Ohridski prolog za 11./24. travanj

Sv. mučenik Antipa

1. Sv. mučenik Antipa, biskup pergamski, u Aziji. Spominje se u Knjizi Otkrivenja kao Antipa vjerni svjedok moj (2, 13), koji bi ubijen kod vas, gdje živi Sotona, tj. u gradu Pergamu. Žitelji ovoga grada su živjeli u mraku idolopoklonstva i u krajnjoj nečistoći; bili su robovi strasti, klevetnici, nasilnici, rodoskvrnitelji, jednom riječju sluge sotonske. I tu posred njih je živio Antipa „kao svjetlost posred tame, kao ruža posred trnja, kao zlato posred blata“. Dobrim i pravednim smatrao se onaj, tko bi nekog kršćanina uhvatio i ubio. Sva vjera poganska sastojala se u gatanju, u tumačenju snova, u služenju demonima i u krajnjem razvratu. Ustrašeni od Antipe kao od ognja, demoni se jave poganskim svećenicima u snu i ispovijede, kako se boje Antipe, i kako moraju zbog njega bježati iz toga grada. Svećenici dignu gomilu naroda protiv Antipe, i počnu ovoga mučiti i nagoniti da se odrekne Krista i pokloni idolima. Rekne im Antipa: „Kad se vaši takozvani bogovi, gospodari svemira, plaše mene, smrtnog čovjeka, i moraju bježati iz ovoga grada, zar ne poznajete po tome da je sva vaša vjera zabluda?“ I još im je govorio svetac o vjeri Kristovoj, kao jedinoj istinitoj i spasonosnoj. No oni se razjariše kao zvijeri i dovukoše starca Antipu pred hram Artemidin, pred kojim je stajao izliven vol od bronce. Usijaše vola ognjem, i baciše unutra slugu Božjega. Sv. Antipa, unutra u ognjenom volu, slavio je Boga sa zahvalnošću, kao negda Jona u kitu ili tri mladića u peći ognjenoj. I molio se Antipa za pastvu svoju i za sav svijet, sve dok mu se duša ne rastavi od trošnoga tijela i ne uzleti među anđele u Carstvo Kristovo. Skonča u mukama i ovjenča se slavom neuvelom 92. god.

2. Sv. mučenici Proces i Martinijan. Bili su tamničari u rimskoj tamnici, u kojoj tamnovahu apostoli Petar i Pavao. Čuvši riječi i vidjevši čudesa apostolska, oni se krstiše, i pustiše apostole iz tamnice. Apostoli iziđoše iz Rima, no Petru se javi Gospodin na putu hodeći prema Rimu. „Kuda ideš, Gospodine?“ upita Ga Petar. A Gospodin odgovori, da ide u Rim na novo raspeće. Postiđeni apostoli vratiše se u grad, gdje budu uhvaćeni i ubijeni. S njima budu posiječeni i ova dva hrabra mučenika, Proces i Martinijan.

U ognjenom volu k’o u svijetlom hramu

Antipa kršćanin ne trpi osamu:

U srcu mu čistom Gospodin obitava,

Nit ga oganj peče, niti ga je strava

Trpeljivo svetac sve za Krista snosi,

Pa molitve Kristu iz ognja uznosi:

– O svesilni Kriste, Care svih vijekova,

Sto puta Ti hvala za stradanja ova!

Nek sagori ognjem sve grešno u meni,

Da bih skuplji bio po nebeskoj cijeni.

Molim Ti se, Spase, čuvaj pastvu moju

U ovome gradu, u strasnome gnoju!

Krv neka ju moja u vjeri ukrijepi,

I srce joj Tvojoj ljubavi priljepi.

I za pogane molim Ti se, Blaže,

Otrgni ih jednom od demonske laže;

I za sve grešnike što Tvoj zakon ruže,

Uputi ih Tebi jedinom da služe.

Gle, sve je u vlasti Tvoje svete volje,

Najzad još te molim: nek je Crkvi bolje!

RASUĐIVANJE

„Nema pokoja na zemlji onima koji žele spasenje“, govori sv. Efrem Sirski. Borba je neprestana, bilo izvana, bilo iznutra. Neprijatelj djeluje čas vidljivo kroz ljude i druga stvorenja, čas nevidljivo kroz pomisli. Čas se on prikazuje otvoreno kao neprijatelj i djeluje surovo, čas pod vidom laskavog prijatelja zavodi lukavstvom. Ono što se događa u ratu između dvije protivničke vojske, događa se i svakom čovjeku pojedinačno u borbi s obmanama ovoga svijeta. Uistinu „nema pokoja na zemlji onima koji žele spasenje“. A kad dođe spasenje, dođe i pokoj.

RAZMATRANJE

Razmatrajmo uskrslog Gospodina Isusa, i to:

1. kako Šimun Petar i drugi učenik brzo dotrčaše na grob provjeriti vijest o uskrsnuću Gospodnjem;

2. kako jedan za drugim uđoše u grob i vidješe haljine i ubrus;

3. kako obojica vidješe i vjerovaše, i potom svjedočiše i za svoje svjedočanstvo umriješe.

BESJEDA

o dva Adama: uzročniku smrti i Darivatelju života

Jer kako po Adamu svi umiru, tako će i po Kristu svi oživjeti. (1 Kor 15, 22)

Po Adamu sije se u sramoti, po Kristu ustaje u slavi. Od Adama je grijeh, od Krista pravda. Od Adama nemoć i smrt, od Krista sila i život. Shodno Adamu svi ćemo pomrijeti, shodno Kristu svi ćemo oživjeti. Ono je čovjek zemaljski, ovo je čovjek nebeski. Ono je čovjek tjelesni, ovo je čovjek duhovni. Krist nije uskrsnuo radi Sebe nego radi nas, kao što nije ni umro radi Sebe, nego radi nas. Ako Njegovo uskrsnuće ne znači i naše uskrsnuće, onda je Njegovo uskrsnuće gorčina, a ne slast. Gdje bi onda bila ljubav Božja? I gdje smisao svega našeg zemaljskog bijednog postojanja? I gdje smisao Kristovog dolaska na zemlju? Ondje gdje Adam skončava, Krist počinje. Adam skončava u grobu, Krist počinje uskrsom iz groba. Adamovo potomstvo, to je sjeme pod zemljom, koje gnjije i trune, i ne vidi sunca i ne vjeruje, da ono može izaći ispod zemlje i razviti se u zelenu biljku s lišćem, cvijetom i rodom. Kristovo potomstvo, to je ozelenjela njiva, na kojoj pšenica raste, i zeleni se, i lista, i cvjeta, i donosi rod mnogi.

Po Adamu ne znači samo da ćemo mi jednoga dana umrijeti, nego znači da smo mi već mrtvi – mrtvi svi do jednoga. Po Kristu ne znači samo da ćemo mi jednoga dana oživjeti, nego da smo već oživljeni, tj. sjeme je počelo u zemlji klijati i na svjetlost sunca izbijati. No potpun izraz smrti je grob, a potpun izraz života besmrtnog u Carstvu Božjem. Um Adamovih sinova suglašava se sa smrću, miri se sa truljenjem, i tone sve dublje u zemlju. Um Kristovih sinova buni se protiv smrti i truleži i sve se više upinje da isklija čovjeka u svjetlost, čemu i milost Božja pomaže. O uskrsli Gospodine, otrijezni um svih sinova ljudskih, da bi bježali od tame i propasti, i pružali se k svjetlosti i životu vječnom, koji je u Tebi. Tebi slava i hvala uvijek. Amen.