Jedna žena me jednom pitala: „Crkvene ikone i ukrasi često su vrlo bogati i stoje puno novaca. Zar ne bi imalo više smisla potrošiti sav ovaj novac na, primjerice, lijekove za bolesnu djecu?“ Moj odgovor na nju je bio: „Sve što vidimo unutar crkve je izraz ljubavi prema Bogu. Mladić koji se sprema zaprositi voljenu djevojku ne poklanja joj zaručnički prsten napravljen od bakrene žice deset minuta prije prosidbe. Umjesto toga, on provodi puno vremena tražeći najbolji zlatni prsten koji si može priuštiti. Ovi napori su izraz njegove ljubavi prema budućoj supruzi, a on čini te napore jer one koje volimo uvijek ćemo željeti tretirati samo najbolje.”
Različite tradicije u Crkvi stvorene su na isti način i od ljudi koji su istinski bili zaljubljeni u Boga. Posvetili su Mu najljepše i najbolje što su imali. Postoji i određeni dio u Bibliji gdje Bog ne odbacuje izražavanje takve ljubavi (Iv 12, 1-8).
Naše izražavanje ljubavi prema Bogu ne odnosi se samo na crkvene ukrase, već uglavnom na sve što možemo pronaći u crkvi. Na primjer, naša bogoslužja oduzimaju puno vremena jer su i njih napisali ljudi koji su voljeli Boga. Uostalom, osoba koja je zaljubljena uvijek će željeti provesti više vremena u razgovoru s onim koga voli. Takva osoba neće gledati na sat za vrijeme spoja i misliti: „Oh, jedva čekam da se završi pa da se mogu vratiti kući i odspavati.”
Još jedan primjer je da se molimo dok stojimo, a ne dok sjedimo. To je zbog toga što prirodno stojimo pred onima koje volimo i duboko poštujemo.
Konačno, sve što vidite unutar crkve će vam biti od pomoći i bit će vam lako razumjeti kada to pogledate kroz objektiv ljubavi prema Kristu. Međutim, oni koji ne vole Boga, uvidjet će da je sve unutar crkve zbunjujuće i teško za njih.
o. Georgij Maksimov