Mitropolit Antonije (Pakanič), upravnik poslova UPC: Paničarenje i vjera su nespojivi

Pitanje paničara, koji uporno truju živote i sebi i svima oko sebe, postavljalo se više puta. Nažalost, takvi osjećaji se nalaze i kod onih koji sebe smatraju vjernicima, pa čak i formalno crkvenim ljudima.

Život kršćanina je, prije svega, borba s vlastitim strastima i grijesima, riječ je o spasenju duše i ponovnom sjedinjenju s Bogom. Nije tako s paničarima. Oni neprestano ne žele spašavati sebe samog u Crkvi, već samu Crkvu. Od pravih ili fiktivnih neprijatelja, od budućih nevolja i tako dalje. Prema njima, svaki dan donosi Crkvi nove nevolje i opasnosti.

Podsjetimo se koliko je puta posljednjih godina Crkva bila „sahranjena“ i usporedimo s onim kako Crkva sada živi.

Uskoro će se navršiti tri godine od trenutka kada je carigradski patrijarh Bartolomej dao svoj tomos[1] ukrajinskim raskolnicima. Koliko sumornih „proročanstava” je tada izgovoreno.

I što se zapravo promijenilo za ovo vrijeme? Ukrajinska pravoslavna Crkva[2], kao istinska Crkva Kristova, ispunila je i ispunjava svoju misiju spašavanja ljudskih duša, misiju utjehe stradalnika i podrške slabima, misiju mirotvorstva…

Kako su nam hramove otimali prije tomosa, tako i sada ih zauzimaju. Ali Crkva, ipak, nastavlja rasti i jačati. I crkveni ljudi je ne napuštaju.

Ili, tek nedavno, kakve su se nevolje i strahote očekivale od posjeta patrijarha Bartolomeja Kijevu. Neki su rekli – bit će nevolje, sada će sigurno ljudi izaći iz hramova kanonske Crkve i otići u raskol. Je li se to dogodilo?

Što više je laži, vjernik oštrije osjeća istinu.

Sjetimo se da je Gospodin Isus Krist glava Crkve i samo On će je zaštititi i spasiti. Sudbine ljudi i svijeta su u Njegovim rukama. Moramo slušati Božje riječi i proročanstva, a ne vjerovati „propovjednicima“ novih nesreća i katastrofa. Nemojte se pokoravati paničarima, širiti glasine, ogovarati i sijati paniku.

Svrha ovakvih akcija nikako nije u spasenju Crkve, već u samom procesu širenja panike.

Ovdje se prirodno postavlja pitanje: možda se uopće ne treba bojati, paničariti i širiti paniku? Što je rekao sv. Serafim Sarovski? «Stekni duh mirni, i onda će se tisuće duša spasiti oko tebe» – spasi se i ne paničari. Ovo je suština našeg služenja.

Paničarenje i vjera su nespojivi. Crkvenog čovjeka vodi Duh Sveti. A pravog kršćanina ne bi trebala uznemiriti nijedna od najuznemirujućijih glasina i nesreća. Ne bi trebali odvlačiti pažnju od glavne stvari, koja je “jedno potrebno”. A ako ćemo mi, prije svega, ispunjavati zapovijedi Božje, onda nas ne može ništa uplašiti na ovom svijetu. Uostalom, ako je Bog s nama, tko će protiv nas?

izvor: mitropolija.com


[1] Povelju o crkvenoj nezavisnosti.

[2] Moskovske patrijaršije.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s