O uzrocima svjetskih ratova

Krize, obojene revolucije i ratovi ili prijetnje ratovima, osim što su naša svakodnevica, postali su i izvor straha od budućeg svjetskog rata, za koji mnogi kažu da je sasvim izvjestan. Radi toga svakodnevno raste zanimanje za proročanstva koja su ostavili sveti Oci na ovu temu. Međutim, malo je onih koji razmišljaju o istinskim uzrocima koji dovode do svjetskih ratova.

***

Znate li, braćo, zašto je u ove naše dane popustio Bog nebeski po drugi put na sav svijet one ratne strahote, koje se mogu usporediti samo sa strahotama pakla? Zato, što je vrijednost čovjeka pala ispod vrijednosti zlata. A to se protivi Božjem planu u pogledu čovjeka. A što god se protivi Božjim planovima, to mora prsnuti, pasti, umrijeti, iščeznuti.[1] “Evo ide dan Gospodnji ljuti s gnjevom i jarošću da obrati zemlju u pustoš, i grešnike da istrijebi iz nje… Učinit ću da će čovjek više vrijediti od zlata” – kliče prorok Izaija.

Mnogi ljudi ne osjećaju da postoji zrak dok ne dune vjetar. Drugi opet ne pomišljaju na svjetlost, sve dok ne padne mrak. Tako i mnogi kršćani nisu ni osjećali da postoji Bog, dok se nije digao vihor ovoga rata; nisu ni pomišljali na Boga, dok se nad njima svijetlio mir i smiješila sreća. Ali, kad se digao vihor rata i kad se spustio mrak svih udruženih zala, onda su se sjetili Boga; ne, nego ni o čem drugom nisu mogli misliti do samo o Bogu.

Dan Gospodnji! To se naziva u Svetom pismu Dan Gospodnji: ono što je za ljude noć, grozna noć, mrak s grmljavinom, krv i dim, strah i užas, krv i jeza, oganj i prolom, vrisak i hropac, ono se naziva u Svetoj knjizi Božjoj Danom Gospodnjim. Pitate li kako to? Zašto to? Naprosto, što u takvim prilikama i zbog takvih prilika razmaženi i obezobraženi ljudi dolaze do pune spoznaje kako je Bog sve i kako je čovjek ništa. Razmetljivci pokrivaju se stidom, oholice gledaju u zemlju, bogataši hode s izvrnutim džepovima, kneževi žele da ih bar neki tuđinski sluga udostoji razgovora, vojskovođe čine sami sebi vojsku gologlavi, bez ijednog podčinjenog, a s bezbroj starijih, negda nemarni svećenici plaču pred porušenim hramovima, negda bijesne žene dronjave i neoprane kuhaju pseta za ručak – a svi ukupno misle na veličinu veličanstva Božjega i na dim ništavila ljudskog.

Evo, zašto se ta strašna noć naziva Danom Gospodnjim! Jer, Bog dolazi do izraza. Dok je trajao spokojni dan čovječji, čovjek se nije sjećao Boga, čak sebe je izdizao iznad Boga i smijao se moliteljima, rugao se onima koji su ga pozivali u crkvu i na molitvu. A kad je nastao strašni dan Gospodnji, svi se ljudi vraćaju Bogu, priznaju vlast Božju, raspituju za crkvu, odaju počast svećenicima, traže svete knjige da čitaju, uzdišu, stide se svoje prošlosti, kaju se za svoje grijehe, nose ponude siromasima, obilaze bolesnike, poste, pričešćuju se, jer misle o svojoj bliskoj smrti i na onaj svijet gdje je drukčiji Dan Gospodnji, blagi, svijetli, i radosni i vječni.

Učinit ću, govori Gospodin preko proroka Izaije, učinit ću da će čovjek više vrijediti nego čisto zlato, zlato ofirsko, tj. najljepše i najskuplje zlato. Eto, braćo, što je cilj svih nevolja koje Bog popusti na svijet. Da učini da čovjek više vrijedi i više se cijeni nego zlato.

Znate li, braćo, zašto je u ove naše dane popustio Bog nebeski po drugi put na sav svijet one ratne strahote, koje se mogu usporediti samo sa strahotama pakla? Zato, što je vrijednost čovjeka pala ispod vrijednosti zlata. A to se protivi Božjem planu u pogledu čovjeka. A što god se protivi Božjim planovima, to mora prsnuti, pasti, umrijeti, iščeznuti.

I u našoj zemlji zlato se počelo bilo cijeniti više od čovjeka. Zato je i naša zemlja udarena groznim bičem rata, bičem ispletenim od svih zala i nesreća, kao od vatrenih zmija. Da bi se naučili cijeniti Boga iznad čovjeka i čovjeka iznad zlata.

Kad je Srbija stvarana[2], veliki ljudi stanovali su u malim kućama. Kad je Srbiju zamijenila Jugoslavija, mali ljudi živjeli su u velikim palačama. Sva vojska Karađorđeva, koja je digla Ustanak, mogla bi se smjestiti u palaču jednoga jugoslavenskog moćnika u Beogradu. Narod je gunđao, ali postupno i sam hodio po primjeru svojih vođa, zlatoljubaca i čovjekomrzaca. Zbog novca ubijani su ljudi, paljene kuće, sklapani brzi brakovi, razvođeni brakovi, dijeljene zadruge, stvarane partije, zavađana braća, prljano ime srpsko, odbacivana vjera, izdavana svetinja, prodavana domovina. Eto, zašto je morao doći strašni Dan Gospodnji, braćo moja, i nama, i nama.

A sad, blago nama, ako smo se naučili cijeniti čovjeka više nego zlato, više nego bogatstvo, više nego slavu, više nego mjesec i zvijezde, više nego sav vidljivi svijet, koji je Stvoritelj predao čovjeku, onda nismo uzalud patili. Onda ćemo biti moćni, sretni i živjeti u miru i spokojstvu, u ljubavi i uzajamnom poštovanju, slaveći Boga Trojičnoga, Oca i Sina i Svetoga Duha na vijek vijeka. Amen.

sv. Nikolaj Velimirović/prijateljboziji.com


[1] Ovo je pisano u kontekstu početka Drugog svjetskog rata, ali vrijedi i danas.

[2] Autor se obraća svom, srpskom narodu, ali pouka je primjenjiva na svaki narod, i na nas Hrvate.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s