Idu li ateisti u raj?

Raj i pakao ne predstavljaju dobar i loš smještaj. Raj predstavlja život s Bogom, i za one koji Ga ljube, život s Njim će biti vječna radost. Za ateiste to nije tako. Navedimo primjer: ako ćete zagrliti osobu koji vas voli i želi vaše zagrljaje, za nju će to biti trenutak sreće. A ako zagrlite čovjeka koji vas ne voli i ne želi da ga grlite, to će za njega biti muka.

***

Sjećam se, jednom prilikom sam održao predavanje na jednom od fakulteta, gdje je pored studenata, sjedilo i nekoliko predavača. Jedan od njih je nakon mog predavanja rekao:

„Želim vam postaviti pitanje. Vi sigurno ne možete odgovoriti na njega, ali ipak. Eto, ja sam ateist. Ako ću živjeti cijeli svoj život pristojno i činiti dobra djela, hoću li nakon smrti otići u raj, sukladno s kršćanskim predodžbama? Čak i pritom što nastavljam poricati Boga?“

Odgovorio sam da u njegovom pitanju ne vidim ništa komplicirano – on neće otići u raj.

Kako se uvrijedio ovaj ateist! I kasnije sam nailazio na slične situacije i u drugim razgovorima – iz nekog razloga ateiste zanima gdje će oni otići nakon smrti i uvrijede se kada saznaju da u raj neće doći. Sigurno je da se to ne tiče svih ateista, ali je sama tendencija zanimljiva.

Mene, npr., nimalo ne uznemirava što ću se, po islamu, naći u paklu i što ću se, sukladno budizmu, rađati u svijetu patnje ponovno i ponovno. Ja naprosto ne vjerujem u to i mene nimalo ne dotiču predodžbe u koje ne vjerujem.

Zašto to uznemirava ateiste? Mnogi od njih pokušavaju to predočiti kao proturječnost kršćanstva – „eto, ako budete povjerovali da je vaš Bog tako dobar i sve voli, zašto onda On šalje na muke u pakao one koji ne žele vjerovati u Njega?“

Međutim, raj i pakao sukladno kršćanstvu ne predstavljaju dobar i loš smještaj. Raj predstavlja život s Bogom, i za one koji Ga ljube, život s Njim će biti vječna radost. Za ateiste to nije tako. Navedimo primjer: ako ćete zagrliti osobu koji vas voli i želi vaše zagrljaje, za nju će to biti trenutak sreće. A ako zagrlite čovjeka koji vas ne voli i ne želi da ga grlite, to će za njega biti muka.

Raj ne predstavlja plaću za dobra djela, već susret s Onim koga si zavolio. Dobra djela pomažu ovom susretu samo onda kada predstavljaju izraz svjesne ljubavi prema Bogu.

Ljudima koji ne vole Boga, On svoje društvo neće početi nametati. Oni će ostati u „tami najkrajnjoj“ sa svojim grijesima i mukom koju rađaju ovi grijesi. Grijesi koje čini čovjek već ovdje pokazuju razarajuće djelovanje na njega – npr., u zemljama Skandinavije gdje je jako veliki postotak ateista, jako je veliki i postotak obolijevanja od depresije. Sit i uređen život bez Boga iz nekog razloga ne donosi radost.

Nakon smrti čovjek žanje ono što je sijao – posljedice svog izbora. I to je pravedno.

o. Georgije Maksimov: „Što da kažem ateistu?“

2 misli o “Idu li ateisti u raj?

  1. Najveći znanstvenici (ne računam među njih društvenjake) u povijesti su bili vjernici. Filozofi nisu znanstvenici. Moderni teolozi također nisu znanstvenici. Crkveni oci su bili itekako znanstvenici, duhovni praktičari koji su bogoslovstvovali na osnovu duhovnoga uzrastanja. Moderni samo “prežvakavaju” odavno poznato je

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s