„Dvojni Krist“ – jedinstvena freska u kršćanskom svijetu

Jedinstvena freska Krista kakvu nigdje nećete pronaći nalazi se u Zemenskom manastiru[1] kod Pernika. Na fresci iz 14. st. prikazano je kovanje čavala za Isusovo raspeće.

Freske u manastirskom hramu sv. Ivana Bogoslova[2] prate put Isusa Krista do Golgote. Nepoznati slikar pristupio je biblijskom sižeu o Posljednjoj večeri tako što mu je dao svoju interpretaciju, naime – naslikao je dva Krista: prvi daje kruh, a drugi vino. Freska koju narod zove „Dvojni Krist“ ne može se vidjeti nigdje drugdje, ni u jednom drugom hramu, što ovaj hram čini vrijednim svjetskim kulturnim naslijeđem, tvrde iz regionalne uprave Pernik.

Oko 70 km jugozapadno od Sofije, kod gradića Zemen smješten je lijep manastir. Iza teških manastirskih vrata nalazi se lijepo uređeno veliko dvorište, utonulo u zelenilo i okruženo visokim drvećem. A u središtu dvorišta uzdiže se mala prelijepa crkva sv. Ivana Bogoslova, stara oko tisuću godina. U manastirskom kompleksu izgrađeni su i zvonik, i duga dvokatna zgrada koja je kopija stare građevine u kojoj su nekad postojale monaške ćelije.

 „Ovdje se nalazi jedna od najstarijih crkava u Bugarskoj koje tijekom svoje višestoljetne povijesti nisu nikad rušene i spaljivane“ – ovim riječima počinje priču o hramu Kamelija Stojančeva, turistički vodič u manastiru. Crkva sv. Ivana Bogoslova je nacionalni spomenik kulture. Unutrašnjost hrama je prvi put oslikana u 11. st., a zatim – u 14. st. Iz tog doba su sačuvane i izvanredne zidne slike koje nemaju analoga u bugarskoj umjetnosti.

„Jedna od najljepših fresaka u hramu je ona s likom sv. Ane i jedina je očuvana zidna slika iz 11. st. – kaže Kamelija Stojančeva. – Zanimljiva je i scena koja prikazuje kako su iskovani čavli kojima je Isus bio prikovan na mučenički križ. Ta scena je u Bugarskoj oslikana samo u našoj crkvi. Jedan od kovača je ustvari žena. Zašto? Prema predaji, jedan od kovača je odbio kovati čavle za Isusovo raspeće pod izgovorom da ga boli ruka. Kasnije ga je stvarno zaboljela i zato je umjesto njega otišla njegova supruga. Na netradicionalan način je naslikana i kompozicija „Pričest apostola“. Poznato je da je na Posljednjoj večeri Krist pričestio sve svoje apostole i dao im kruh i čašu vina koji su Njegovo Tijelo i Krv, žrtvovani radi oproštenja ljudskih grijeha i spasenja čovječanstva. Nepoznati zemenski majstor je taj biblijski siže kreirao na svoj način – naslikao je dva Isusova lika i podijelio apostole u dvije grupe po šest. Jednima Isus dijeli kruh, a drugima – vino. To su zidne slike koje se mogu vidjeti jedino u Zemenskom manastiru.“

Na zapadnom dijelu hrama sačuvana je jedinstvena freska „Uspenje presvete Bogorodice[3]“. „Scena je izuzetno lijepa – pojašnjava Kamelija Stojančeva. – Na zidnoj slici Majka Božja leži na samrtnom odru. Oko Nje su apostoli, a Gospodin Isus Krist iznad Nje, drži na rukama dušu svoje majke obavijenu u bijelo.“

U crkvi se može vidjeti još puno fresaka s likovima svetaca, evanđeoskim događajima i ktitorskim portretima[4] koje svjedoče o talentu srednjovjekovnog slikara. Poseban dojam ostavljaju stari kameni oltar i pod koji predstavlja mozaik od kamenja i raznih pločica. „Nema čovjeka koji bi ostao ravnodušan kad hoda po pločama, postavljenim prije deset stoljeća – nastavlja Kamelija Stojančeva. – Kamenje je veoma raznoliko – to su uglavnom komadići raznobojnog mramora različitih oblika i dimenzija. Kada je počela gradnja crkve u 11. st., mještani su donosili kamenje s raznih mjesta, jer je svatko želio ostaviti svoj trag u izgradnji hrama. Zato je pod toliko raznobojan – ima većih ploča, kamenčića, a tu i tamo i rimskih cigala.

Kameni oltar je također iz doba podizanja crkve sv. Ivana Bogoslova.“ ​Što se monaške obitelji[5] tiče, ona je više puta uništavana i obnavljana. Monasi su živjeli ovdje do 1966. godine. Nova zgrada je dovršena prije oko dvije godine. Zemenski manastir je uostalom izgrađen onako kako je izgledao u prošlosti. Manastirski kompleks je filijala Nacionalnog povijesnog muzeja od 2003. godine.

izvor: vjeronauka.net


[1] Pravoslavni samostan u Bugarskoj.

[2] Apostol i evanđelist.

[3] Usnuće, preminuće.

[4] Portreti utemeljitelja crkve.

[5] Monaško bratstvo u samostanu se naziva i obitelj.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s