Suze Kristove – kada i zašto je Isus plakao?

U Svetom Pismu zapisana su tri slučaja kada je Gospodin Isus Krist zaplakao. Ali koliko je Gospodin prolijevao suze za rod ljudski u samoći, u tajnosti, na noćnim molitvama Ocu Svom, to je ostalo poznato samo nebeskim anđelima, koji su kao vojska oko svoga cara stražarili oko Njega. U sva tri ona slučaja kao i u svima ostalima, Gospodin nije plakao Sebe radi, nego ljudi radi. I te prečiste suze Njegove žrtva su za očišćenje i spasenje roda ljudskog, kao i krv Njegova na križu.

***

Zaista plakao je Gospodin… Te suze donosile su očišćenje savjesti mnogima na blizu i na daleko. Krist je plakao za prijateljima i neprijateljima Svojim. Plakao je nad umrlim Lazarom, plakao i nad Jeruzalemom gledajući ga u budućnosti razorena.

„Udariše suze Isusu“ (Iv 11, 35) piše na jednom mjestu; a na drugom: „i kad se približi, vidjevši grad zaplaka nad njim“ (Lk 19, 41). U oba slučaja On zaplaka za ljudima. U oba slučaja Njegov plač je neobičan. Jer dok je narod plakao za Lazarom što je ovaj umro, Krist je zaplakao ne zbog smrti Lazareve (gle, On je došao da ga uskrisi) nego zbog tiranije smrti, koja je pritiskala sve prisutne.

Kako da ljudi, sazdani na sliku živoga Boga, u čijem Carstvu nema mrtvih, izgube vjeru u život, i u moć Božju nad smrću? Kako da postanu tako bijedni robovi smrti, slijepo vjerujući u njenu moć i svemoć? Pa gledajući ljude tako bezuvjetno podčinjene tiraniji smrti – udariše suze Isusu.

U drugom slučaju Gospodin zaplaka nad Jeruzalemom, svetim gradom, gledajući ga u viziji budućnosti razorena, a djecu njegovu potlačenu i poklanu. Zbog čega? Zbog nepravde ljudske prema pravednicima, naročito zbog nepravde ljudske prema Njemu. Pravedniku nad pravednicima. Kako to da bolest nepravde tako razjede srce i dušu ljudi, stvorenih pravednim Bogom? I – zaplaka Gospodin.

Tamo zaplaka nad umrlima, ovdje nad još nerođenima. Osim ova dva slučaja apostol Pavao svjedoči i o trećem slučaju, kada je Gospodin gorko plakao za sav rod ljudski od početka do kraja vremena (Heb 5, 7-9). To je bilo u vrtu Getsemanskom, u Njegovoj teškoj borbi, kada znoj njegov bijaše kao kaplje krvi koje kaplju na zemlju (Lk 22, 44).

To su tri slučaja objavljena i zapisana. A kako je Gospodin prolijevao suze za rod ljudski u samoći, u tajnosti, na noćnim molitvama Ocu Svom, to je ostalo poznato samo nebeskim anđelima, koji su kao vojska oko svoga cara stražarili oko Njega. U sva tri ona slučaja, kao i u svima ostalima, Gospodin nije plakao Sebe radi, nego ljudi radi. I te prečiste suze Njegove žrtva su za očišćenje i spasenje roda ljudskog, kao i krv Njegova na križu. Sjećajući se tih svetih suza Isusovih neka bi nam Bog pomagao, da postanemo bolji i Kristu bliži.

(sv. Nikolaj Velimirović, Misionarska pisma)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s