Svetih sedam biskupomučenika hersonskih

Uslijed krvavog rata u Ukrajini, često čujemo za tamošnji grad Herson i stradanja njegovih stanovnika. Ovaj patnički grad, osnovan u 18.st. po naredbi ruske carice Katarine Velike, a od glasovitog Potemkina, dobio je ime po drevnoj antičkoj grčkoj koloniji Hersonesu Taurskom, koji se nalazio nešto južnije, na obližnjem poluotoku Krimu. Tu su začeci kršćanstva u današnjoj Ukrajini, i to obilno natopljeni krvlju mučenika. Danas slavimo njih sedmoricu, i tim povodom donosimo njihovu kratku zajedničku biografiju, iz Ohridskog prologa. Sveti mučenici hersonski, molite za narod Ukrajine.

***

„Svetih sedam biskupomučenika hersonskih: Bazilije, Efrem, Eugenije, Elpidije, Agatodor, Eterije i Kapiton. Svi ovi bijahu biskupi u Hersonu u razna vremena, i svi postradaše (jedini Eterije umre mirno) od nevjernika, bilo od Židova, ili Grka, ili Skita. Svi su oni odlazili u te divlje strane kao misionari, slani od patrijarha jeruzalemskog, da pronose svjetlost evanđeosku. Svi mučeni bijahu i postradaše radi Gospodina svoga. Bazilije uskrisi sina nekoga kneza u Hersonu, što ogorči Židove, te ga optužiše. Bi vezan za noge i vučen ulicama gradskim dok dušu ne ispusti. Efrem bi mačem posječen. Eugenije, Elpidije i Agatodor bijahu bijeni štapovima i kamenjem dokle duše svoje Bogu ne predaše. Eterije poživje u vrijeme Konstantina Velikog, te u slobodi i miru upravljaše Crkvom, sagradi veliki hram u Hersonu, i skonča mirno. Kada posljednji od njih, Kapiton, bi poslan za biskupa, potražiše divlji Skiti od njega znak, pa da vjeruju. I predložiše mu sami da uđe u ognjenu peć, pa ako ne izgori, oni će svi povjerovati u Krista. S toplom molitvom i nadom u Boga Kapiton metnu omofor arhijerejski[1] na sebe i prekriživši se uđe u zažarenu peć držeći i srce i misli svoje uzdignute k Bogu. I postajavši u plamenu oko jednoga sata, i bez ikakve povrede, ni na tijelu, ni na odijelu, izađe zdrav. Tada svi povikaše: „Jedan je Bog, Bog kršćanski, veliki i silni, koji sačuva služitelja svoga u peći ognjenoj!“ I krsti se cijeli grad i sva okolina. O ovome čudu pričalo se mnogo na Nicejskom saboru[2]. I svi proslaviše Boga i pohvališe čvrstu vjeru svetog Kapitona. A Kapitonu se dogodi da ga na putu uhvatiše na rijeci Dnjepru poganski Skiti i u rijeku utopiše. Svi postradaše početkom IV. st.“


[1] Traka koju arhijerej (biskup) stavlja oko vrata dok obavlja bogoslužje; „biskupska štola).

[2] Prvi ekumenski koncil 325.g.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s