Istočnokršćanske sekte u Hrvatskoj – novo stanje

Dana 03.06.2017. objavili smo na ovoj stranici sljedeći članak: Istočnokršćanske sekte i  raskolničke grupe u Hrvatskoj. U njemu smo rastumačili, kroz našu konkretnu hrvatsku stvarnost, što je to pravoslavlje, odnosno kanonska pravoslavna Crkva, a što su to sekte i grupacije istočnog tipa i obreda, koje s pravoslavljem nemaju veze. Pošto je od tada naravno došlo do određenih promjena, ažurirat ćemo članak u skladu s aktualnom situacijom.           

Prvo što moramo naglasiti da je s popisa otpala Makedonska pravoslavna Crkva, koja je ovih dana hvala Bogu vraćena u okvire Pravoslavne Crkve. S time je nestala i jedina klasična raskolnička zajednica iz Hrvatske, jer zajednice koje će biti niže navedene, nisu čak niti na stupnju raskola.

***

Pošto nakon zadnjih objava na našem blogu ne jenjavaju rasprave oko pitanja kanonske, zakonite pravoslavne crkvene jurisdikcije u Hrvatskoj, nametnula se potreba da konkretno definiramo što to na našoj lokalnoj, hrvatskoj razini znači pravoslavno. Zato smo sastavili ovaj kratki vodič koji će nam omogućiti da razlučimo Pravoslavnu Crkvu u Hrvatskoj, od grupacija koje se predstavljaju kao pravoslavne, a zapravo s Pravoslavnom Crkvom nemaju nikakve veze i kanonski nezakonito djeluju.

Ukratko ćemo ponoviti: Pravoslavna Crkva nije međunarodna asocijacija neovisnih nacionalnih Crkava, već jedna i jedinstvena univerzalna svjetska Crkva. Njezino jedinstvo se očituje u zajedničkoj vjeri, zajedničkim sakramentima i zajedničkom kanonskom pravu. Tko je izvan ovog zajedništva, tko ne vjeruje pravoslavno, tko se ne pričešćuje s pravoslavnima, i tko odstupa od zajedničkog kanonskopravnog poretka, nije pravoslavan.

Unutar ove jedinstvene Pravoslavne Crkve danas postoji 14 neovisnih crkvenih pokrajina/metropolija, koje obično nazivamo autokefalnim, odnosno samostalnim Crkvama. To su:

  1. Carigradska
  2. Aleksandrijska
  3. Antiohijska
  4. Jeruzalemska
  5. Ruska
  6. Srpska
  7. Rumunjska
  8. Bugarska
  9. Gruzijska
  10. Ciparska
  11. Grčka
  12. Poljska
  13. Albanska
  14. Čeških zemalja i Slovačke

Ako se nađete bilo gdje u svijetu, i želite provjeriti je li neka autonomna Crkva, biskupija, župa, samostan itd. dio Pravoslavne Crkve, samo ih pitajte jesu li u zajedništvu s ovim nabrojenim Crkvama. Ako nisu, to znači da nisu dio Pravoslavne Crkve. Što bi rekao mitropolit Porfirije, dotična grupacija za pravoslavlje ne postoji. Njihove službene stranice možete pogledati u koloni na ovom blogu.

Prostor Republike Hrvatske se nalazi pod kanonskom jurisdikcijom Arhiepiskopije Pećke i Mitropolije Beogradsko-karlovačke, organizacijske jedinice Pravoslavne Crkve na području bivše Jugoslavije, a koja se po većinskom narodu koji je čini još naziva Patrijaršija Srpska, odnosno Srpska Pravoslavna Crkva (SPC). Ona u Hrvatskoj ima 5 eparhija/biskupija: mitropolija zagrebačko ljubljanska, slavonska, osječkopoljska i baranjska, gornjokarlovačka, dalmatinska, dok je jug zemlje u sastavu zahumsko-hercegovačke eparhije. Episkopi/biskupi navedenih eparhija/biskupija su jedini zakoniti pastiri Pravoslavne Crkve na teritoriju RH. Ako se bilo tko na području Hrvatske predstavlja pravoslavnim, samo ga pitajte je li pod jurisdikcijom navedenih eparhija/biskupija. Ako je odgovor ne, onda taj nije član Pravoslavne Crkve.

Ovdje treba posebno podvući da i ostale kanonske Crkve, navedene na gornjem popisu, ne mogu ostvarivati nikakvu crkvenu djelatnost na teritoriju RH bez blagoslova gore navedenih nadležnih episkopa/biskupa. Ni ruska, ni grčka, ni bilo koja druga Crkva ne može otvarati na području RH ni župe/parohije, ni manastire/samostane, niti išta raditi bez blagoslova dotičnih zakonitih episkopa. Štoviše, čak i ostali episkopi/biskupi same SPC ne mogu apsolutno ništa na teritoriju RH bez blagoslova dotičnih episkopa. To je teritorijalno načelo, kakvo važi i u Katoličkoj Crkvi, i kakvo datira iz samih početaka Crkve. Vjera nije ničiji privatni biznis.

U Hrvatskoj djeluju ili se povremeno javljaju sljedeće kvazipravoslavne grupacije:

  • Crnogorska pravoslavna Crkva (CPC) – dok je MPC donedavno bila u raskolu, a za raskol je ipak potrebno imati biskupe i hijerarhiju, CPC je u gorem položaju, naime, ona nikada nije ni imala nikakvu crkvenost. Ona se u pravoslavnom kanonskom pravu naziva parasinagoga (kvazicrkva) – skup laika koji imitira Crkvu. Nastala je početkom 1990.-ih na inicijativu nekih političkih stranaka u Crnoj Gori, a valja reći da ju većina pravoslavnog naroda u Crnoj Gori odbacuje; ne samo Srbi, već čak i oni koji se etnički deklariraju Crnogorcima. Ona nema čak ni osnovne uvjete da bude ikada priznata kao pravoslavna Crkva – na čelu joj se nalazi oženjeni bivši svećenik, kojega je Carigradska Patrijaršija, zbog kanonskih prijestupa, još davno prije nastanka CPC otpustila iz svećeništva i isključila iz Crkve. Dakle, poglavar tzv. CPC, uopće nije član Pravoslavne Crkve, štoviše, nema nikakvih uvjeta da bude zaređen za episkopa/biskupa, i nalazi se pod masom crkvenih kazni i zabrana. Što se Hrvatske tiče, ova vjerska zajednica je registrirana u Hrvatskoj, međutim, nije poznato je li ikada pokrenula bilo kakvu vjersku djelatnost ovdje. Broj ljudi koji su se svojedobno na popisu stanovnika u Hrvatskoj izjasnili vjernicima ove zajednice, je i više nego skroman (svega 44 osobe). Tako da po svemu sudeći, ova zajednica u Hrvatskoj postoji samo na papiru.
  • Hrvatska Pravoslavna Crkva (HPC) – o trima međusobno posvađanim grupicama koje se tako predstavljaju smo već govorili na ovom blogu, tako da nećemo ponavljati. Vidi analizu. Tako je bilo tada, danas se situacija promijenila utoliko što je od tri „HPC“ ostala još samo jedna, i to ona koju vodi g. Aleksandar Ivanov. Naime, izvorna zajednica koju je osnovao g. Ivo Matanović u Zadru nikad nije zaživjela, a njegovom smrću je izgleda i formalno deaktivirana, dok je g. Andrija Škulić izgleda isto nije uspio pridobiti nikoga s hrvatske desnice na svoju stranu. To je uspio samo Ivanov, čija je zajednica, još uvijek neupisana u državni registar, u međuvremenu počela s redovitim bogoslužjima u Zagrebu. Odaziv ljudi je, prema dostupnim svjedočanstvima, simboličan. Osnovane su ili je najavljeno osnivanje još nekih udruga s hrvatskopravoslavnim predznakom.
  • Artemijevci (Artemiti) – oni zasada nisu zabilježeni u Hrvatskoj kao organizirana skupina, iako ima vjernika koji ispoljavaju njihove stavove. Njihov službeni naziv je „Eparhija raško-prizrenska u egzilu“, a naziv „artemiti“ su dobili po bivšem episkopu raško-prizrenskom (to je eparhija/biskupija SPC koja pokriva dio Srbije i cijelo Kosovo), a koji je zbog financijskih malverzacija prvo umirovljen s vlastitim pristankom, da bi se nakon toga pobunio i u društvu sljedbenika krenuo na silu zauzimati bivšu eparhiju/biskupiju. Tada je od SPC suspendiran, a od vlasti deložiran, pa kreće organizirati vlastitu paracrkvu po Srbiji. Zbog služenja pod suspenzijom i rastakanja Crkve biva od SPC „raščinjen“, tj., oduzeto mu je biskupstvo i sveti red, te je sveden na običnog monaha-laika. U takvom stanju on nastavlja služiti, glumeći biskupa; štoviše čak „zaređuje“ neke svoje sljedbenike za „horepiskope“ (pomoćni biskupi). Zato ga SPC otpušta iz monaštva, oduzima mu monaško ime, te ga isključuje iz Pravoslavne Crkve. Po njegovom krsnom imenu (Marko Radosavljević) još ih zovu i markiovitima, a karakterizira ih uvjerenje da je službena Pravoslavna Crkva zbog ekumenskih odnosa s katolicima otpala u „svejeres“ ekumenizma, da uvodi novotarije (hereza modernizma), da je smjestila Artemiju disciplinske krivice samo da bi ga prognala zbog njegovog tvrdog antiekumenskog ustrajanja u izvornoj pravoslavnoj vjeri. Vjeruju za sebe da su posljednji ostatak Pravoslavne Crkve, te su poznati po vrlo nepopustljivom i agresivnom tonu komunikacije.
  • Starokalendarci, ziloti, istinopravoslavni, katakombni – radi se o grupicama uglavnom grčkog i ruskog porijekla (iako ih ima posvuda), koje ideološki dijele uglavnom ista uvjerenja s ranije spomenutim artemijevcima, te nemaju nikakve veze s Pravoslavnom Crkvom; to su istočnokršćanske sekte nastale otpadom od Pravoslavne Crkve. Pored raskolničke Grčke Starokalendarske Crkve (koja također nije dio pravoslavlja), u Grčkoj ima čini mi se 13 ovakvih mini sekti; jedna od njih je i pokrovitelj jedne frakcije HPC (zato ne vjerujte kada vas ovi uvjeravaju da imaju priznanje Grčke Pravoslavne Crkve, Grčka Pravoslavna Crkva je u punom jedinstvu sa SPC i ne pada joj na pamet nikakva HPC). Jedna starokalendarska grupa iz Grčke je svojedobno pokušavala misiju u Zagrebu. Također, pošto „istinopravoslavaca“ ima više grupacija, među njima se nalaze i neke New Age sekte iz Rusije koje pogotovo nemaju veze s pravoslavljem. Rijetko istupaju u javnosti, no ako vam itko spominje bilo koji od ovih termina: „vladika Artemije“, „starokalendarski“, „istinopravoslavni“, „istinski pravoslavni“, „katakombni“ i sl., znajte da s Pravoslavnom Crkvom nemaju veze.
  • Europska Pravoslavna Crkva (EPC) – je pokrovitelj jedne frakcije tzv. HPC. O njima se ne zna gotovo ništa, vjerojatno se radi o skupini Rumunja sa sjedištem u Parizu. Sigurno je samo da s Pravoslavnom Crkvom nemaju veze. Nema informacija o njihovom daljnjem djelovanju u Hrvatskoj.

To su ukratko vjerske zajednice u RH istočnokršćanskog porijekla, koje se neistinito predstavljaju kao Pravoslavna Crkva. Treba naglasiti da ove zajednice ne priznaje nitko u pravoslavlju (jer se često stječe lažni dojam da ih samo Srbi ne priznaju). Ponavljamo, jedini kriterij za kanoničnost na teritoriju RH je jurisdikcija zakonitih episkopa – što je van njihovog blagoslova, ne spada u Pravoslavnu Crkvu i za pravoslavlje nema nikakve vrijednosti, odnosno, ne postoji.

  • Koptska Crkva (Aleksandrijski koptski patrijarhat) – Poseban slučaj, pojavila se u Hrvatskoj pred koju godinu, s doseljenim egipatskim obiteljima, te organiziraju povremena bogoslužja. Iako ih se često u medijima naziva „pravoslavnima“, treba reći da ne spadaju u našu Pravoslavnu Crkvu, zbog ispovijedanja monofizitizma, krivovjerja osuđenog još u 5.st., na općem koncilu u Kalcedonu (srp. vaseljenski sabor u Halkidonu). Prema tome, tamo se također pravoslavni ne može pričestiti.

2 misli o “Istočnokršćanske sekte u Hrvatskoj – novo stanje

  1. Ipak je Koptska crkva daleko ozbiljnija verska zajednica od svih navedenih, istina nisu pravoslavni u našem smislu ali sasvim sigurno ne spadaju u ove šarlatanske verske zajednice i sekte i broje desetine miliona vernika. Na engleskom se za njih (Jermene, Etiopljane, deo Sirijaca) koristi termin orijentalni pravoslavci dok smo mi istočni pravoslavci.

    Sviđa mi se

    1. Zato sam ih i stavio u poseban odlomak, odvojeno od ovih. Što se pravoslavnosti tiče, naravno, svaka vjera sebe naziva i doživljava kao pravoslavnu/pravovjernu/ortodoksnu. Međutim, iz naše perspektive oni to nisu, a zbog upotrebe tog pojma u našim medjima ih se često poistovjećuje s nama.

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s