Polemika s katolicizmom u djelima sv. mučenika Gorazda, pravoslavnog biskupa češkog i moravsko-šleskog

Sv. mučenik Gorazd (Pavlik; 1879.–1942.) je najistaknutiji svetac Pravoslavne Crkve Čeških zemalja i Slovačke, koji je zasjao u XX.st. Rodio se u katoličkoj obitelji, stekao katoličko obrazovanje i 18 godina je služio kao katolički svećenik. Kasnije je primio pravoslavlje i bio zaređen za pravoslavnog biskupa Češke biskupije Srpske pravoslavne Crkve. Sv. Gorazd je postao izraziti misionar, koji je preporodio i raširio pravoslavlje u češkom i slovačkom narodu. Godine 1942. primio je mučeničku smrt od strane njemačkog okupatora.

O njegovoj polemici s katoličkim učenjima, možete vidjeti u članku o. Georgija Maksimova na sljedećem linku – Polemika Gorazda Češkog s katolicizmom.

7 misli o “Polemika s katolicizmom u djelima sv. mučenika Gorazda, pravoslavnog biskupa češkog i moravsko-šleskog

  1. Što kaže mitropolit Kristofor (PCČS) za Jana Husa: “…U svojim propovijedima je … govorio o neiskrivljenom izvornom učenju Isusa Krista, što je zapravo bilo pravoslavlje.” …
    Novinar: “Dakle, možemo pretpostaviti da su Jan Hus i Jeronim Praški stradali za pravoslavlje?”
    Mitropolit: “Krivili su ih za pravoslavlje. To je bila jedna od točaka optužbi protiv njih za herezu. Međutim, oni su se sami smatrali katolicima i službeno su i bili … Obojica su umrli – i Jan Hus i Jeronim – za neiskrivljenu vjeru, za čistu vjeru Kristovu, odnosno za pravoslavlje. Stoga ih imamo potpuno pravo kanonizirati za svece. To su već potvrdile Ciparska i Grčka crkva. Podržat će nas i druge pravoslavne crkve.”
    Iz “Povijesti kršćanske crkve” (Историја хришћанске цркве) prote Grigorija Mikića: “Smrt Jana Husa. Stratište je bilo na jednoj livadi među vrtovima na putu od Konstanza u tvrđavu Gottlieben. Kada je Hus tamo doveden kleknuo je, podigao oči k nebu i govorio je psalme. Nekoliko ljudi koji stajahu blizu rekoše: “Ne znamo što je ovaj čovjek prije govorio ili radio, ali sada vidimo i čujemo da govori pobožne riječi.” Tada mu svukoše odijelo i vezaše ga za jedan debeo stubac. On se smiješio govoreći: “Moga Gospodina Isusa su vezali mnogo čvršćim i jačim svezama, kako bih se ja, jadnik, opirao da ove sveze za njega nosim?” Onda mu metnuše dva naručja drva pod noge, a obavili su mu i tijelo, sasvim do brade, slamom i drvima. Bila su dvoja kola drva. Kada je vezan, bio je obuven i na jednoj nozi mu je bio još okov.
    Prije nego što će se vatra upaliti pristupio mu je državni maršal i opomenuo ga da će mu život biti oprošten, ako se odrekne svojega naučavanja i povuče ga. On (Hus) je na to pogledao u nebo i glasno rekao: “Bog mi je svjedok da nikada nisam propovijedao čime su me lažljivi svjedoci obijedili. Što god sam govorio i radio činio sam da ljude odvratim od grijeha. S tom evanđeoskom istinom, o kojoj sam pisao, učio i govorio, a u skladu s riječima crkvenih otaca, idem danas rado u smrt.” Poslije tih riječi pljesnuše rukama maršal i falački grof i otiđoše natrag.
    Odmah su krvnici potpalili vatru, a magistar (Hus) pjevaše jakim glasom: “Kriste, Sine Božji, smiluj nam se!” I malo zatim: “Kriste, Sine Božji, smiluj mi se!” Kad je i u treći mah počeo: “Od Djevice Marije rođeni…” unese mu vjetar plamen u lice i tako predade on duh Gospodinu mičući usnama i krećući glavom. Krvnici pokupiše na kola njegov pepeo i gar od lomače i baciše u rijeku Rajnu koja tuda teče. (Iz suvremenog izvješća o osudi i smrti Jana Husa.)

    Sviđa mi se

    1. Kanonizirani su prije svega jer su bili češki narodni junaci, koje Česi kao narod jako poštuje. Nažalost, tu se upalo u zamku u koju i dan danas upadaju brojni pravoslavni narodi, a to je da ne znaju razlikovati pravoslavnog sveca od nacionalnog heroja, pa misle, ako je netko bio znamenita ličnost srpskog ili češkog naroda, da je odmah zato i pravoslavni svetac. Gospodo, nije. Mene zanima koju je poveznicu Hus imao s kanonskom Pravoslavnom Crkvom, s konkretnim pravoslavljem svoga vremena i njegovim učenjem? Koji episkop ga je primio u pravoslavlje?

      Sviđa mi se

  2. Htjeli to priznati ili ne, u Pravoslavnoj crkvi vlada pravi kaos. Tipičan primjer je Ukrajina s Ukrajinskom pravoslavnom crkvom koja je autonomna crkva pri Moskovskoj patrijaršiji (izgleda da i ona kreće u raskol) i Pravoslavnom crkvom Ukrajine koja ima nepotpunu autokefaliju i upitni apostolski slijed kod dijela episkopata. U Africi Ruska crkva otima svećenike od Grčke crkve (Aleksandrijska patrijaršija). Svaki veći pravoslavni narod ima svoju autokefalnu crkvu, a Grci ih imaju pet! Po kanonskom pravu u jednom gradu može biti samo jedan episkopa, a koliko ih ima u velikim gradovima na Zapadu, po nekoliko! Status Pravoslavne crkve Amerike. Itd., itd. Pa i kod kanonizacija postoje čudne kanonizacije poput one svetoga Ištvana Ugorskog (Stjepan I. Sveti uobičajeno u Hrvatskoj) koju je 2000. provela Carigradska patrijaršija. Moskovska patrijaršija je Rusku pravoslavnu crkvu zagraničnu (RPCZ, izvan Rusije; na engleskom kratica ROCOR) držala za raskolničku, a biskupa Ivana Maksimoviča, koji je pripadao RPCZ, slavi kao sveca. Pa postoje i izjave pojedinih pravoslavnih biskupa za neke od rimokatoličkih svetaca da su to istinski sveci … Prava zbrka i pometnja! Gdje je tu vjerodostojnost? Kako vjerovati da je Pravoslavna crkva prava Kristova apostolska crkva kad ima toliko prijepora u njoj?

    Sviđa mi se

    1. Ništa manji niti veći, nego što vlada u ostalim vjerama. Nemoguće je izbjeći probleme u Crkvi, ona je izgrađena od smrtnih, grešnih i pogrešivih ljudi. I Krist je u svojim redovima imao Judu lopova, koji ga je naposljetku izdao, cijela povijest kršćanstva, od početka do danas, je povijest izdaja i raskola. I sam Krist je prorekao i upozorio da, čim ćemo se više približavati Sudnjem danu, problemi će biti sve veći. Ne možemo mi tražiti idealno društvo na ovome svijetu, jer ga tu nikada neće biti. Pravila pravoslavlja su jasna, i u onoj mjeri koliko ih se pojedinac ili Crkva budu držali, napredovat će.

      Sviđa mi se

  3. Imaju Česi pravoslavne svetitelje najvažniji je svakako sveti Vaclav, u redu je poštovanje prema Janu Husu, Janu Nepomuku ali isti se ne mogu svrstati u red pravoslavnih svetitelja jer nisu bili deo pravoslavne crkve. Što se tiče sv Stefana Madjarskog on je preminuo nekoliko decenija pre raskola i legitimna je njegova kanonizacija, malo više je upitna engleskog kralja Edvarda Ispovednika koji je umro 10 godina nakon raskola, mitropolit Kalist iz Britanije ga je predložio kao mogućeg svetitelja u pravoslavlju. Da li je 1054. godina raskola ili ne? S obzirom na vreme kada je informacija sporije putovala, s obzirom na otpor u izvesnim sredinama na Zapadu itd.

    Što se tiče većeg broja grčkih crkava u pitanju su drevne crkve sa dugom istorijom, poput Carigradske, Aleksandrijske, Kiparske, Jerusalimske i kao takve treba i da ostanu. Sporova i raskola je bilo još u najranijim godinama hrišćanstva čak i u apostolsko vreme i biće ih sve do kraja sveta ali i sto tako i pomirenja.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s