Jednom, dok sam još pohađao bogosloviju, pozvan sam na zajednički skup pentekostalaca iz raznih zajednica, pritom su i čovjek koji me je pozvao, i mnogi drugi od njih znali da sam pravoslavac.
– Došao je čovjek koji posjeduje sve darove Duha Svetog i on će ti pomoći da savladaš te tvoje pravoslavne komplekse i da vidiš istinu onakvu kakva jest! – rekli su mi.
Obradovao sam se što se pojavila takva „posuda blagodati[1]“ i odmah sam pristao otići na taj susret. Uvijek me strašno zanimaju takvi ljudi, osjećam uzbuđenje kao lovac. Ostavio sam kod kuće svoju bluzu učenika bogoslovije, obukao svoj obični sako i košulju i odmah krenuo.
Ipak, skup se bližio kraju, ali sam stigao na najzanimljiviji dio: ovaj čovjek je činio čuda. Ispred njega se otegao red, ljudi su prilazili jedan za drugim i povjeravali su mu svoje tajne i nade.
– Skoro ništa ne vidim, – govorio je jedan.
„Blagodatni čovjek“ je uzimao vatu, stavio bi je u čašicu vode, pomazao oči i rekao:
– Ovako je iscjeljivao Isus Krist!
Prišli su ljudi koji su govorili „drugim jezicima“. Kod pentekostalaca i karizmatika postoji pojava kao što je glosolalija, i oni koji su mu prilazili pričali su tim jezicima, a to je nekakvo bulažnjenje! Međutim, on im je „prevodio“ s ovog bulažnjenja neke „duhovne tajne“ i proročki im je pretkazivao budućnost.
I ja sam stao u isti red – lokalni pentekostalci su me pogledali s velikim zanimanjem… Prilazim, on pita:
– Brate, kakve imaš probleme?
– Pa i ja pričam na drugim jezicima, – kažem.
A mene su još od mladosti zanimali orijentalni jezici i odjednom mu počinjem na hebrejskom izgovarati riječi iz Knjige ponovljenog zakona:
– Šma Israel Adonaj Elohejnu Adonaj ehad! („Slušaj, Izraele, Gospodin Bog tvoj je Jedini Gospodin.“)
A on „prevodi“:
– „Rad, rad, aleluja, nosi snopove, aleluja, sakupljaj ekipu i radi.“
Počeo sam izgovarati molitvu za blagoslov:
– „Baruh ata Adonaj Elohejnu meleh“: „baruh“ je blagoslovljen, „ata“ je ti; Adonaj – Gospodin; Elohejnu je Bog naš, Meleh je kralj.
On „prevodi“:
– „Rad, rad, snoplje, aleluja.“
„Da pokušam možda na latinskom?“ – mislim. Počeo sam izgovarati „Oče naš“: „Pater noster, qui es in caelis, sanctificetur…“
On opet ponavlja isto.
„Trebam pokušati nešto na arapskom,“ – pomislio sam. Sjetio sam se prve sure iz Kurana („El Fatiha“): „Bismilahir Rahmanir Rahim, Elhamdulilahi Rabil ‘alemin. Ar-Rahmani Rharhim. Meliki jaumidin („U ime Boga, Milostivog, Milosrdnog! Hvala Bogu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Milosrdnom, Gospodaru Dana sudnjega.“)
A on će opet:
– „Rad, aleluja, ekipa je okupljena, idite, nemojte sjediti kod kuće skrštenih ruku.“
I onda sam učinio ono što sad ne bih – ali sam tada bio mlad i drzak. Pružio sam ruku u značajnoj pozi i rekao:
– Nemate nikakav dar tumačenja jezika!
On je pomislio da sam jedan od lokalnih mladih pentekostalaca i da sam namjerio sam sebe da tumačim, pa mi je rekao:
– Brate, još je rano da razumiješ ove tajne.
– Iako smo, naravno, braća u Adamu, – kažem mu, – nažalost, nismo u Kristu. Ja sam pravoslavac i došao sam vas provjeriti.
– A tko ti je dao pravo da provjeravaš?
Otvaram Sveto Pismo i citiram: „Ljubljeni, ne vjerujte svakome duhu, nego ispitujte duhove jesu li od Boga; jer mnogi su lažni proroci izašli u svijet“ (1 Iv 4, 1).
On mi onda reče:
– Ti si govorio neke besmislene riječi! Nekakvu abrakadabru!
– Nisam, – odgovaram, – spreman sam vam prevesti svaku riječ. To su bili citati iz Svetog Pisma na hebrejskom, kao i „Oče naš“ na latinskom. Mogu opet sve ponoviti. Ili npr.: „Bismilahir Rahmanir Rahim“ – „u ime Boga, Milostivog, Milosrdnog“. „Elhamadulilahi Rabil ‘aalemin“ – „hvala Gospodu, Gospodaru svih svjetova“. A što ste vi preveli? „Rad, ekipa, sakupljaj snoplje.“
– A što je ovo posljednje – na kojem je to jeziku?
– To je Kuran na arapskom.
– Kršćani ne smiju čitati Kuran.
– Ali vi mi čak ni to niste rekli, – kažem mu.
I tada je glavni starješina zajednice koji je dvadeset godina proveo u logorima zbog svojih uvjerenja, rekao:
– A Oleg je u pravu, rečeno je: ispitujte duhove, jesu li od Boga. Upravo to moramo razmotriti u svećeničkoj sobi.
Otišli smo u svećeničku sobu i on me pita:
– Što mislite, vara li ovaj čovjek?
– Ne, – rekao sam, – mislim da on vjeruje u ono što govori, ali problem se upravo u tome i sastoji: ljudi često vjeruju u takve stvari koje sami ne mogu provjeriti. I to je, prije svega, problem pentekostalaca – oni su vrlo naivni ljudi.
I skoro svaki put kad sam u životu imao mogućnost provjeriti nešto slično – uvjeravao sam se u to da je to skoro uvijek lukava obmana ili samoobmana, krivotvorenje istine.
protojerej Oleg Stenjajev
[1] Riječ „blagodat“ se u hrvatskom obično prevodi kao milost, no u pravoslavnoj tradiciji milost i blagodat se razlikuju. Blagodat je haris, karizma, nestvorena energija Božja, koja preobražava i obožuje čovjeka.
Upoznaj pravoslavlje 