Mnogi hilandarski (Hilandar je srpski manastir/samostan na Svetoj Gori/Athosu u Grčkoj) monasi prave brojanice od bobica biljke koja se zove „Bogorodičine suze” (inače su brojanice obično pletene). Uz brojanicu dobije se i papirić na kojem je sljedeća priča.
Davno bijaše jedan monah koji tugovaše mnogo, jer ne mogaše naučiti plesti brojanice. Tada mu se ukaza Presveta i pitaše ga: „Zašto tuguješ, dijete?” A on uzvrati: „Ne mogu naučiti plesti brojanice”. Onda mu Bogomajka darova sjemenke i reče: „Uzmi ove suze moje i uzgajaj ih za ručni rad, te pravi brojanice za molitvu govoreći: „Gospodine Isuse Kriste, pomiluj me” i „Presveta Bogorodice, spasi nas”.
Druga predaja kazuje da je od suza Bogorodice, koje su padale na zemlju pored Kristovog raspeća, iznikla biljka sva u cvatovima rumenih suznih cvjetića. „Bogorodičine suze” (lat.Coix Lacryma) pomalo sliči na travu, neobuzdane je forme, izgleda čupavo, kao da joj treba jedno dobro šišanje i češljanje. Cvjetovi djeluju kao da su od plastike, dok se ne dodirnu. Plodovi su od loptastog, do cilindričnog oblika, nalik školjkicama. Sjeme može biti bijele, žute, ljubičaste, smeđe i sive boje.
Njene bobice se, osim za izradu brojanica i nakita, koriste i u kineskoj narodnoj medicini.
Iako kažu da ovo „sveto raslinje” teško opstaje u našem podneblju, u nekim manastirima u Srbiji ipak ga uspijevaju uzgajati u svojim vrtovima. Tako se brojanice i narukvice od sjemenki „Bogorodičinih suza”, osim u Hilandaru, na radost mnogih mogu pronaći i u manastiru Vavedenje u Beogradu, gdje ih monahinje same nižu.
