Iza nas je prvi dio uskršnjeg posta – Veliki ili Časni post, ili Sveta i Velika četrdesetnica (korizma). Ušli smo u finale uskršnjeg posta, Veliki tjedan, ili, kako Srbi kažu, Strasnu sedmicu (crkvenoslavenski: strasti – muke). U ovo članku ćemo ukratko proći dan po dan kroz taj tjedan.
U Veliki tjedan ulazimo u subotu uoči Cvjetnice. Ta subota se zove Lazarova subota, jer se na nju obilježava uskrsnuće Lazarovo iz groba, koje se dogodilo prije Isusova slavnog ulaska u Jeruzalem. Srbi ovu subotu još zovu i Vrbica, jer se na nju priprema i navečer na bdijenju blagoslivlja vrbovo granje za blagdan Cvjetnice, koje se potom dijeli narodu. Vrba se tradicionalno uzima zbog toga što rano prolista, što je oblikom listova slična maslini i što raste uz vodotoke, što ima svoju biblijsku simboliku (vidi Ez 47, 7). Međutim, u praksi se može uzeti i maslinovo i drugo granje. Kao i svaka subota posta, i ova se posti na ulju, tj. na biljnoj hrani spremljenoj na ulju, a dozvoljen je i alkohol.
Nedjelja Cvjetnica (srpski: Cveti) nema, kao kod rimokatolika, karakter nedjelje Muke Kristove, već se na nju isključivo slavi Isusov slavni ulazak u Jeruzalem. Zato se na nju uopće ne čita Muka, a i posti se najblaži post – na ribi.
Na Veliki ponedjeljak, utorak i srijedu se posti strogo na vodi, dakle na biljnoj hrani bez ulja i alkohola. U te dane bogoslužja prate Isusove posljednje dane u Jeruzalemu. Služi se u sva tri dana Liturgija pretposvećenih Darova – spoj večernje iz časoslova i službe pričesti. Iako večernja služba, ona se ipak zbog strogog euharistijskog posta služi u praksi u prijepodnevnim satima (takvo pomicanje večernjih misa, zbog totalnog euharistijskog posta, na jutarnje sate se prakticiralo i u rimokatoličkoj tradiciji sve do 1950-ih godina). Zato se u zagrebačkom hramu navečer služi jutarnja sljedećeg dana, pošto je večernja odslužena u sklopu ove Liturgije ujutro. Također, u Zagrebu se katkad na Veliku srijedu služi zajedničko slavlje bolesničkog pomazanja (jeleosvećenja), prilikom čega sedmorica svećenika pomazuju bolesničkim uljem svakog vjernika, što je liturgijski standard ovog obreda.
Na Veliki četvrtak se služi Liturgija (misa) na spomen Posljednje večere, i to spojena s večernjom. No, zbog euharistijskog posta cijeli taj obred se ipak služi prijepodne. Navečer se služi jutarnja Velikog petka, pod kojom se čita dvanaest „strasnih evanđelja“ (evanđelja Muke), nastalih dijeljenjem četiri evanđeoska izvještaja o Muci. Posvete ulja nema (o tome vidi članak). Na Veliki četvrtak se posti na ulju, ali se preporuča samo jedan obrok, nakon završene Liturgije. Također se sprema pričest za bolesne.
Na Veliki petak je strogi totalni post, što znači da se ne jede ništa, odnosno, tko to ne može izdržati, reducira hranu na minimum. Prijepodne se služe Carski časovi. To je obred u kojem su spojeni prvi, treći, šesti i deveti čas iz časoslova Velikog petka, koji, s evanđeoskim čitanjima (čitaju se svačetiri izvještaja o Muci iz evanđelja), prate Kristovu Muku tijekom tog dana. Navečer se služi večernja iz časoslova, s posebnim obredom iznošenja i čašćenja plaštanice (platno koje simbolizira ukopno platno Kristovo). Nakon nje slijedi povečerje, po specifičnim himnima i pjesmama nazvano i „Plač Majke Božje“. Nakon toga se služi posebna postajna jutarnja Velike subote.
Na Veliku subotu se služi Liturgija (misa) spojena s večernjom, koja je također iz razloga euharistijskog posta pomaknuta na jutarnje sate, a njom se obilježava Kristov silazak nad pakao, pobjeda nad paklom i izbavljenje duša starozavjetnih pravednika iz njega. Cijeli dan se posti na kruhu, vodi i sirovoj biljnoj hrani (tzv. suhojedenje). Međutim, kada npr. na Veliku subotu pada blagdan Blagovijesti, on se, za razliku od rimokatoličke prakse, ne pomiče na prvi slobodan dan poslije Uskrsa, već se dvije službe, služba Blagovijesti i služba Velike subote (ili nekog drugog liturgijski jakog dana) kombiniraju po određenim pravilima. Tada je i post ove Velike subote ublažen; posti se na ulju. Inače se Blagovijest, ako padne u posni dan izvan Velikog tjedna, posti na ribi.
Uskrs se dočekuje u samoj noći s Velike subote na Uskrs, svečanom uskrsnom jutarnjom, koja uključuje procesiju oko crkve i svečani ulazak u nju, i koja se nastavlja ponoćnom uskršnjom Liturgijom.
Dakle, ne postoje posebni obredi Velikog tjedna (služba Muke, vazmeno bdijenje) kao kod rimokatolika, nego se služe Euharistija i časoslov, naravno s dosta bogatijim i drugačijim poretkom službe, nego što je uobičajeno.
Upoznaj pravoslavlje 