagoslovi je i posveti, i svima koji je poštuju, i pred njom Tebi se klanjaju i mole i svetog (ime) na molitvu Tebi prizivaju kao slugu i prijatelja Tvoga, budi milostiv slušatelj i dobar i darežljiv darodavac, izbavljajući ih od svake nevolje i bijede, i od svake nemoći duševne i tjelesne, udostojavajući ih Tvoje željene blagodati i milosrđa, molitvama Tvog svetog (ime). Jer si Ti izvor posvećenja i davatelj dobara, i Tebi slavu uznosimo, s Jedinorođenim Tvojim Sinom, i s presvetim i blagim i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvijek i kroza ove vjekove“. I još se svećenik moli: „Gospodine Bože naš, Ti si sazdao čovjeka na sliku i priliku Svoju, a pošto je neposlušnošću prvostvorenoga bio unakažen, Ti si, očovječenjem Krista Tvoga, koji uzevši obličje sluge na oči nađe se kao čovjek, obnovivši lik, priveo ga u Svetima Tvojim u prvobitno dostojanstvo, čije mi ikone pobožno poštujući, svece koji su Tvoja slika i prilika častimo. Α poštujući njih, mi poštujemo i slavimo Tebe kao pralik. Stoga Te molimo: pošalji blagodat Tvoju, i škropljenjem vode ove posvećene blagoslovi i posveti ikonu ovu u slavu Tvoju, a u čast i spomen Tvoga svetoga (ime), i sve koji ikonu ovu poštuju, i pred njom Ti molbe svoje upućuju, blagoslovi i milostivo udostoji da nađu pred Tobom blagodat“.

U Činu posvećenja raznih ikona svećenik se moli: „Gospodine Svedržitelju, Bože otaca naših, u Trojici Svetoj slavljen i obožavan, Tebe niti um može dokučiti, niti riječ može iskazati; Tebe nikada nitko od ljudi vidio nije; no kao što od Svetoga Pisma naučismo, tako vjerujemo i tako ispovijedamo Tebe, Boga Oca bespočetnog, i Sina Tvog istobitnog, i Duha Tvog suprijestolnog. Ti si se u Starom Zavjetu u javljanju Svom patrijarhu Abrahamu u vidu Tri Anđela, a u posljednje dane po utjelovljenju Jedinorođenog Sina Božjeg, Gospodina našega Isusa Krista od Vazdadjeve Marije, u krštenju od Ivana na Jordanu, u presvijetlom Preobraženju na Taboru, i u preslavnom Uzašašću na Eleonu, javio, i obličje nam Presvete Trojice pokazao; a još si nas naučio da poštujemo i nerukotvoreni lik Gospodina našega Isusa Krista, koji je On na čudesan način načinio na ubrusu i edeskom kralju Abgaru poslao i njime njega i mnoge druge razne bolesnike iscijelio; isto tako ikone i likove Tvojih svetih ugodnika ne odbacuješ nego primaš. Ti sam i sada pogledaj na ikone ove koje sluge Tvoje načiniše u čast i slavu Tebe jednog u Trojici Svetoj slavljenog Boga, i Jedinorođenog Sina Tvog Gospodina našeg Isusa Krista, i prečiste i preblagoslovljene Majke Njegove, Vladarice naše Presvete Bogorodice i Vazdadjeve Marije i u spomen Tvojih svetih (imena), blagoslovi ih i posveti, i podaj im silu iscjeliteljsku, obrambenu od svih đavolskih zamki, i učini da svi koji se pred njima budu molili, budu uslišani, i milost čovjekoljublja Tvog privuku, i blagodat dobiju. Jer si Ti posvećenje naše, i Tebi slavu uznosimo, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, sada i uvijek i kroza sve vjekove“.

U Činu posvećenja križa za nošenje na grudima svećenik se moli: „Gospodine Isuse Kriste Bože naš, Ti si dobrovoljno zaželio da radi spasenja našega budeš prikovan na drvo križa, i izvolio da ovo posvetiš prečasnom krvlju Svojom; Ti si križem Svojim otkupio svijet od robovanja đavlu, i drevnu zadužnicu neprijatelja našeg đavla križem poderao, i rod ljudski od nasilja njegovog križem oslobodio; Tebe ponizno molimo: pogledaj milostivo na ovo znamenje križa, i pošalji Svoj božanski blagoslov i blagodat, i daj mu silu i krepost, da se svaki koji ga bude na sebi nosio u spomen Tvojih spasonosnih stradanja i Tvoje životvorne smrti, i radi čuvanja i zaštite duše i tijela, udostoji dobiti nebeski blagoslov i pomoć. I kao što si žezlo Aronovo blagoslovio da odbija protivnička nevjerja i uništava vradžbinska maštanja, tako blagoslovi i ovo znamenje križa, i ulij u njega pomoć Tvoje zaštite protiv svih đavolskih spletki, da svakome koji ga na sebi nosi blagodaću Tvojom bude spasonosna zaštita i obrana od svakoga zla duše i tijela i na umnoženje u njemu Tvojih darova i kršćanskih vrlina. Jer Ti blagoslivljaš i posvećuješ sve, Kriste Bože naš…“ I još se svećenik moli: „Gospodine Isuse Kriste, Bože naš, Ti na visinama živiš i na ponizne gledaš, mi nedostojne sluge Tvoje priklonismo Tebi vratove srca svog i tijela, i ponizno Te molimo: pošalji Svoj nebeski blagoslov na ovo znamenje križa, i u škropljenju posvećenom vodom ispuni ga silom Tvojom i kreposti radi progona i uništenja svake đavolske zamke, a svakome vjernome sluzi Tvome koji ga bude nosio na sebi daj da bude zaštita duše i tijela od vidljivih i nevidljivih neprijatelja i od svakoga zla, i na umnoženje blagodati Tvoje. Jer si Ti posvećenje naše, Kriste Bože naš, i Tebi slavu uznosimo s bespočetnim Tvojim Ocem, i presvetim i blagim i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvijek i kroza sve vjekove“. I tri puta škropeći ukriž križ posvećenom vodom svećenik govori: „Blagoslivlja se i posvećuje ovo znamenje križa škropljenjem vode ove posvećene, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, amen.“

Bogolikost čovjekova bića i jest prvoevanđelje, praevanđelje, besmrtno evanđelje, neuništivo evanđelje, prirodno evanđelje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet[60]. U toj bogolikosti je: i čovjekovo osjećanje Boga, i čovjekova svijest ο Bogu, i čovjekova čežnja za Bogom, i čovjekova ogromna sloboda, i čovjekov vječni život, i čovjekovo otimanje od smrti, i čovjekovo neumorno hrljenje k svemu što je vječno. U bogolikosti je suština čovjekova bića, suština neuništiva i besmrtna. Ona i sačinjava jezgru čovjekove ličnosti, čovjekove ljudskosti. Ona i čini njega izuzetnim bićem, onim čime čovjek i jest čovjek. Njome je čovjek svjestan sebe kao sebe. I on njome osjeća sebe kao sebe i u raju, i u paklu, i u sveukupnom životu svom. Odatle pakao i njegova zla muče čovjeka, muče bogoliku suštinu njegove ličnosti. To je za nju neprirodno, suprotno njenoj prirodi. Naprotiv, za nju bogoliku prirodno je biti u onom što je Božje, što je od Boga i u Bogu. Jer da je čovjek po prirodi đavolik, grijesi i njihova zla ne bi mučila čovjeka: bili bi mu prirodni i logični. No pošto je čovjek po prirodi bogolik, njemu su prirodni i poželjni: raj i sve neiskazane kristolike krasote i divote u Carstvu Trosunčanog Božanstva.

Nema sumnje, bogolikost čovjekova bića je najsavršenija u Bogočovjeku Gospodinu Kristu, u Bogočovječanskom tijelu Crkve Njegove. Odatle blagovijest nad blagovijestima: okristoličiti sebe do krajnjih granica svoga bogolikog bića, rastući pomoću sakramenata i svetih vrlina: „u čovjeka savršena, u mjeru rasta punine Kristove“[61]. Α to biva, i to se zbiva življenjem u Crkvi Kristovoj „sa svima svetima“[62]. Jer život u Crkvi nije drugo do zajednički rast „rastom Božjim“[63] pomoću sakramenata i svetih vrlina — „u čovjeka savršena, u mjeru rasta punine Kristove“[64].

Justin Popović: Dogmatika Pravoslavne Crkve


[1] Oltarna pregrada ukrašena ikonama, koja dijeli svetište pravoslavne crkve od prostora za vjernike.

[2] Riječ „blagodat“ se u hrvatskom obično prevodi kao milost, no u pravoslavnoj tradiciji milost i blagodat se razlikuju. Blagodat je haris, karizma, nestvorena energija Božja, koja preobražava i obožuje čovjeka.

[3] Mt 5, 48; Lk 6, 36

[4] Ef 4, 11—13

[5] Misli se na sv. Ivana Zlatoustog.

[6] 1 Iv 3, 8—10

[7] Iv 1, 12

[8] Gl. 4, 19; usp. Rim 8, 29

[9] U pravoslavnoj tradiciji izrada ikone se naziva pisanjem, a ne slikanjem.

[10] Božji plan spasenja svijeta u teologiji se naziva ekonomijom spasenja.

[11] U troparu božićnog predblagdana veli se: „Krist se rađa da uspostavi palu sliku Božju“. — Τu istu blagovijest nalazimo u Dogmatiku 4. Glasa (ovo su liturgijski tekstovi, nap. Orth.).

[12] Po molitvenoj riječi Crkve: Poštovanje ukazivano liku prelazi na pralik (Čin posvećenja ikone Kristove). Ova blagovijest uzeta od sv. Bazilija Velikog.

[13] Anđela.

[14] Sveti apostol Pavao blagovijesti: Gospodin Krist, iako obličje Boga, ponizi sebe, uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi, i na oči nađe se kao čovjek (Fil 2, 6—7).

[15] U Poslanici Kološanima sveti Apostol veli da je Gospodin Krist: είκί’ον τοϋ θεοϋ τοϋ αοράτοu (1, 15).

[16] Nedjelja prva sv. Četrdesetnice, na Gosp. vozvah, stihira.

[17] Logos – višeznačni grčki pojam, koji obično prevodimo kao Riječ. Odnosi se na Krista, kao Riječ Božju.

[18] Isto.

[19] Izl 25, 10. 22; 26, 33; Pnz 10, 1—5

[20] Izl 25, 18—22

[21] Izl 26, 1-31

[22] Usp. Post 3, 24; 24, 7; 28, 12; Jš 5, 13—15; 2 Sam 24, 16; 2 Kr 19, 35; Job 33, 23; Ps 17, 11; 33, 8; 90, 11; Iz 37, 36; Ez 10, 2—22; Dn 3, 54; 6, 22; 7, 10; 8, 11; 10, 13; 12, 1; Sir 48, 24; 1 Mak 7, 41; 2 Mak 15, 22

[23] Br 10, 35—36

[24] Jš 7, 6—15

[25] 2 Sam 6, 12. 14. 16. 21. 22

[26] Ps 98, 5; 1 Ljet 28, 2

[27] 1 Kr 6, 23. 29; usp. 2 Ljet 3, 7. 10—13

[28] 2 Kr 9, 23

[29] Izl 33, 10; Heb 8, 5

[30] Izl 40, 5; 30, 7—8; 40, 26—27; usp. 2 Ljet 26, 16—19; 1 Sam 3, 14; Ps 140, 2; Lk 1, 9

[31] Izl 30, 7—8; 27, 20; 31, 8; 39, 27; Lev 24, 2—4; 1 Sam 3, 3

[32] Izl 20, 4-5

[33] Usp. Pnz 4, 15—19

[34] Usp. Mt 21. 12—13; Mk 11, 15—17; Lk 19, 45—46; Iv 2, 13—17

[35] Dj 2, 46; 3, 1. 8; 21, 26

[36] Dj 2, 11—26; 5, 20

[37] Usp. Heb 8, 5; 9, 23; 12, 22; 9, 11; 10, 1

[38] De fide, IV, 16. — usp. Evagr. Hist. eccles. IV, 17.

[39] Act. IV, apud Sabb., t. VII.

[40] Usp. Minucije Feliks, Octav. c. 10.

[41] Apolog. c. 16.

[42] Ad nation I, 12.

[43] Hist. eccles., lib. VII, c. 18.

[44] Quest. ad Antioch. 39; Ρ. gr. t. 28, col. 621.

[45] Epist. 360, ad Julian Apostat.

[46] On, De Sanct Spiriti, 18.

[47] Kod sv. Ivana Damaščanskog, Orat. III de Imagin.

[48] Teodorit, Hist. eccl. I, 34; Filostorg, Hist. eccles. II, 17.

[49] De consens. Evangel. I, 10; Contre Faust. XXII, 73.

[50] Kod sv. Ivana Damaščanskog, Orat. III de Imagin.

[51] Krivovjerje u Bizantu u 8. i 9. st., koje je negiralo izradu i štovanje ikona.

[52] Nositelji Duha Svetoga.

[53] Pravoslavna Crkva sebe također smatra katoličkom.

[54] Opredjel. VII Vselen. Sobora; — Djejanija Vsel. Sobor., tom VII, str. 522—4; Kazanj, 1873 god.

[55] Iz kojih na nadnaravni način istječe čudotvorno mirisno ulje – miro.

[56] Usnuća, preminuća; uznesenja, jer pravoslavna tradicija kaže da je Bogorodica umrla prije uznesenja na nebo.

[57] Samostanu.

[58] Aluzija na Trojstvo.

[59] Onaj koji s Ocem postoji prije vjekova, prije stvaranja svijeta i vremena.

[60] Usp. Iv 1, 9

[61] Ef 4, 13

[62] Ef 3, 18

[63] Kol 2, 19

[64] Εf 4, 13

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s