Djevičanstvo (čistoća)

Kada se zapadnim kršćanima i svjetovnim ljudima spomene pravoslavlje, često im je prva asocijacija na našu vjeru oženjeno svećenstvo. Ljudi izvan naše Crkve zato često imaju dojam da je Pravoslavna Crkva po pitanju ljudske spolnosti liberalna u odnosu na katoličku, te da život u djevičanstvu/čistoći/celibatu predstavlja nešto drugorazredno u odnosu na brak. Međutim, praksa života u djevičanstvu, ili čistoći, je veoma ukorijenjena i rasprostranjena u pravoslavlju, i izvire iz same biti Crkve. Bez obzira što za svjetovne đakone i prezbitere Crkva dozvoljava iznimku u vidu ređenja oženjenih muškaraca, moramo znati da jezgru pravoslavlja čine monasi, da je pravoslavna duhovnost monaška duhovnost, uprava Crkve je u monaškim rukama (pošto su svi biskupi monasi), i općenito, sve kršćansko svjetovno u pravoslavlju je ustvari samo ublaženo monaško. Nije rijetkost da čak i oženjeni ljudi prakticiraju, povremeno ili trajno, spolnu uzdržljivost. Evo kako o djevičanstvu piše jedan od najvećih sv. Otaca, sv. Ivan Damaščanski.

***

Oni koji tjelesno mudruju prekoravaju djevičanstvo, i kao opravdanje za to ovi slastoljupci navode stih: “Neka je proklet svaki onaj tko ne podigne potomstvo u Izraelu”. Mi, potaknuti Bogom-Riječi koji se iz Djeve utjelovio, kažemo da je djevičanstvo od samoga početka usađeno odozgo (od strane Stvoritelja) u čovjekovu narav. Jer čovjek je sazdan od djevičanske zemlje, a iz samoga Adama sazdana je Eva, i u rajskom vrtu živjeli su u djevičanstvu. Veli, naime, božansko Pismo da bijahu oboje goli, Adam i žena mu Eva, i ne bijaše ih sramota.

Međutim, pošto su prestupili zapovijed, otvoriše im se oči, i vidješe da su goli, te se postide i sašiju sebi pregače. Tek nakon prestupanja zapovijedi, kada je čuo riječi: Prah si i u prah ćeš se vratiti, odnosno, kada je prestupanjem zapovijedi smrt stupila u svijet, tada Adam pozna Evu, ženu svoju, ona zatrudnje i rodi Kajina. Prema tome, uveden je brak da ne bi rod ljudski smrću bio zatrt i istrijebljen, te da bi se rađanjem djece sačuvao i spasio rod ljudski.

Ali, možda će netko reći: a što su značile riječi muško i žensko, ili rađajte se i množite se? Na to ćemo ovako odgovoriti: riječi rađajte se i množite se ne ukazuju na razmnožavanje ostvareno bračnim sjedinjenjem; jer mogao je Bog umnožiti ljudski rod i nekim drugim načinom, da su ljudi do kraja održali zapovijed nepovrijeđenom. Ali je Bog, koji sve zna prije nego što se ono zbude, znajući svojim predznanjem da će oni počiniti prijestup i biti osuđeni smrtnom kaznom, preduhitrio to i stvorio muško i žensko, i zapovijedio im da se rađaju i da se množe. Vratimo se, dakle, istim putem i pogledajmo sve ljepote djevičanstva: a to je isto kao da o čistoći govorimo.

Kada je Noa primio zapovijed da uđe u korablju i da time sačuva sjeme svijeta, ovako mu je zapovijeđeno: „Uđi u korablju ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom“. Razdvojio ih je, dakle, od žena, da bi tako čistoćom življenja izbjegli potop i ono sveopće utapanje. Međutim, po prestanku potopa Gospodin veli: „Iziđi iz korablje ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom“. Eto, brak je opet dopušten radi razmnožavanja.

Zatim, zar Ilija, taj vozač kočija ognjenoga daha i nebeskoga prebivališta, nije prigrlio bezbračnost i zar se nije time uzdigao iznad svih ljudi? Tko je nebesa zatvorio? Tko je podizao mrtve? Tko je razdijelio rijeku Jordan? Nije li to bio djevstvenik Ilija? Zar nije Elizej, njegov učenik, pokazavši istovjetnu vrlinu, zatražio i naslijedio dvostruku milost Duha Svetoga? Što je s tri mladića u užarenoj peći? Nisu li provodeći djevičanski život postali jači od ognja, budući da su djevičanstvom njihova tijela postala otporna na vatru? Nije li Danijel kroz djevičanstvo toliko očvrsnuo tijelom, da zubi zvjerinji nisu bili u stanju zariti se u njega? Nije li Bog, kada se trebao javiti Izraelcima, zapovjedio da čuvaju svoja tijela čistima? Nisu li svećenici, čuvajući sebe čistima, tako stupali u svetinju i prinosili žrtve? Nije li Zakon nazvao čistoću velikim zavjetom?

Zapovijed Zakona, dakle, valja shvatiti u onom najduhovnijem smislu. Jer postoji duhovno potomstvo, koje se ljubavlju i strahom Božjim začinje u duhovnoj utrobi, koja u bolovima rađa duha spasenja. Tako, naime, treba razumjeti i stih: „Blažen onaj koji ima potomstvo na Sionu i svoje u Jeruzalemu“. Pa zar je bludnik ili pijanica ili idolopoklonik, blažen samo zato što ima potomstvo na Sionu i svoje srodnike u Jeruzalemu? Nitko blagorazuman neće to reći.

Djevičanstvo je anđeoski način života, vlastitost svake bestjelesne naravi. To govorimo ne prezirući bračno življenje – daleko bilo – jer znamo da je Gospodin, za vrijeme svoga boravka na zemlji, blagoslovio brak i rekao: „Brak neka bude u svemu častan i postelja bračna čista“; nego djevičanstvu dajemo mjesto iznad dobra. Jer i među vrlinama postoje viši i niži stupnjevi, a tako i isto i u zločinstvima. Znamo da su, poslije praoca našega roda, svi smrtni ljudi potomci braka; jer prvostvoreni ljudi su izdanci djevičanstva, a ne braka; međutim, bezbračnost je, kako rekosmo, nasljedovanje anđeoskog življenja.

Prema tome, koliko je anđeo iznad čovjeka, toliko je djevičanstvo časnije od bračnog življenja. I što ja kažem: anđeo? Sam Krist, djevičanstva slava, ne samo po tome što je od Oca bespočetno, bespokretno i nespojivo rođen, nego i po tome što je postao čovjek po našoj prilici i utjelovio se, nas radi, od Presvete Djeve bez sjedinjenja tjelesnog, i sam sobom pokazao istinsko i savršeno djevičanstvo. Zato nam, naime, to i nije ustanovio kao zakon. Jer, ne mogu svi primiti tu riječ, kako je sam rekao; dijelom nas je, međutim, poučio i za nju ukrijepio. Jer tko je taj kome nije jasno da djevičanstvo sada živi među ljudima?

Dobro je, zacijelo, rađanje djece, koje bračnim življenjem biva, a dobar je i brak zbog izbjegavanja bluda, jer ga suzbija i zakonitim sjedinjenjem ne dopušta razdraženosti želje da se predaje bezakonim djelima. Dobar je brak za one u kojih nema uzdržanja; međutim, uzvišenije je djevičanstvo, koje umnožava djetinju nevinost duše i koje molitvu, kao zreo plod, Bogu prinosi. Brak neka bude u svemu častan i postelja bračna čista; a bludnicima i preljubnicima sudit će Bog.

sv. Ivan Damaščanski

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s