Na Svetom arhijerejskom saboru[1], održanom u Beogradu od 14. do 20. svibnja, za novog administratora[2] Eparhije[3] zagrebačko-ljubljanske, izabran je Episkop[4] buenosaireski i južno-centralnoamerički[5] Kirilo (Bojović). Time je on na mjestu upravitelja naslijedio Njegovu Svetost Patrijarha srpskog Porfirija.
U nastavku donosimo životopis vladike[6] Kirila.
Kiril (u svijetu Milan) Bojović rodio se 4. veljače 1969. godine u Podgorici, kao peto dijete Radula i Zorke (rođene Jovanović).
Osmogodišnju i srednju školu (gimnaziju „Petar I. Petrović Njegoš“) završio je u Danilovgradu s diplomom Luče prvog stepena.
Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Podgorici, završio je 1992. godine. Sljedeće, 1993. godine, na PMF-u u Beogradu, upisao je postdiplomske studije koje je završio 3 godine kasnije, obranom magistarskog rada na temu „Grupe holonomija i kompleksne povezanosti“.
Bio je asistent Prirodno-matematičkog fakulteta u Podgorici od 1993. do 2000. godine.
U razdoblju od 1. veljače 1998. do 1. veljače 1999. bio je na specijalizaciji na sveučilištu „Lomonosov“ – MGU, u Moskvi.
Više godina bio je član Crkvenog odbora Crkvene općine podgoričke.
Krajem 2000. godine dobrovoljno je dao ostavku na posao na fakultetu u Podgorici i, po blagoslovu Visokopreosvećenog Arhiepiskopa cetinjskog i Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, postao je iskušenik[7] Cetinjskog manastira[8].
Uoči Petrovdana[9] (11. srpnja) 2004. godine, vladika Amfilohije postrigao ga je u monaštvo[10] s imenom Kiril[11]. Iste godine na Božić, mitropolit Amfilohije zaredio ga je za jerođakona[12].
Naredne, 2005. godine, upisao je Moskovsku duhovnu akademiju, na kojoj je i diplomirao 2008. godine, obranivši kandidatsku dizertaciju na temu „Mitropolit Petar II. Petrović Njegoš kao kršćanski filozof“. Tijekom trogodišnjeg boravka u Moskvi završio je i petogodišnju Moskovsku duhovnu seminariju.
Po povratku u Crnu Goru bio je glavni urednik časopisa „Svetigora“ Mitropolije crnogorsko-primorske i koordinator nastave vjeronauka u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.
Od 2009. godine obavljao je službu profesora Svetog Pisma Novog Zavjeta i odgojitelja Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog.
Studiranje je nastavio na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu izradom doktorske disertacije pod nazivom „Ekleziologija sv. Filareta Moskovskog“.
Od 2014. do 2016. godine bio je arhijerejski zamjenik[13] u Eparhiji buenosaireskoj i južnocentralnoameričkoj. U maju 2016. izabran je za episkopa dotične eparhije, čije je sjedište u Buenos Airesu.
Sveti Arhijerejski Sabor Srpske Pravoslavne Crkve, održan u svibnju 2023. godine, izabrao ga je za administratora upražnjene Eparhije zagrebačko-ljubljanske, čime je na tom mjestu naslijedio Njegovu Svetost Patrijarha Porfirija.
Govori ruski i španjolski jezik, a služi se engleskim, starogrčkim i latinskim jezikom.
izvor: mitropolija-zagrebacka.org
[1] Sabor svih biskupa SPC; njeno vrhovno upravno, sudsko i zakonodavno tijelo.
[2] Privremeni upravitelj, vršitelj dužnosti.
[3] Biskupija.
[4] Biskup.
[5] Biskupija SPC koja pokriva srpsku pravoslavnu dijasporu u Latinskoj Americi (osim Meksika).
[6] Jedan od naziva za biskupa.
[7] Pripravnik za monaštvo.
[8] Samostan.
[9] Blagdan sv. Petra i Pavla.
[10] U obredu monašenja postoji čin rezanja kose na glavi.
[11] U pravoslavnoj tradiciji i muški monasi mijenjaju ime.
[12] Monah-đakon.
[13] Biskupski vikar.
Upoznaj pravoslavlje 
Što nema nikoga dostojnoga od domorodaca za pravoslavnog episkopa u glavnom gradu Hrvatske? Nego tu dovode Crnogorca. Beograd ništa nije naučio iz povijesti.
Sviđa mi seSviđa mi se
Kako nema pa ti si tamo. 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se