Pravoslavni pogled na tetovaže

„Naše tijelo je hram Duha Svetoga“

“Ili ne znate da su tjelesa vaša hram Duha Svetoga koji živi u vama, kojega imate od Boga, i niste svoji? Jer ste kupljeni skupo. Proslavite dakle Boga u tjelesima svojim i u dušama svojim, što je Božje” (1 Kor 6, 19-20).

Kada je Kristovim utjelovljenjem, Bog postao čovjek, uzeo je našu ljudsku narav na Sebe i posvetio našu narav. Mi koji smo kršteni u Krista, Krista smo odjenuli i time smo postali dijelovi Krista. Budući da je to tako, postoje posljedice u tome kako se ponašamo i kakve odluke donosimo u odnosu na naše tijelo.

Pitaju me trebaju li pravoslavni kršćani imati tetovaže. Naša tijela ne služe za obilježavanje, niti smo platna za dekoraciju. Kakvim nas je Gospodin stvorio, takvi trebamo biti. Pošto su naša tijela hramovi Duha Svetoga, više ih ne bi trebali izobličavati tetovažama, niti vandalizirati crkvu sprejem u boji.

U povijesti kršćanske Crkve nikada nije bilo prihvaćanja tetoviranja. Povijesno, tetovaža je bila znak robova ili pripadnika nekršćanskih, poganskih kultova. Ova praksa, također, nije bila nepoznata u starozavjetnim vremenima, gdje je zapisano u Mojsijevom Zakonu: “Za mrtvacem ne režite tijela svojega, ni udarajte na se kakvih biljega. Ja sam Gospodin” (Lev 19, 28). Neki mogu tvrditi da je to bio stari Zakon, ali kršćanska Crkva je zabilježila ovu zabranu od starina. Naša tijela su sveta, i kao što Biblija kaže: “Jer je pisano: budite sveti, jer sam ja svet” (1 Pt 1, 16, vidi i Lev 11, 44-45).

Mogli bismo pitati zašto bi netko napravio tetovažu ili piercing. Navode se uobičajeni razlozi: da se istakne, šokira ili ukrasi. Nijedan od ovih razloga nije kompatibilan s kršćanskim životom i ne doprinosi našem spasenju.

Ako pravoslavni kršćanin namjerno inzistira na tetovažama ili piercingu, mora znati da može biti podvrgnut kazni ili isključenju iz zajednice. Ovo se odnosi čak i na tetovaže križa ili drugih kršćanskih simbola.

Ali što je s onima koji već imaju tetovažu ili piercing, i stavljaju ih u neznanju ili u mladalačkoj gluposti? Ovdje je uglavnom pastoralni pristup; svakako ne odbacujemo ove ljude, već ih prihvaćamo kao braću i sestre kada odluče voditi kršćanski život. Piercing obično nestaje nakon nekog vremena kada se ne koristi, ostavljajući samo mali ožiljak. Tetovaža se može ukloniti, iako teško. Ako je to uopće moguće, treba ju ukloniti.​

o. George Lardas, rector St. Nicholas Russian Orthodox Church, Stratford, CT

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s