Donjecki mitropolit pozvao vjernike Donbasa da pojačaju molitvu za mir i pokajanje

U vezi s prijetnjom obnavljanja borbenih djelovanja u Donbasu, mitropolit[1] donjecki i mariupoljski Ilarion[2] obratio se svećenstvu i vjernicima regije s pozivom da pojačaju molitvu za mir i pokajanje. Natpastir je zamolio poglavare i poglavarice samostana da ponovno otvore vrata samostana za izbjeglice i potrebite. Mitropolit Ilarion je izrazio zahvalnost svećenstvu Donjecke eparhije[3] na revnosnom služenju Bogu i ljudima.

Tekst apela u nastavku objavljujemo u cijelosti:

Arhipastirski apel

mitropolita donjeckog i mariupoljskog Ilariona

svećenstvu i vjernicima bogospasavanog Donbasa

Ljubljeni u Gospodinu, dragi pomoćni biskupi, časno svećenstvo, monaštvo, draga braćo i sestre!

Ponovno nam srce stišće neizdrživa bol i duševne patnje za rodni kraj, za naše obitelji i domove. Ponovno smo u potpunom neznanju o sutrašnjici, što nam donosi neizvjesnost.

Koliko smo morali izdržati tijekom godina ovog strašnog nemilosrdnog rata! Naš Donbas je u potpunosti osjetio njegov čekić, sve nevolje koje su mu svojstvene, tugu, lišavanje i patnje. I dalje su otvorene rane krvavih vojnih sukoba, koji su teško pogodili obično civilno stanovništvo. Porušene kuće naših zemljaka još nisu obnovljene, oskrnavljene svetinje naše eparhije još nisu oživljene. Svježi su grobovi onih čiji je život tragično prekinut ovim bratoubilačkim previranjima.

Koliko su suza prolile neutješne majke, žene i djeca poginulih? Koliko je tuge doživio i proživljava naš narod, bježeći u skloništa i podrume od stalnog granatiranja, pokušavajući da, bar djelomično, poslije još jednog vala vojnog sukoba, povrati običan miran radni život! „Ljudi u gradu uzdišu, i duše pobijenih viču“ (Job 24, 12).

Međutim, naša zemlja, poznata cijelom svijetu po svojoj radnoj slavi, u ovim godinama teških vremena i neorganiziranosti, pokazala je da se ne zovemo uzalud pravoslavni Donbas. Kao što je jednom rečeno: „Donbas zna raditi, Donbas se zna moliti!“ Tijekom ratnog sukoba na našim prostorima ljudi su uvijek nesebično pomagali jedni drugima, samostani davali utočište izbjeglicama i stradalnicima, svećenstvo i vjernici su se molili Gospodinu za što brži nastup mira, za uklanjanje neprijateljstva i za međusobno razumijevanje.

Usprkos svim poteškoćama, čvrsto se držimo zajedno, održavajući snažnu duhovnu vezu usprkos podjeli koja je došla u našu zemlju. Nepokolebljivom vjerom u Boga ponavljamo iznova i iznova riječi apostola Pavla: „Sve mogu u Kristu koji mi moć daje“ (Fil 4, 13).

Međutim, našoj kući je ponovno stigla prijetnja od potpunih borbenih djelovanja. Opet su tekle rijeke izbjeglica bježeći od mogućih sukoba. I opet suze tuge i neizvjesnosti muče naša izmučena srca. Situaciju otežava i teška sanitarno-epidemiološka situacija. Mnogi naši stanovnici su u stanju bolesti izazvane infekcijom korona-virusa. Mnogima je potrebna posebna njega, liječenje i duhovna briga. Ne zaboravite na one koji su tijekom epidemije izgubili svoje najmilije, a ima ih na stotine i tisuće!

S tim u vezi, kao mjesni biskup naše Donjecke pravoslavne biskupije, apeliram na svećenstvo, monaštvo i vjernike s molbom da prodube molitvu za mir u našim krajevima. Danas je naše molitveno stajanje pred Licem Božjim jako potrebno! Mi nismo u stanju promijeniti stvarnost, ne možemo to učiniti. Ali svemogući Gospodin Bog može! Naš Tvorac i Stvoritelj, neprestano misleći na svoj narod, može sve promijeniti za tren.

Istovremeno, govoreći o Promislu Božjem, poslušajmo riječi sv. Efrema Sirskog: „Sve je od Boga – i dobro, i žalosno, i nedostojno; ali jedno je po dobroj volji, drugo po ustrojstvu, treće po dopuštenju. Stoga, radi našeg općeg dobra, uoči Velikog posta[4], pozivam sve na istinsko pokajanje. Mijenjajući sebe na bolje, ispravljajući svoje grijehe, mi ćemo, vjerujem u ovo, moći promijeniti tužnu stvarnost koja nas okružuje.

S obzirom na sve trenutne humanitarne prilike, apeliram na poglavare i poglavare samostana: već imate iskustvo gostoprimstva, pokažite ga još jednom otvarajući vrata samostana za one koji su u nevolji i koji traže sklonište, hranu i utjehu. Također molim sve koji čuju ili pročitaju ovaj apel da ne budu ravnodušni prema bližnjima, ako je potrebno, da pruže ruku pomoći, da aktivno pokažu svoju pripadnost Kristu, poštujući Njegovu zapovijed Ljubavi!

Svi vjerujemo kao jedna crkvena obitelj i nadamo se najboljem!

Naša vjera je jaka, a naša nada nepokolebljiva! Mi ne želimo rat, mi, kao djeca Crkve Kristove, u takvim okolnostima djelujemo kao mirotvorci, apelirajući na um onih od kojih zavisi donošenje odluka, koje vode miru, blagostanju i međusobnom razumijevanju!

Molim se za sve vas Gospodinu i Bogu našem Isusu Kristu! Zahvaljujem i svećenstvu, koje usprkos svemu i dalje revnosno vrši svoju spasonosnu službu Bogu i ljudima! Iskreno vjerujem da ćemo sretno živjeti u našem lijepom, ujedinjenom, radnom pravoslavnom Donbasu! „Slava i čast i mir svakome koji čini dobro“ (Rim 2, 10).

Ilarion, mitropolit donjecki i mariupoljski,

sveštenoarhimandrit[5] Sveto-Uspenske Svjatogorske lavre[6].

g. Donjeck, 19. veljače 2022.

izvor: mitropolija.com


[1] Počasna titula nekih pravoslavnih biskupa.

[2] Zakonita Ukrajinska pravoslavna Crkva, koja je u zajedništvu s Moskovskom patrijaršijom.

[3] Biskupija.

[4] Korizma.

[5] Arhimandrit je najveća titula u monaštvu.

[6] Vrsta samostana (manastira).

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s