Neistine o izjavama ruskog patrijarha Kirila

„Patrijarh Kiril: Tko ne podržava rat u Ukrajini, odbija nositi Kristov križ“ – dočekao nas je jučer naslov teksta na jednom vjerskom, katolički usmjerenom portalu. Slični naslovi pojavili su se i drugdje, sugerirajući da poglavar najveće pravoslavne Crkve na svijetu podržava rat i stradanja ljudi.

Tekst je sročen vađenjem dvije-tri rečenice iz čitave patrijarhove propovijedi, kojima se dalo posve izokrenuto značenje, ili jednostavno izmišljanjem rečenica, i sve je naravno, izazvalo poplavu negativnih komentara čitatelja, među kojima je bilo i gomila psovki, prostota i uvreda na račun pravoslavlja. Stvar je međutim u tome, da patrijarh Kiril nikada nije podržavao nikakva krvoprolića, štoviše, poznati su svima njegovi pozivi na mir, kao i njegovo konkretno humanitarno zalaganje u čitavoj ovoj krizi. Pošto je ovo već tko zna koji put da ga se ovako kleveće, donosimo prijevod cijele propovijedi na hrvatski jezik, kako bi se svatko mogao sam uvjeriti što je doista bilo rečeno.

Patrijarh Kiril nije rusku invaziju na Ukrajinu nazvao metafizičkom borbom. Osvrćući se, nakon uvoda o korizmi, na aktualni rat u Ukrajini, on je ponovio ono, što na Zapadu, pa tako ni u Hrvatskoj, nitko ne želi čuti: rat traje već osam godina, a svijet šuti. Svi se manje-više ponašaju kao da je rat započeo prije 12 dana, međutim, započeo je prije 8 godina. Oni koji prate ovu stranicu, znaju koliko smo puta izvještavali o događajima, ne iz ratnih, nego iz mirnih dijelova Ukrajine, u kojima su raskolnici činili svakakva nasilja nad vjernicima i klerom kanonske Ukrajinske pravoslavne Crkve. A osim tih progona, gdje su kršćani na takav način progonili kršćane, još je i bjesnio rat na istoku te zemlje. Kaže patrijarh, svijet je šutio. Točno, šutio je. Da, šutio.

Patrijarh dalje jednostavno hoće reći, kako se u Donbasu već osam godina želi skršiti otpor prema suvremenoj antikršćanskoj civilizaciji. Opisuje da se iza vidljivog, materijalnog sukoba, čija krvoprolića on osuđuje, poziva na mir i opraštanje, a što novinari naravno ne prenose, krije dublji sukob između civilizacija dobra i zla, Krista i Sotone, gdje je svatko pozvan zauzeti stranu – ne stranu „ubiti Ukrajinca ili ne“, nego stranu „za Krista ili protiv“. Niti riječju nije spomenuto da bi sam rat kao rat bio proglašen nečim svetim, kršćanskim, ili da bi se kršćanstvo mjerilo po tome koliko tko podupire pucnjavu i bombardiranja. U cijelom tekstu niti primisli o tome da bi kršćanski bilo poticati na krvoprolića. Uostalom, da ne duljimo, evo teksta propovijedi, u svoj cjelovitosti, na trajan spomen patrijarhu:

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!

Sve Vas, dragi moji biskupi, oci, braćo i sestre, od srca pozdravljam ove nedjelje, nedjelje praštanja, posljednje nedjelje prije početka boja Svete Četrdesetnice – Velikog posta[1]!

Veliki post mnogi pobožni asketi nazivaju duhovnim proljećem. On se poklapa s proljećem u prirodi, a istodobno ga svijest Crkve doživljava kao duhovno proljeće. Što je proljeće? Proljeće je ponovno rođenje života, to je obnova, to je nova snaga. Znamo da se u proljeće snažan sok probija na visinu od deset, dvadeset, sto metara, oživljavajući drvo. Ovo je doista nevjerojatno Božje čudo, čudo života. Proljeće je ponovno rođenje života, ono je svojevrsni veliki simbol života. I stoga nije nimalo slučajno da je glavni proljetni blagdan Uskrs Gospodnji – također znak, predokus, simbol vječnog života. I vjerujemo da je to tako, što znači da je cijela kršćanska vjera koju dijelimo s vama vjera koja potvrđuje život, koja je protiv smrti, protiv uništenja, koja potvrđuje potrebu slijediti božanske zakone da bismo živjeli, kako ne bismo propali ni na ovom ni na budućem svijetu. Ali znamo da je ovo proljeće bilo zasjenjeno teškim događajima vezanim uz pogoršanje političke situacije u Donbasu, praktički početkom vojnih djelovanja. Želio bih nešto reći na ovu temu.

Već osam godina postoje pokušaji uništenja onog što postoji u Donbasu. A u Donbasu postoji odbacivanje, temeljno odbacivanje takozvanih vrijednosti koje danas nude oni koji pretendiraju na vlast nad svijetom. Danas postoji takav test za lojalnost ovoj vlasti, svojevrsna propusnica u taj “sretni” svijet, svijet prekomjerne potrošnje, svijet virtualne “slobode”. Znate li koji je ovo test? Test je vrlo jednostavan i u isto vrijeme užasan – to je gay parada. Zahtjevi od mnogih da se održi gay parada, test su lojalnosti tom vrlo moćnom svijetu; a znamo da ako ljudi ili zemlje odbiju ove zahtjeve, onda ne ulaze u taj svijet, postaju mu stranci.

Ali znamo što je to grijeh, koji se promiče kroz takozvane „parade ponosa.“ To je grijeh koji je osuđen Božjom Riječju – i Starim i Novim zavjetom. Štoviše, Gospodin, osuđujući grijeh, ne osuđuje grešnika. Poziva ga samo na pokajanje, ali ne i da omogući da kroz grešnu osobu i njezino ponašanje grijeh postane životni standard, varijacija ljudskog ponašanja – poštovana i prihvatljiva.

Ako čovječanstvo prepozna da grijeh nije kršenje Božjeg zakona, ako se čovječanstvo složi da je grijeh jedna od opcija za ljudsko ponašanje, onda je to kraj ljudske civilizacije. I gay parade su osmišljene da pokažu kako je grijeh jedna od varijacija ljudskog ponašanja. Zato je za ulazak u klub tih zemalja potrebno održati gay paradu ponosa. Ne da politički izjavljujemo “mi smo uz vas”, ne da potpisujemo nekakve sporazume, nego da održimo gay paradu. A znamo kako se ljudi opiru tim zahtjevima i kako se taj otpor suzbija silom. To znači da govorimo o nametanju silom grijeha osuđenog Božjim zakonom, dakle, da se silom ljudima nametne nijekanje Boga i Njegove istine.

Dakle, ono što se danas događa u sferi međunarodnih odnosa nema samo politički značaj. Govorimo o nečem drugačijem i puno važnijem od politike. Govorimo o ljudskom spasenju, o tome gdje će čovječanstvo završiti, na kojoj strani od Boga Spasitelja, Koji dolazi na svijet kao Sudac i Darivatelj nagrade, s desne ili lijeve strane. Danas, iz slabosti, gluposti, neznanja, a najčešće iz nespremnosti na otpor, mnogi odlaze tamo, na lijevu stranu. A sve što je povezano s opravdanjem grijeha, osuđenim Biblijom, danas je ispit naše vjernosti Gospodinu, naše sposobnosti da ispovijedamo vjeru u našeg Spasitelja.

Sve što govorim nema samo neko teoretsko i duhovno značenje. Oko ove teme danas se realno vodi pravi rat. Tko danas napada Ukrajinu, u kojoj već osam godina traje protjerivanje i istrebljivanje ljudi u Donbasu; osam godina patnje i cijeli svijet šuti – što to znači? Ali znamo da naša braća i sestre stvarno pate; štoviše, mogu patiti i zbog svoje odanosti Crkvi. I tako danas, na Nedjelju praštanja, s jedne strane, kao vaš pastir, pozivam sve da oproste grijehe i uvrede, pa tako i tamo gdje je to vrlo teško učiniti, gdje ljudi ratuju jedni s drugima. Ali oprost bez pravde je kapitulacija i slabost. Stoga opraštanje mora biti popraćeno nužnim očuvanjem prava da se stoji na strani svjetlosti, na strani Božje Istine, na strani božanskih zapovijedi, na strani onoga što nam otkriva Kristovo svjetlo, Njegova Riječ, Njegovo Evanđelje, Njegovi najveći zavjeti dani ljudskom rodu.

Sve navedeno ukazuje da smo ušli u borbu koja nema fizički, nego metafizički značaj. Znam kako, nažalost, pravoslavci, vjernici, birajući put najmanjeg otpora u ovom ratu, ne razmišljaju o svemu o čemu mi danas razmišljamo, nego ponizno idu putem koji im pokazuju sile. Nikoga ne osuđujemo, nikoga ne pozivamo da dođe na križ, samo kažemo sebi: bit ćemo vjerni riječi Božjoj, bit ćemo vjerni Njegovom zakonu, bit ćemo vjerni zakonu ljubavi i pravde, a ako vidimo kršenja ovog zakona, nikada se nećemo pridružiti onima koji ruše ovaj zakon, koji brišu granicu između svetosti i grijeha, a još manje onima koji promiču grijeh kao uzor ili kao jedan od modela ljudskog ponašanja.

Danas naša braća u Donbasu, pravoslavci, nesumnjivo pate, a mi ne možemo ne biti s njima, prije svega u molitvi. Potrebno je moliti se da im Gospodin pomogne da sačuvaju pravoslavnu vjeru, da ne podlegnu iskušenjima i sablaznima. U isto vrijeme, moramo se moliti da mir dođe što prije, da krv naše braće i sestara stane, da Gospodin prikloni svoju milost zemlji Donbasa, koja nosi ovaj žalosni pečat osam godina, nastao ljudskim grijehom i mržnjom.

Ulazeći u duhovnu borbu Velikog posta, pokušajmo oprostiti svima. Što je oprost? Ako tražite oprost od osobe koja je prekršila zakon ili učinila nešto zlo i nepravedno prema vama, time ne opravdavate njegovo ponašanje, već jednostavno prestajete mrziti tu osobu. On prestaje biti vaš neprijatelj, što znači da ga svojim oproštenjem predajete na Božji sud. Ovo je pravo značenje opraštanja jednih drugima naših grijeha i pogrešaka. Opraštamo, odričemo se mržnje i osvetoljubivosti, ali ne možemo, na nebu, precrtati ljudsku neistinu; stoga svojim oproštenjem predajemo svoje prijestupnike u ruke Božje, da se nad njima izvrši i sud i Božje milosrđe. Kako naš kršćanski odnos prema ljudskim grijesima, zabludama i uvredama ne bi bio uzrok njihove smrti, nego da bi svima, pa i onima koji preuzimaju na sebe najtežu odgovornost, bio donesen pravedni sud, širi jaz među braćom, ispunjavajući ga mržnje, zlobe i smrti.

Neka milosrdni Gospodin izvrši svoj pravedni sud nad svima nama. I da kao rezultat ove presude ne stanemo s lijeve strane Spasitelja koji je došao na svijet, moramo se pokajati za svoje vlastite grijehe. Pristupite svom životu vrlo dubokom i nepristranom analizom, zapitajte se što je dobro, a što loše, a ni u kojem slučaju se ne pravdajte, kažu, posvađao sam se s ovim ili onim, jer su bili u krivu. Ovo je lažan argument, ovo je pogrešan pristup. Uvijek se pred Bogom treba pitati: Gospodine, što sam pogriješio? A ako nam Gospodin pomaže da spoznamo vlastitu neistinu, onda se pokajte za ovu neistinu.

Upravo danas, na Nedjelju praštanja, moramo ostvariti ovaj podvig samoodricanja od vlastitih grijeha i naše nepravde, podvig predaje sebe u ruke Božje, a najvažniji podvig je oprost onima koji su nas uvrijedili.

Neka nam Gospodin svima pomogne da prođemo kroz dane sv. Četrdesetnice kako bismo dostojno ušli u radost Svijetlog Kristova uskrsnuća. I pomolimo se da svi oni koji se danas bore, koji prolijevaju krv, koji pate, također uđu u ovu radost uskrsnuća u miru i spokoju. Jer kakva li će biti radost ako su jedni na svijetu, a drugi u vlasti zla i u tuzi međusobne borbe?

Neka nam Gospodin pomogne svima da na ovaj način, a ne drugačije, uđemo u boj Svetog Velikog posta, kako bismo spasili svoje duše i doprinijeli umnožavanju dobrote u našem grešnom i često strašno pogrešnom svijetu, kako bi istina o Bogu carevala i vladala i vodila ljudski rod. Amen. 

(Tiskovna služba Patrijarha moskovskog i cijele Rusije)

 

[1] Korizma.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s