Kojeg datuma pravoslavni slave Božić?

Posljednjih godina se, pod utjecajem određenih zajednica u Hrvatskoj, koje se lažno predstavljaju kao pravoslavne, gotovo svaki pravoslavni Božić po medijima i društvenim mrežama vrti priča o pravoslavnom kalendaru, odnosno, pitanje „kada to pravoslavni slave Božić“? Pritom se izbacuje gomila netočnih informacija, po kojima većina pravoslavnih slavi Božić po gregorijanskom kalendaru, kada i katolici, zatim kako su pravoslavni na području Hrvatske u povijesti koristili gregorijanski kalendar, a na turskim područjima muslimanski, i tome slično. Zato ćemo pokušati dati kratki prikaz stanja kalendara u pravoslavlju.

Crkva u svojim počecima nije izumila svoj, niti je službeno kanonizirala ikoji postojeći kalendar. Crkva je spontano preuzela u svoju praksu, u antici postojeći i najrašireniji, julijanski kalendar. Taj kalendar je dobio ime po rimskom državniku Gaju Juliju Cezaru, po čijem nalogu je i nastao u 1.st.pr.Kr., i u vrijeme nastanka i širenja kršćanstva bio je dominantan u Rimskom Carstvu, pa i izvan njega. Zato ga je Crkva spontano usvojila, i on je bio univerzalni kršćanski kalendar, svjetovni i crkveni, do 1582.g., kada je papa Grgur XIII. izvršio reformu kalendara. Taj revidirani kalendar je po njemu dobio naziv gregorijanski. On je i danas dominantni kalendar u svijetu.

Pravoslavne Crkve, nikada i nijedna, nisu prihvatile gregorijanski kalendar. One su se, bez obzira na sve reforme i dominaciju Zapada, nastavile držati julijanskog kalendara. Tako su i pravoslavni na području današnje Hrvatske, oduvijek koristili isključivo julijanski kalendar, te tako nikada nisu slavili Božić zajedno s katolicima, nakon što su potonji uveli svoj gregorijanski kalendar. Naravno da su pravoslavni koristili službene kalendare država u kojima su živjeli, i režima pod kojima su živjeli, u građanske, civilne svrhe, za svjetovne poslove; međutim, u crkvenim poslovima, koristio se samo julijanski kao službeni crkveni kalendar, po kojemu su bili određeni svi datumi, blagdani, postovi itd. O nikakvom gregorijanskom kalendaru u pravoslavlju nije bilo govora, niti ga ima.

U međuvremenu, dolazi do određenih promjena nakon Prvog svjetskog rata. U tome ratu poraženo je, od Zapada okupirano, i nakon toga Ataturkovom revolucijom ranih 1920-ih godina, dokrajčeno i ukinuto Osmansko Carstvo. Carigradska patrijaršija, dotada na neki način „konzervirana“ i izolirana u turskom šerijatskom svijetu, sada se otvara preko noći utjecaju Zapada (britansko-francuska okupacija, Ataturkove reforme koje su uključivale i uvođenje gregorijanskog kalendara u Tursku itd.), treba joj i potpora Zapada, i unutar nje se postupno počinju javljati ideje o reformi i modernizaciji pravoslavlja, ekumenizmu, kuju se planovi o jedinstvu s anglikancima itd. U takvom ozračju, carigradski patrijarh Melecije IV. 1923.g. saziva u Istanbulu tzv. „Svepravoslavni kongres“, kao skup predstavnika svih pravoslavnih Crkava, i na tom kongresu se raspravlja i o pitanju kalendara, odnosno o napuštanju starog julijanskog kalendara, koji kasni za gregorijanskim, kako bi se Pravoslavna Crkva kalendarski ujednačila s ostatkom svijeta.

Na tom kongresu prijedlog kalendarske reforme dala je upravo naša Srpska pravoslavna Crkva (SPC). Po tom prijedlogu, Pravoslavna Crkva je trebala napustiti dotadašnji julijanski kalendar, ali ne u korist gregorijanskog, već potpuno novog kalendara, preciznijeg i od gregorijanskog, koji je po svome autoru, srpskom znanstveniku Milutinu Milankoviću (inače rodom iz Dalja), nazvan Milankovićev kalendar. Milanković je kalendar osmislio, profesor matematike Maksim Trpković proračunao, a sinod SPC odobrio, te je s takvim prijedlogom novog kalendara SPC istupila na kongresu. Milanković je, kao autor, također bio u delegaciji SPC.

Prijedlog kalendara je izgledao ovako:

  • Trinaest dana treba dodati u julijanski kalendar. Oni predstavljaju akumuliranu razliku u računanju vremena od ekumenskog Koncila održanog u Niceji 325. godine.
  • Crkveni blagdani koji padaju u dane između 1. i 14. listopada, a koji su izostavljeni iz kalendara, slavit će se svi 14. listopada, ako nadležni svećenik ne predloži drugačije.
  • Svi mjeseci u godini imat će isti broj dana i ubuduće kao i do tada. Veljača će imati 28 dana u prostoj godini, a 29 dana u prijestupnoj.
  • Kao i ranije, i dalje će postojati dvije vrste godine: prosta (neprijestupna) s 365 dana i prijestupna s 366 dana. Prijestupna će biti svaka četvrta godina, odnosno ona koja je djeljiva s brojem 4 bez ostatka.
  • Izuzetak od pravila su sekularne (vjekovne) godine; sekularne ili godine stoljeća (one koje se završavaju s 00 na kraju) bit će prijestupne samo ako broj stoljeća podijeljen s brojem 9 daje ostatak 2 ili 6. Drugim riječima, ako broj godina podijeljen s 900 daje ostatak 200 ili 600, ta godina će biti prijestupna (2000, 2400, 2900, 3300, 3800, itd.). Ostale su proste (2100, 2200, 2300, 2500, 2600, 2700, 2800, 3000, 3100, 3200, 3400, 3500, 3600, 3700 itd.).
  • Fiksni svjetovni praznici zadržat će datume koje su imali i do tada.
  • Pokretni blagdani zavisit će od datuma Uskrsa. U suglasnosti s kanonskim odredbama, Uskrs će se slaviti prve nedjelje poslije punog Mjeseca poslije proljetne ravnodnevnice.
  • Uskrsni puni Mjesec bit će određen astronomskim proračunom, koji za reper uzima meridijan koji prolazi kroz kupolu Kristovog hrama u svetom gradu Jeruzalemu.
  • Carigradski patrijarh zahtijevat će od Petrograda, Atene, Beograda i Bukurešta da izračunaju dugoročnu tabelu kada pada Uskrs i dužni su je dati svim ostalim pravoslavnim Crkvama.
  • Ova reforma julijanskog kalendara ne može ni na koji način biti smetnja za kasnije promjene koje mogu biti učinjene od drugih kršćanskih Crkava.

Kao što smo vidjeli, ovaj Milankovićev kalendar se u osnovi poklapa s gregorijanskim, ali je precizniji od njega; nakon 28.02.2800.g. gregorijanski kalendar će početi kasniti za Milankovićevim jedan dan, kao što sada julijanski kasni 13 dana za gregorijanskim.

Iako je Milankovićev kalendar načelno prihvaćen, u stvarnosti nije zaživio u cjelini. Naime, ovaj Svepravoslavni kongres nema snagu ekumenskog Koncila i njegove odluke nisu obvezatne.

Do sada su Milankovićev kalendar prihvatile: Carigradska patrijaršija, Aleksandrijska patrijaršija, Antiohijska patrijaršija, Rumunjska pravoslavna Crkva, Bugarska pravoslavna Crkva, Ciparska pravoslavna Crkva i Grčka pravoslavna Crkva. Tu, međutim, treba istaknuti da ga ne koriste u cijelosti, jer su zbog određenih kanonskih razloga zadržale istočnu pashaliju (tradicionalni način računanja Uskrsa kao i u julijanskom kalendaru), pa slave Uskrs i sve dane vezane uz njega (korizma, Duhovi..) po julijanskom kalendaru. Isto tako, treba reći da Sveta Gora (Athos) monaška republika u sjevernoj Grčkoj, i duhovno središte pravoslavlja, i dalje služi po julijanskom kalendaru, bez obzira što je u sastavu Carigradske patrijaršije. Isto tako treba reći da je prihvaćanje novog kalendara izazvalo teške crkvene nemire, ponajprije u Grčkoj, koje su rezultirali nastankom raskolničkih starokalendarskih Crkava, s možda čak i milijunskim članstvom.

Na julijanskom kalendaru su ostale: Jeruzalemska patrijaršija, Ruska pravoslavna Crkva, Srpska pravoslavna Crkva, Gruzijska pravoslavna Crkva, Poljska pravoslavna Crkva (od 15.06.2014.). Treba reći da je SPC još 1923.g. izjavila da prihvaća, u biti svoj, Milankovićev kalendar, s time da se ta odluka odgađa dok je ne usvoje sve ostale Crkve. Znači, SPC nema ništa protiv promjene kalendara, ali s time da ga mijenjaju ili sve Crkve, ili nijedna, i to je jedini službeni stav SPC o ovom pitanju.

Albanska pravoslavna Crkva i Pravoslavna Crkva čeških zemalja i Slovačke koriste po izboru oba kalendara, također i polupriznata američka Crkva.

Julijanski kalendar koristi i čitav niz, zapravo većina autonomnih Crkava: ukrajinska, bjeloruska, moldavska, makedonska, sinajska, japanska, ruska zagranična itd.

Jedino je autonomna finska Crkva (u sastavu Carigradske patrijaršije) izgurala reformu do kraja, te danas slavi i Uskrs kao i katolici.

Julijanski kalendar koristi i nedavno polupriznata „Pravoslavna Crkva Ukrajine“, kao i čitav niz raskolničkih zajednica (ostale ukrajinske zajednice, makedonska itd.). Štoviše, i velik dio grkokatolika, uglavnom u Ukrajini, ali ima ih i u Hrvatskoj, koristi julijanski kalendar.

Sve u svemu, većina pravoslavaca koristi julijanski kalendar, bilo ako se gleda broj Crkava, bilo broj vjernika (samo ruska nadmašuje brojem vjernika sve ostale Crkve). Ključna mjesta za pravoslavlje (Athos, Sveta Zemlja) također koriste julijanski.

Manji dio koristi „polujulijanski“, „novojulijanski“ Milankovićev kalendar s naknadno zadržanom julijanskom pashalijom. Gregorijanski ne koristi nitko, jedino se zbog poklapanja Milankovićevog i gregorijanskog kalendara događa zajedničko slavlje nepokretnih blagdana poput Božića, sa zapadnim kršćanima. Ovo odstupanje od julijanskog traje tek od 1923.g.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s