Pravoslavac na susretu pentekostalaca

Jednom, dok sam još pohađao bogosloviju, pozvan sam na zajednički skup pentekostalaca iz raznih zajednica, pritom su i čovjek koji me je pozvao, i mnogi drugi od njih znali da sam pravoslavac.

– Došao je čovjek koji posjeduje sve darove Duha Svetog i on će ti pomoći da savladaš te tvoje pravoslavne komplekse i da vidiš istinu onakvu kakva jest! – rekli su mi.

Obradovao sam se što se pojavila takva „posuda blagodati[1]“ i odmah sam pristao otići na taj susret. Uvijek me strašno zanimaju takvi ljudi, osjećam uzbuđenje kao lovac. Ostavio sam kod kuće svoju bluzu učenika bogoslovije, obukao svoj obični sako i košulju i odmah krenuo.

Ipak, skup se bližio kraju, ali sam stigao na najzanimljiviji dio: ovaj čovjek je činio čuda. Ispred njega se otegao red, ljudi su prilazili jedan za drugim i povjeravali su mu svoje tajne i nade.

– Skoro ništa ne vidim, – govorio je jedan.

„Blagodatni čovjek“ je uzimao vatu, stavio bi je u čašicu vode, pomazao oči i rekao:

– Ovako je iscjeljivao Isus Krist!

Prišli su ljudi koji su govorili „drugim jezicima“. Kod pentekostalaca i karizmatika postoji pojava kao što je glosolalija, i oni koji su mu prilazili pričali su tim jezicima, a to je nekakvo bulažnjenje! Međutim, on im je „prevodio“ s ovog bulažnjenja neke „duhovne tajne“ i proročki im je pretkazivao budućnost.

I ja sam stao u isti red – lokalni pentekostalci su me pogledali s velikim zanimanjem… Prilazim, on pita:

– Brate, kakve imaš probleme?

– Pa i ja pričam na drugim jezicima, – kažem.

A mene su još od mladosti zanimali orijentalni jezici i odjednom mu počinjem na hebrejskom izgovarati riječi iz Knjige ponovljenog zakona:

– Šma Israel Adonaj Elohejnu Adonaj ehad! („Slušaj, Izraele, Gospodin Bog tvoj je Jedini Gospodin.“)

A on „prevodi“:

– „Rad, rad, aleluja, nosi snopove, aleluja, sakupljaj ekipu i radi.“

Počeo sam izgovarati molitvu za blagoslov:

– „Baruh ata Adonaj Elohejnu meleh“: „baruh“ je blagoslovljen, „ata“ je ti; Adonaj – Gospodin; Elohejnu je Bog naš, Meleh je kralj.

On „prevodi“:

– „Rad, rad, snoplje, aleluja.“

„Da pokušam možda na latinskom?“ – mislim. Počeo sam izgovarati „Oče naš“: „Pater noster, qui es in caelis, sanctificetur…“

On opet ponavlja isto.

„Trebam pokušati nešto na arapskom,“ – pomislio sam. Sjetio sam se prve sure iz Kurana („El Fatiha“): „Bismilahir Rahmanir Rahim, Elhamdulilahi Rabil ‘alemin. Ar-Rahmani Rharhim. Meliki jaumidin („U ime Boga, Milostivog, Milosrdnog! Hvala Bogu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Milosrdnom, Gospodaru Dana sudnjega.“)

A on će opet:

– „Rad, aleluja, ekipa je okupljena, idite, nemojte sjediti kod kuće skrštenih ruku.“

I onda sam učinio ono što sad ne bih – ali sam tada bio mlad i drzak. Pružio sam ruku u značajnoj pozi i rekao:

– Nemate nikakav dar tumačenja jezika!

On je pomislio da sam jedan od lokalnih mladih pentekostalaca i da sam namjerio sam sebe da tumačim, pa mi je rekao:

– Brate, još je rano da razumiješ ove tajne.

– Iako smo, naravno, braća u Adamu, – kažem mu, – nažalost, nismo u Kristu. Ja sam pravoslavac i došao sam vas provjeriti.

– A tko ti je dao pravo da provjeravaš?

Otvaram Sveto Pismo i citiram: „Ljubljeni, ne vjerujte svakome duhu, nego ispitujte duhove jesu li od Boga; jer mnogi su lažni proroci izašli u svijet“ (1 Iv 4, 1).

On mi onda reče:

– Ti si govorio neke besmislene riječi! Nekakvu abrakadabru!

– Nisam, – odgovaram, – spreman sam vam prevesti svaku riječ. To su bili citati iz Svetog Pisma na hebrejskom, kao i „Oče naš“ na latinskom. Mogu opet sve ponoviti. Ili npr.: „Bismilahir Rahmanir Rahim“ – „u ime Boga, Milostivog, Milosrdnog“. „Elhamadulilahi Rabil ‘aalemin“ – „hvala Gospodu, Gospodaru svih svjetova“. A što ste vi preveli? „Rad, ekipa, sakupljaj snoplje.“

– A što je ovo posljednje – na kojem je to jeziku?

– To je Kuran na arapskom.

– Kršćani ne smiju čitati Kuran.

– Ali vi mi čak ni to niste rekli, – kažem mu.

I tada je glavni starješina zajednice koji je dvadeset godina proveo u logorima zbog svojih uvjerenja, rekao:

– A Oleg je u pravu, rečeno je: ispitujte duhove, jesu li od Boga. Upravo to moramo razmotriti u svećeničkoj sobi.

Otišli smo u svećeničku sobu i on me pita:

– Što mislite, vara li ovaj čovjek?

– Ne, – rekao sam, – mislim da on vjeruje u ono što govori, ali problem se upravo u tome i sastoji: ljudi često vjeruju u takve stvari koje sami ne mogu provjeriti. I to je, prije svega, problem pentekostalaca – oni su vrlo naivni ljudi.

I skoro svaki put kad sam u životu imao mogućnost provjeriti nešto slično – uvjeravao sam se u to da je to skoro uvijek lukava obmana ili samoobmana, krivotvorenje istine.

protojerej Oleg Stenjajev


[1] Riječ „blagodat“ se u hrvatskom obično prevodi kao milost, no u pravoslavnoj tradiciji milost i blagodat se razlikuju. Blagodat je haris, karizma, nestvorena energija Božja, koja preobražava i obožuje čovjeka.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s