Pogubljenje posljednjeg ruskog cara i njegove obitelji

Na današnji dan 1918.g. ubijen je posljednji ruski pravoslavni car, sv. Nikolaj Romanov, s obitelji. Povodom te obljetnice donosimo rekonstrukciju posljednjih trenutaka života carskih mučenika.

***

Pred ubojstvo carske obitelji Romanovih se u jednoj od susjednih soba kuće Ipatjeva okupilo 11 krvnika koji su te noći strijeljali carsku obitelj s njenim slugama.

Evo njihovih imena: Jankelj Haimovič Jurovski, Nikulin, Stepan Vaganov, Pavel Spiridonovič Medvedev i Laonis Horvat, Anzeljm Fišer, Izidor Endeljštejn, Emilj Fekete, Viktor Grinfeljd, Imre Nađ i Andreas Vergazi (plaćenici – Mađari).

Svaki od njih imao je revolver „Nagant“ sa sedam metaka. Jurovski je osim toga imao i mauzer, a dvojica – puške s bajunetama. Svaki ubojica je unaprijed odabrao svoju žrtvu. Tako je Horvat odabrao doktora Botkina. Ali, pritom je Jurovski svima strogo zabranio pucati u Gospodara Cara i Carevića: htio je (ili mu je to, možda, bilo naređeno) da vlastitom rukom ubije Ruskog Pravoslavnog Cara i Njegovog Nasljednika.

Kroz prozor se začula buka motora kamiona od četiri tone «Fiat», spremnog za prijevoz tijela. Strijeljanje uz buku kamionskog motora, da bi se prigušili pucnji, predstavljalo je omiljeni postupak čekista. To je učinjeno i ovoga puta.

Bilo je 1:15 poslije ponoći po sunčevom vremenu, ili 3:15 po ljetnom (koje su boljševici pomaknuli dva sata unaprijed) kada se Jurovski vratio u sobu praćen čitavim timom krvnika. Otišao je kod Gospodara. Nikulin je stao bliže prozoru, preko puta Gospodarice. Licem u lice doktoru Botkinu smjestio se Horvat. Ostali su se rasporedili s obje strane vrata. Medvedev je zauzeo poziciju na pragu.

Prišavši Gospodaru, Jurovski je rekao nekoliko riječi, priopćavajući o predstojećem strijeljanju. To je bilo toliko neočekivano da Gospodar izgleda nije odmah shvatio smisao rečenog. Pridigao se sa stolice i zaprepašteno upitao: «Što? Što?» Gospodarica i jedna od Velikih Kneginja stigle su se prekrižiti. U tom trenutku je Jurovski podigao revolver i nekoliko puta opalio prvo u Gospodara, a onda u Nasljednika. Skoro istovremeno i ostali su otvorili vatru. Velike Kneginje koje su stajale u drugom redu, vidjele su kako padaju njihovi Roditelji, i užasnuto zavikale. Bilo im je suđeno da ih nekoliko trenutaka nadžive. Streljani su jedan za drugim padali. Za dvije-tri minute je ispaljeno oko sedamdeset metaka. Za većinu Mučenika smrt je bila skoro trenutna.

Nasljednik je slabo ječao. Jurovski Ga je dokrajčio s dva metka u glavu. Ranjena Velika Kneginja Anastazija dotučena je bajunetama i kundacima. Ana Demidova se koprcala dok nije pala pod udarcima bajuneta. Nekolicinu žrtava su dokrajčili mecima ili bajunetama, prije nego što je sve utihnulo.

Kroz plavičastu izmaglicu koja je ispunila sobu poslije otvaranja tolike vatre, pri slaboj svjetlosti jedne električne žarulje slika ubojstva je predstavljala užasan prizor. Gospodar je pao naprijed, blizu Gospodarice. Uz njih je na leđima ležao Nasljednik. Velike Kneginje su bile zajedno, kao da se drže za ruke. Doktor Botkin je zakoračio naprijed prije nego što je pao ničice s dignutom desnom rukom. Ana Demidova i Aleksej Trup pali su kraj zadnjeg zida. Kraj nogu Velikih Kneginja nauznak je ležao Ivan Haritonov. Svi ubijeni su imali po nekoliko rana, i zato je bilo izuzetno mnogo krvi. Lica i odjeća su im bili obliveni krvlju, na podu su bile barice krvi, a kapljice i mrlje krvi pokrivale su zidove. Izgledalo je kao da je čitava soba preplavljena krvlju i da je to klaonica.

Istražni sudac N. A. Sokolov je na zidu otkrio i snimio dva natpisa koje su krvnici ostavili.

Prvi natpis se sastoji od četiri kabalistička znaka. Istraga je zaključila da ga treba čitati zdesna ulijevo. U knjizi R. Wiltona «Posljednji dani Romanova» taj se natpis dešifrira ovako: «Tu je poglavar religije, naroda i države ubijen, naredba izvršena». U Britanskom muzeju se nalazi Enelova knjiga «Žrtva» u kojoj je potpuno razotkriven tekst natpisa: «Tu je po nalogu tajnih sila Car žrtvovan za razaranje države. O tome se obavještavaju svi narodi».

Drugi natpis je skoro sasvim na njemačkom, gotovo sasvim citirajući pjesmu H. Heinea o kažnjavanju cara Baltazara, zato što je uvrijedio Boga (Dn 5, 30): «Belsazar ward aber in selbiger Nacht von seinen Knechten umgebracht». («No iste te noći Baltazara ubiše sluge njegove»). Onaj koji je ostavio potpis unio je odgovarajuće, na prvi pogled neprimjetne izmjene: «Belsatzar (engl., franc.: ruski car) ward <…> (aber – nem.: no) i samim tim simbolički zapisnički-selbiger Nacht von seinen Knechten umgebracht» zabilježivši da je tu izvršeno krvavo pogubljenje.

U to vrijeme u «Kuću Posebne Namjene» stigli su Šaja Gološčokin, Beloborodov, Mebius i Vojkov. Jurovski je zajedno s Vojkovim pomno pregledao ubijene. Prevrtali su ih na leđa da vide ima li još znakova života u njima. Pritom su sa svojih žrtava skidali dragocjenosti: prstenje, narukvice, zlatne satove. Zatim su tijela umotali u unaprijed pripremljeno sukno za šinjele i na nosilima načinjenim od dvaju kolskih ruda i plahti prenijeli na kamion koji je stajao pred ulazom. Za volanom je sjedio zlokazovski radnik Ljuhanov. Kraj njega su sjeli Jurovski, Jermakov i Vaganov.

Pod okriljem noći kamion je krenuo od kuće Ipatjeva, spustio se Voznesenskim prospektom prema Glavnom prospektu i izašao iz grada kroz predgrađe Verh-Isetsk. Tu je skrenuo na jedini put koji vodi u selo Koptjaki na obali Isetskog jezera. Put tu prolazi kroz šumu, presijecajući Permsku i Tagiljsku željezničku prugu. Već je svitalo kada je oko 15 vrsta od Jekaterinburga i četiri vrste prije Koptjaka, u gustoj šumi na mjestu «Četvorica Braće» kamion skrenuo lijevo i izbio na omanju šumsku poljanu kraj niza zapuštenih rudarskih okana zvanih «Ganina Jama». Tu su tijela Carskih Mučenika istovarena, raskomadana, polivena benzinom i bačena na dvije velike vatre. Kosti su uništavane pomoću sumporne kiseline. Tri dana i dvije noći ubojice su, uz pomoć 15 odgovornih partijskih komunista specijalno mobiliziranih u tu svrhu, radile pod neposrednim rukovodstvom Jurovskog, po uputama Vojkova i pod nadzorom Gološčokina i Beloborodova, koji su nekoliko puta dolazili iz Jekaterinburga u šumu. Najzad je uvečer 6/19. srpnja sve bilo svršeno. Ubojice su brižljivo uništile tragove vatri. Pepeo i sve što je ostalo od spaljenih tijela, bačeno je u rudarsko okno u koje je potom ubačeno nekoliko ručnih granata, a zemlja je unaokolo prekopana i na nju nabacano lišće i mahovina, da se prikriju tragovi zločina koji je tu počinjen.

Tijekom „revolucije“ ubijeno je mnogo članova obitelji Romanovih – čak njih sedamnaest, među kojima carev brat Mihael, caričina sestra, carev stric i brojni rođaci.

Tijela cara, carice i tri kneginje sahranjeni su 17. srpnja 1998. u Sankt Peterburgu u katedrali sv. Petra i Pavla, točno 80 godina od masakra. Ruska Zagranična Crkva je, 1981. godine, kanonizirala carsku obitelj, zajedno s mnoštvom drugih novomučenika pobijenih od strane komunističke vlasti. Moskovska Patrijaršija je također to učinila i 2000. godine uvrstila obitelj Romanov u kalendar Crkve.

Godine 1613. se ruski narod, preko svojih najboljih crkvenih i društvenih predstavnika, zakleo na vjernost lozi Romanova(točnije Mihaelu) u Ipatjevom manastiru (samostanu). A Romanovi su pogubljeni u Ipatjevom domu. Onaj koji je srušio kuću u kojoj je ubijen posljednji ruski Car, zato što je postala hodočasničko mjesto gdje su se sabirali pravoslavni sa svih strana Rusije, zvao se Boris Jeljcin. Rušenje je obavio kao šef uralskog oblasnog komiteta KP SSSR 1977.

5 misli o “Pogubljenje posljednjeg ruskog cara i njegove obitelji

  1. Ako su tijela Romanivih i drugih raskomadana, spaljena te ostaci kostiju uništeni sumpornom kiselinom, kako su tijela cara, carice i kneginja 1998. mogla biti pokopana u katedrali sv. Petra i Pavla? U članku kaže da su i pepeo bacili u rudarsko okno te bacili bombe…

    Sviđa mi se

  2. Posljednji ruski imperator je bio defetist. Vladar jedne tako velike zemlje mora biti odlučan čovjek, pravi vojnik, ratnik i junak. Zašto Nikolaj nije sklonio ženu i djecu na sigurno? Da bi sebe proslavio mučeničkim vijencem žrtvovao je i državu i obitelj. Ne može se uopće uspoređivati sa srpskim knezom Lazarom i njegovim mučeništvom koji je poginuo kao ratnik, junak na bojnom polju.

    Sviđa mi se

    1. Pokojni imperator Nikolaj II. je bio iznutra preslab, preblag u sasijecanju pete kolone. Otac mu je bio puno jači, čvršći. Ratovi Nikolaju nisu bili jača strana. Osramotio je Rusiju porazom od Japana. Imperator pišem namjerno zato što je to od Petra Velikoga službena titula od ruskih vladara. Kao osoba Nikolaj II. je bio uzoran čovjek, dobrica, dobar muž, otac… Volio je sa ženom brati cvijeće. Iskreni i praktični vjernik. Svetac, to se ne može poreći. Ali, za državu koju vuci hoće razgrabiti i iznutra i izvana je potrebna oštrija i bešćutnija osoba!

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s