Kako monasi dobivaju nova imena?

Mnogi ljudi, koji nisu pravoslavni, kada u medijima čuju imena pravoslavnih biskupa (episkopa), od kojih mnoga nisu uobičajena ni među običnim pravoslavnim narodom, pitaju se kakva su to imena, odakle dolaze, što znače? Porfirije, Irinej, Amfilohije? Tajna se krije u tome što su pravoslavni biskupi isključivo monasi (pravoslavni „redovnici“), a oni, kod polaganja svojih zavjeta, mijenjaju i građanska, odnosno krsna imena, u nova, svetačka. Slična praksa postoji i kod zapadnog, osobito ženskog, redovništva (i kod izbora pape). Tako je, npr., pokojni patrijarh Irinej u građanskom životu bio Miroslav Gavrilović; ime Irinej je dobio kao obični monah, i naravno, nastavio ga koristiti do kraja života, i onda kada je već postao biskup i patrijarh. Zašto se mijenjaju imena monasima, odgovara nam mitropolit Ilarion (Alfejev), šef Odjela za vanjske crkvene poslove ruske Crkve.

Pitanje: Koji su kriteriji za izbor i davanje imena monasima? Mogu li na ovaj ili onaj način utjecati na svoja buduća imena?

Mitropolit Ilarion: Značenje promjene imena je u tome što ono simbolizira ulazak osobe u potpunu poslušnost Crkvi. Ona gubi svoje svjetovno ime i dobiva novo ime, koje je izabrano u čast ovog ili onog sveca. Izbor imena, po pravilu, ne zavisi od želje same osobe, već od onoga tko vrši postrig[1], a najčešće svoje novo ime osoba sazna u trenutku postriga (tonzure).

Koji je princip izbora imena? Prema raznim principima: postoji, npr., takva tradicija da ime treba započinjati istim slovom s kojim započinje svjetovno ime. Npr., sv. Aleksandar Nevski je u shimi[2] dobio ime Aleksije. Postoje i slučajevi kada osoba koja vrši postrig bira ime po vlastitom nahođenju, uzimajući u obzir i cilj da novi monah uči od sveca po kojem je dobio ime i oponaša njegove vrline.

U biblijskoj tradiciji promjena imena uvijek ima posebno značenje. Kada Bog promijeni ime osobe, to je znak da osoba postaje sluga Božji, stupajući u novi, bliži odnos s Njim. Bog mijenja ime svojih izabranika – onih kojima je vjerovao, kojima je povjerio bilo kakvu misiju, s kojima je sklopio savez. Tako, npr., nakon što je Bog sklopio savez s Abramom o rođenju mnogih naroda od njega, Abram postaje Abraham (Post 17, 1-5), a njegova supruga Saraja – Sara (Post 17, 15); Jakov je dobio ime Izrael („borac s Bogom“, ili, u drugom tumačenju, „onaj koji je vidio Boga“) nakon što se borio s Bogom i Bog ga je blagoslovio (Post 32, 27-28).

Dajući Petru novo ime, Krist ga izdvaja od svojih učenika. Ostali učenici nisu počašćeni ovom počašću, osim Ivana i Jakova, kojima je Isus dao zajednički nadimak „sinovi groma“ (Mt 3, 17). Zašto Isus imenuje trojicu učenika? „Ovim pokazuje”, odgovara Ivan Zlatousti, „da je On Taj koji je dao Stari zavjet, a zatim promijenio imena, nazivajući Abrama Abraham, Saraju Sara, Jakova Izrael” … Bila su to ona tri učenika koja su od Isusa dobila nova imena – Petar, Jakov i Ivan – koji su mu bili najbliži tijekom Njegovog zemaljskog života.

(mitropolit volokolamski Ilarion)


[1] U sklopu obreda kojim netko postaje monah, postoji i čin odsjecanja kose s glave novog monaha, odnosno postrig, i po tome činu se katkad cijeli obred naziva postrig. U zapadnoj tradiciji je ovo također postojalo, i zvalo se tonzura.

[2] Shima ili anđeoski obraz, drugi naziv za monaštvo.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s