Sv. Luka Krimski: Propovijed na Glavosjek sv. Ivana Krstitelja

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!

Ovaj strašni dan, u koji je pod mačem krvnika, pala najsvetija glava Ivana Preteče i Krstitelja Gospodnjeg, najvećeg između rođenih od žena, po riječi Gospodina našeg Isusa Krista, je najsramnija mrlja u ljudskoj povijesti. Pala je njegova glava i donijeta na đavolsku gozbu, i bila dana djevojci-plesačici, a ona ju je odnijela svojoj majci, učenici najlukavijeg đavla – Herodijadi. I sam se đavao naslađivao ovim prizorom, kako je ova njegova očajna učenica sa zlobnim osmjehom bola iglom jezik Pretečine odsječene glave…

Radost đavla je, međutim, bila veoma pomračena time, što je pladanj na kome je ležala odrubljena glava Preteče, bio pun krvi, i đavao je i protiv svoje volje udisao iz ove krvi, koja je ispunjavala pladanj, Božanski miomiris Pretečine duše, jer je duša – u krvi, po riječi Svetog Pisma (Pnz 12, 23).

I ovaj miomiris Kristov se iz krvi najsvetijeg od mučenika, uzdizao visoko, visoko, iznad nebesa, k bestjelesnim silama. One su ga udisale i radovale se velikom radošću, što se tako preslavno i s neiskazanom uzvišenošću završio neobičan, prepun najtežih napora, život Anđela u tijelu Ivana, koji je pripremio put Gospodinu i Spasitelju našem, Isusu Kristu.

U prva tri stoljeća povijesti kršćanstva, desetine tisuća mučenika i mučenica Kristovih nastavljali su podvig Preteče Gospodnjeg. Po zlobi đavla, koji ne trpi propovijed o utjelovljenom i raspetom Sinu Božjem, oni su trpjeli najužasnija mučenja i najljuće smrti. Ali zajedno s potocima njihove krvi, Kristov miomiris, koga su bile pune njihove duše, uznosio se k nebu i to je neprekidno mučilo đavla.

Ali još ranije, s dolaskom na svijet Sina Božjeg, Koji je primio ljudsko tijelo, prekinule su se i sve druge žrtve, one žrtve koje je prinosio izraelski narod tisućama godina. Zašto su se završile?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, trebamo objasniti smisao starozavjetnih žrtvi, koje je sami Bog odredio kroz velikog proroka Mojsija. Sam Bog ustima proroka Izaije i psalmista Davida govori:

„Što će mi mnoštvo žrtava vaših?- veli Gospodin. Sit sam žrtava paljenica od ovnova i pretiline od gojene stoke, i ne marim za krv juničinu i janjeću i jareću“ (Iz 1, 11).

„Zar ću jesti mesa junaca, ili ću krv jareću piti?“ (Ps 49, 13)

Ove žrtve nisu bile potrebne samome Bogu, jer kod apostola Pavla u Poslanici Hebrejima čitamo: „…jer nije moguće da krv junaca i jaraca spere grijehe“ (Heb 10, 4). Ako je tako, ako Bogu nisu bile potrebne naše žrtve spespaljenice, znači da Gospodin nije zahtijevao prinošenje životinja radi Sebe. Te su žrtve bile potrebne radi samih ljudi, koji su ih prinosili. Ljudima su ove žrtve bile potrebne radi stalnog napominjanja o njihovim grijesima i o pokajanju za njih.

Ali krv žrtvenih životinja je imala i drugo, veoma važno značenje, jer je ona bila pralik najsvetije i najdragocjenije Krvi, utjelovljenog za spasenje svijeta, Predvječnog Sina Božjeg. Ovo značenje pralika Križa Kristovog krv žrtvenih životinja je izgubila nakon dolaska na svijet samog Spasitelja. A žrtve kao napominjanje o grijesima i pokajanju, bile su zamijenjene sakramentom ispovijedi.

Što to znači? Zar nam sada nisu potrebne nikakve žrtve?

O ne, ne! Još tisuću godina prije Krista, veliki prorok i psalmist David, razumio je da postoji još jedan oblik žrtve Bogu, koja Mu je neusporedivo ugodnija, nego spaljivanje životinja. U svom pedesetom psalmu on je napisao riječi koje su nam dragocjene: „Žrtva je Bogu duh skrušen. Srce skrušeno i ponizno Bog neće odbaciti“ (Ps 50, 19).

Svagda imajmo na umu to, malo Kristovo stado, da upravo ove žrtve: duboke poniznosti srca i neumorne skrušenosti Bog želi od nas. Sjetimo se toga da je još jedna žrtva Bogu ugodna: žrtva uznošenja Njemu svagdašnje hvale, po riječi istog toga psalmista: „Žrtva hvale proslavit će me, i tamo je put kojim ću mu pokazati spasenje Božje“ (Ps 49, 23).

Bog ne očekuje od nas samo molitvene prozbe za naše potrebe, već i svagdašnju hvalu za Njegove bezmjerne darove prema nama.

Da bismo bolje zapamtili ovo, zapjevajmo sada svi jednim ustima i jednim srcem hvalu Bogu našem.

Amen.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s