Nose li pravoslavni vjernici vjenčani prsten na “krivoj” ruci?

Poznato je ponegdje u zapadnokršćanskoj tradiciji i kulturi, npr. kod nas u Hrvatskoj, kako vjenčani ljudi nose svoj vjenčani prsten na lijevoj ruci, dok se na desnoj obično nosi zaručnički prsten. Kod pravoslavnih, vjenčani prsten se stavlja na desnu ruku. Koja je simbolika toga, kao i samog prstena, odgovara nam o. Dustin Lyion, američki pravoslavni svećenik.

***

Ove nedjelje imat ću to zadovoljstvo da obavim jedno vjenčanje. Vjenčanja su uvijek sretni događaji, i ja se uvijek radujem kada ih obavljam. Pravoslavna vjenčanja su naročito lijepa, i sastoje se, zapravo od dva obreda: zaruka i krunjenja. Kako o. John Meyendorf kaže, služba zaruka je „… novi oblik bračnog ugovora… To je prvobitno bila građanska ceremonija.“

Zaručenička služba razmjene prstenja

Zanimljivo je da se tijekom zaručničke službe (tj. službenom zaručivanju) razmjenjuje prstenje. Iako je ovo često završni dio svadbene službe kod zapadnih kršćana, Pravoslavna Crkva razvija jedan mnogo važniji trenutak: krunjenje. Ali tajna pravoslavne zaručničke službe se ne završava ovdje. Ne samo da se prstenje razmjenjuje na zaručivanju, nego se ono stavlja na desnu ruku. I svećenik, a ne bračni partner, ga stavlja na ruku.

Čekajte, zar se prstenje ne nosi na lijevoj ruci? Zašto prstenje ide na desnu ruku? Što sve ovo znači? Što prstenje označava? Idemo prvo vidjeti značenje prstenja.

Prstenje kao vjernost

U ovom svjetovnom društvu, obično su nas učili da prstenje predstavlja vjernost bračnom partneru, ili naše povjerenje u našeg bračnog partnera, ili zalog ljubavi prema našem bračnom partneru. Međutim, nijedna molitva koja se koristi u obredu vjenčanja ne nagoviještava ovo značenje.

Prstenje predstavlja Božju vjernost

Navodi iz obreda vjenčanja dolaze iz Biblije i oni ukazuju na to da je prsten znak Božje vjernosti. Evo biblijskih navoda koji se izgovaraju zajedno s molitvama:

„Stoga, O Gospodine Bože, Koji si poslao Svoju Istinu Svom naslijeđu i Svoje obećanje Svojim slugama, očevima našim, koje si izabrao, pogledaj sad i na slugu Svoga (ime) i sluškinju Svoju (ime) i zapečati njihove zaruke u vjeri, u jedinstvu uma, u istini i ljubavi. Tebi se, O Gospodine, oni izjasniše da će dati zalog i da će ga održati neoskvrnjenog u svim stvarima.“

Josip dobiva prsten

Onda da spomenemo Josipa, koji je bio prodan u roblje u Egipat, da bi kasnije dostigao veliku moć u Egiptu: „Pomoću prstena Josipu je dana moć u Egiptu…“

„I faraon reče Josipu „Evo, ja te postavljam nad svom zemljom egipatskom“. I onda skide faraon prsten s pečatom sa svoje ruke i stavi ga na Josipovu ruku.. Tako ga on postavi nad svom zemljom egipadskom.“ (Post 41, 41-43)

Danijel dobiva prsten

Onda se u molitvi spominje Danijel, koji je bio prorok u babilonskom progonstvu. Kada je babilonski car zabranio Danijelu da se moli, Danijel je ostao vjeran Bogu i svakako se molio; zbog ovoga babilonski car baci Danijela u lavlju jamu zajedno s prstenom: „…ovim prstenom Danijel je bio uzvišen u Babilonu…“

„A kamen bijaše stavljen na ulaz od jame, a car ga zapečati pečatnim prstenom i pečatnim prstenom svojih gospodara, da se ne bi promijenilo bilo šta što se ticaše Danijela.“ (Dn, 6, 17)

Tamara dobiva prsten

Onda se u molitvi spominje Tamara, kojoj su poricali njeno zakonsko pravo na leviratski brak (da se uda za djevera jer je postala udovica). Ona je prevarila svog svekra Judu tako što je legla s njim pretvarajući se da je prostitutka. Od njega je zatražila prsten i kada je Juda saznao da je trudna, ona je tim prstenom dokazala svoja zakonska prava: „…pomoću prstena Tamarina istina postaše očigledna…“

„On reče: „Kakav zalog da ti dam?“. Ona odgovori: „Pečatni prsten, konopac i štap što ti je u rukama“. Tako da joj on to dade i leže s njom i ona zače s njim.“ (Post 38, 18)

Bludni sin dobiva prsten

Konačno, u molitvi se spominje bludni sin u Novom zavjetu, koji nije bio poslušan svome ocu, koji je otišao od kuće, ali se vratio u pokajanju: „…prstenom naš nebeski Otac smilova se na Svog bludnog sina, jer On reče: „Stavite mu prsten na desnu ruku, zakoljite tele i da jedemo i da se veselimo.“

„A otac reče slugama svojim: „Brzo mu donesite najbolju haljinu da je obuče i stavite mu prsten na ruku i dajte mu obuću da obuje.“ (Lk 15, 22)

Drugim riječima, prstenje simbolizira Božju riječ da će Bog zapečatiti naš brak u „…vjeri u jedinstvo uma, istini i ljubavi“.

Prsten je Božji zalog nama

Ukratko, prstenje simbolizira Božji zalog nama, Njegovoj djeci. Bog je obećao da će ostati s nama, bez obzira prodali nas u ropstvo (kao Josipa), bacili u lavlju jamu (kao Danijela), opovrgli nam zakonska prava (kao Tamari), ili kada mu se pokajnički vratimo, čak i ako smo ga se prethodno odrekli (kao rasipni sin). To je ono što prstenje označava.

Desnica moći

Ali zašto baš desna ruka? U molitvi za prsten također se spominje Mojsije.

„Desnicom Svojom, o Gospodine, naoružao si Mojsija u Crvenom moru. Da, riječju Istine Tvoje stvoriše se nebesa i uspostaviše se zemlji temelji; a desne ruke slugu Tvojih bit će blagoslovljene moćnom riječju Tvojom, i Tvojom uzdignutom rukom.“

Mojsijeva ruka, zapravo, bila je Božja ruka, koja je spasila Izraelce koji su putovali kroz Crveno more, Božja desnica koja „učvršćuje“ temelje zemlje. Tako, stavljajući prstenje na našu desnu ruku, umjesto na lijevu, to nas treba podsjećati da sve što radimo je uz Božju pomoć, Boga koji nas nadgleda i štiti. Prstenje je Božja vjernost nama.

Molitva za prstenje se završava ovako:

„Zato, o Najuzvišeniji Gospodine, Ti sam blagoslivljaš ovo stavljanje prstenja Svojim nebeskim blagoslovom; i anđeli će ići pred njima svih dana njihovog života, jer si Ti koji blagoslivljaš i posvećuješ sve stvari…“

Prstenje, u pravoslavlju, znači mnogo, mnogo više od pukog „volim te“. Ono simbolizira Božju riječ da nam On ostaje vjeran i da zapečaćuje naš brak u vjeri, jedinstvu uma, istini i ljubavi. Ono također simbolizira da Bog ide s nama, štiti nas i podržava nas. Naš brak nas sjedinjuje s bračnim partnerom, ali on također objavljuje evanđeosku poruku i podsjeća nas na Božju ljubav, ljubav koju on ima za nas, svoju djecu.

(o. Dustin Lyon, svećenik grčke pravoslavne crkve sv. Ilije u Iowi)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s