Patrijarh srpski Porfirije: Svetosavska besjeda

Sv. Sava je rekao: „Djeco moja bogoljubljena, mi koji smo primili od Gospodina besmrtnu vjeru, toliki dar – da ne umremo nikada, (…) dužni smo činiti svagda besmrtna djela u Kristu.“

Ovo nam je, kao neprocjenjivo blago, na Velikom crkveno-narodnom Saboru u Žiči, ostavio u naslijeđe naš sveti otac Sava, znajući da će nebo i zemlja proći, a da istina i ispunjenje vjere ostaje u vjekove. Nepogrešivo uvjeren da je čovjeku moguće nešto trajno ostvariti samo vjerom, svetac je, kao evanđeoski mudri čovjek, koji svoju kuću zida na Stijeni, a ne na pijesku (Mt 7, 24-25), najprije utvrdio Crkvu u svom narodu kao živo ognjište vjere. Otud je ovo duhovno graditeljstvo sv. Save po ljepoti i vrijednosti uzvišenije i ljepše od svakog drugog graditeljstva, jer je svetac, poput apostola, oblikovao srca svog naroda ovom spasonosnom vjerom koja i „gore premješta”. A na takvoj vjeri je gradio unutar svoga naroda, ali i mostove prema drugima.

Kroz povijest čovječanstva, carstva su dolazila i prolazila, zavojevači nadirali i netragom nestajali, ali samo je Svetosavska Crkva Kristova za sve to vrijeme dostojanstveno i odvažno svjedočila svoje neodstupno nasljedovanje nepotkupljivih ideala Neba, ostajući pritom na svim ovozemaljskim golgotama uz rod Nemanjin i Savin, neumorno ga tješeći i krijepeći da izdrži i sačeka zoru vlastitog uskrsnuća.

I kako onda razumjeti vrijeme u kojem danas živimo i kako pobijediti iskušenja kojima je naše pokoljenje izloženo? Svakodnevno smo zapljuskivani informacijama o tome da je čitavo čovječanstvo preplavljeno raznim i dubokim krizama u svim sferama života. Svjedoci smo nerazumijevanja, podjela i polarizacija na svim razinama međuljudskih odnosa: u obitelji, u braku, unutar radnih kolektiva i tako dalje i tako redom sve do velikih svjetskih globalnih podjela. Sve ove podjele su refleksije naših unutrašnjih raspolovljenosti između onog što jesmo i onog što neprirodno i uzaludno pokušavamo biti. U naše doba, nevolje dodatno produbljuje globalna zdravstvena pošast koja je čitavo čovječanstvo sunovratila u ponor neizvjesnosti, još dublje otuđenosti i straha.

U čovjekovim unutrašnjim prostranstvima, koja nisu ispunjena vjerom, rastu nedoumice, uvećavaju se strahovi, bujaju slabosti. Tako život u zajednici postaje košmar. Zbog toga, čovjek bez autentičnog iskustva ove Savine vjere lako bi došao do jezivog zaključka: ništa nema smisla ili drugi, moj bližnji, jest moja prijetnja, moja prijetnja, moj pakao.

U vremenu devalvacije neprolaznih, autentičnih vrijednosti, čovjeku je vjera potrebnija nego ikada. Vjera u to da smo mi djeca Neba, a ne samo porod Zemljin; da se svatko od ljudi s razlogom našao na ovom usputnom boravištu koje nazivamo zemljom. U takvom rezoniranju čovjek useljava u svoje srce vjeru da za njega, njegovog bližnjeg i svakog čovjeka postoji plan, promisao i duboki smisao. U potrošačkom i vremenu narcisoidnosti, kada je sve dominantno usmjereno k zaboravu Krista kao Kruha života, potrebno je spominjati se Gospodnjih riječi: „Ne živi čovjek o samom kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih” (Mt 4, 4). To je Savina vjera.  To je Savin sustav vrijednosti.

Svetac nas podsjeća da se brinemo o svojim bližnjima, jer su nam Bogom dani da se ne bismo izgubili u samoći ili utopili u smrtonosnom moru egoizma. Savina vjera iscjeljuje dušu, jača volju, pruža hrabrost i snagu da srcem zagrlimo bližnje i nikad da ne upiremo prstom tražeći u njima ,,krivce“; da u odnosu s našim susjedima, ma kojoj vjeri i narodu pripadali, njegujemo iskreno prijateljstvo koje neće moći ugroziti ispadi pojedinaca s bilo koje strane, da batina i pesnica ni pod koju cijenu ne izražavaju međuljudske odnose u našoj sredini, da razumijemo da smo svi jedni drugima potrebni.

Zato je naš kategorički imperativ, molba i blagoslov: Bližnji je moj raj! Naš istinski bližnji je najprije Bog, i svaki drugi čovjek kao živa ikona Njegova. Iskustvo vjere u Krista, svetosavske vjere, neutralizira podjele, razdore, isključivosti koje su posebna pošast suvremenog doba i koje ne mimoilaze ni naše narodno biće. Iskustvo vjere izgrađuje povjerenje kao pravi autentični stvaralački prostor.

Veliki apostol naroda Pavao, na koga se po svemu ugledao i ravnoapostolni Svetac i otac naš Sava, poučava kršćane: „Vjerom hodimo, a ne gledanjem“ (2 Kor 5, 7). Zato, duhovna djeco, gledajte vjerom u Krista, vjerom hodite, djeco sv. Save! Vjerom, koja premješta i gore, a kamoli privremene prepreke; vjerom, koja neravnine i staze života poravnava; vjerom, koja žalosti i nevolje u radosti i vječne pobjede promeće.

Vjera je izvor svakoga blaga sv. Save. Sretan i blagoslovljen današnji blagdan svima i posebno sretna i blagoslovljena školska slava sv. Sava.

(besjeda izgovorena na Svetosavskoj akademiji 27. siječnja 2022. godine)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s