Uvod Presvete Bogorodice u Hram i Protoevanđelje Jakovljevo

Danas slavimo blagdan Uvoda Presvete Bogorodice u Hram. Time se proslavlja događaj kako je Presveta Bogorodica u dobi od samo tri godine bila svečano uvedena u jeruzalemski starozavjetni Hram, i to u najtajanstvenije, najsvetije i zabranjeno mjesto Hrama – Svetinju nad Svetinjama.

Kada su praroditelji ljudskog roda, Adam i Eva, rekli Bogu svoje ne u rajskom vrtu, i istodobno izrekli svoje da Sotoni, sav ljudski rod se našao u teškoj nesreći. Prekinula se veza Boga i čovjeka, čovjek više nije bio u stanju vidjeti Boga, a da  ne bude mučen; odvojen pak od Boga, bio je izručen zlodusima, grijehu, bolestima, smrti i raspadanju. Ljudski rod je trebao Spasitelja, Krista, koji će svojom Mukom i Uskrsnućem osloboditi čovjeka od Sotone, grijeha i smrti, i uvesti ga u punu zajednicu s Bogom.

Kristov dolazak na zemlju pripremao je Bog preko Starog zavjeta, odnosno, preko starog Božjeg izabranog naroda – Izraela. U starozavjetnom izraelskom vjerskom sustavu, veoma važnu ulogu, možda i najvažniju, igrao je Mojsijev Šator Sastanka u pustinji, odnosno njegov nasljednik, jeruzalemski Hram. Hram je bio, ne toliko mjesto susreta čovjeka s Bogom; čovjek i Bog mogli su se susretati, putem anđela kao posrednika, na raznim mjestima. Hram je bio simbol, simbol odvojenosti čovjeka od Boga, i potrebe da se ta razdvojenost prevlada. U dvorište Hrama, gdje su se prinosile žrtve, imali su pristup samo Židovi; u Svetište, prednju prostoriju Hrama, gdje se kadio tamjan, samo svećenici, a u stražnju, najsvetiju prostoriju, samo veliki svećenik, kada je jednom godišnje, na Jom Kipur (blagdan pomirenja) u nju ulazio s krvlju žrtvovanih životinja i obavljao obred pomirenja za sve grijehe Izraelaca. U toj prostoriji, gdje se do babilonskog razaranja Jeruzalema u VI.st.pr.Kr. nalazio Mojsijev Kovčeg saveza s pločama Deset zapovijedi, stanovao je sam Bog. Hram je bio vidljivo mjesto prisutnosti Božje na zemlji. Bio je simbol odvojenosti Boga i čovjeka, pošto se u najsvetiji, Božji dio Hrama nije smjelo. Neprekidno je opominjao da je ljudski rod u stanju grijeha, i da je potrebno da dođe Mesija koji će ponovno spojiti Boga i čovjeka, i simbolički, omogućiti svakom čovjeku ulazak u Svetinju nad Svetinjama. Hram je bio simbol budućeg Utjelovljenja; izgrađen od zemaljske materije, i nastanjen Bogom, simbolizirao je buduće sjedinjenje Sina Božjega s materijom u Kristu kroz Bogorodicu.

Bogorodica od samog početka svojeg postojanja nije bila obično ljudsko biće. Rođena je kao izmoljena od Boga, od starih, onemoćalih, bolesnih Joakima i Ane, koji djece nisu mogli imati. Njezino rođenje je bilo čudo, i to ne bilo kakvo čudo. Bilo je to gotovo stvaranje mimo prirode, iz mrtve materije, odnosno uskrsnuće, oživljavanje mrtvih i neplodnih tijela Joakima i Ane, protiv bilo kakve biologije. Bilo je jasno da je to dijete sveto i posebno. Njezino začeće je bilo bez strasti, poput rajskog, kao što je Bog u viđenju otkrio sv. Pajsiju Svetogorcu:

“Kada su se pomolili da im Bog podari dijete, Sveti Bogoroditelji Joakim i Ana su se sastali, ali ne iz tjelesne strasti, već iz poslušnosti Bogu. Nisu imali nimalo do tjelesnog nastrojstva, bili su najbestrasniji par muškarca i žene koji je ikad postojao. Čim se našao (u čovječanstvu) jedan takav bračni par, koji je bio u suglasju s onim kako je Bog stvorio čovjeka (u Raju) i kako je želio da se ljudi rađaju, na svijet je došla Bogorodica, koja je Prečista, jer je njeno začeće bilo takvo, bez ikakvog nagona strasti. To sam doživio (u božanskom viđenju) na Sinaju.”

Ne samo bližnji od male Marije, već i duhovno vodstvo Izraela tog doba, nije moglo biti ravnodušno prema tom očitom daru s neba. Zato su omogućili sv. Ani da ispuni svoj zavjet, i predade malenu Mariju u Hram na službu. Pošto je to trogodišnje dijete bilo toliko neporočno i sveto, bilo je uvedeno u Svetinju nad Svetinjama. Uveo ju je tamo Zaharija, otac Ivana Krstitelja, za kojeg kažu sveti Oci, da je bio van sebe, u proročkom zanosu dok je to činio, „kao obuzet Bogom“. Do dvanaeste godine je bila u Hramu, i to njeno uvođenje i boravljenje u ovom svetom prostoru je bila nebeska najava da ovozemaljski Hram u Jeruzalemu polako ispunjava svrhu svojeg postojanja, i da ustupa mjesto novom Hramu, Kristu kroz Bogorodicu, koja će svojom slobodnom voljom omogućiti Kristovo Utjelovljenje, i postati, kako kažu pravoslavni himni, „neizrecivi sastav Tijela Kristova“.

Najstariji zapis o ovome je u dokumentu poznatom kao Protoevanđelje Jakovljevo. Radi se o apokrifu, no neka nas to ne zbunjuje; postoje i apokrifi koji su barem dijelom pravovjerni i dio su pravoslavne predaje, tj., barem u tehničkom smislu pružaju povijesnu potvrdu određenoj kršćanskoj istini[1]. Jedan prijevod tog spisa na hrvatski, doduše ne baš po nekim kriterijima, ali može poslužiti informativno:

Protoevanđelje Jakovljevo


[1] Više o tome u našem članku: Biblija i pravoslavlje

Ikona blagdana

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s