Jednoj sirotici koja pita: Zašto se u Evanđelju ne govori o sreći?

Kako da se ne govori, čestita dušo? O čemu se u Evanđelju govori više nego o sreći ljudi? Meni izgleda, da bi se Evanđelje moglo nazvati: Knjiga Sreće; nauk Kristov – nauk o sreći. Tebe je svakako zbunilo to što se u Evanđelju ne spominje izričito sama riječ sreća. No umjesto te riječi upotrebljavaju se druge riječi, kao: blaženstvo, radost, veselje, raj, spasenje, vječni život. Naročito riječ blaženstvo označava sreću u najboljem smislu. Kad ovo znaš, onda pročitaj ponovo Gospodnju besjedu o blaženim (Mt 5). Prvi nauk koji je Krist objavio svijetu, bio je nauk o sreći. Taj nauk Pravoslavna Crkva ponavlja ljudima uvijek na početku Liturgije pjesmom Blaženi. Po nauku Kristovom blaženi ili sretni su oni:

koji su skrušena duha pred Bogom, jer je njihovo Carstvo Nebesko;

koji plačem kvase molitve svoje, jer će se utješiti neprolaznom utjehom;

koji su krotki i nezlobni kao jaganjci, jer će naslijediti zemlju živih;

koji su gladni i žedni pravde Božje, jer će se nasititi nebeskom pravdom;

koji su milostivi srcem i rukom, jer će ih ruka Gospodnja pomilovati;

koji su čista srca, jer će vidjeti Cara Oca svoga nebeskog;

koji su progonjeni zbog pravde od demona i od ljudi, jer će carstvo vječne pravde biti njihovo;

koji su sramoćeni i klevetani radi Krista, jer će se radovati i veseliti u domovini anđela;

uz ove još su sretni i oni:

koji vjeruju Spasitelju svome, jer će biti spašeni;

koji plamte ljubavlju prema Stvoritelju i stvorenjima Njegovim, jer će se ovjenčati slavom besmrtnom;

koji žrtvuju život zemaljski, jer će dobiti život vječni.

Ovo je prava i nevarljiva sreća, koju je Gospodin naš otkrio i javio rodu ljudskom. Za ovu i ovakvu sreću žrtvovali su carevi svoje krune, bogataši svoja bogatstva, mučenici svoje živote – tako lako kao što drveće u jesen odbacuje svoje lišće. No tko nije makar malo okusio od ove sreće, teško može žrtvovati za nju i malu voštanu svijeću.

A ti, sirotice Božja, ne očajavaj za svoju sreću. Ostala si sama samohrana, bez prijatelja i rođaka; vrata zemaljske sreće za tebe su zatvorena. Tako pišeš, više suzama nego tintom. No zar ne pomišljaš, da je to sve promislom Oca tvog nebeskog, da bi se ti okrenula k vratima vječne sreće? Bog često, baš često, zatvara pred ljudima vrata varljive sreće, ali vrata prave sreće On drži uvijek otvorena pred svima i za sve, koji samo požele ući. Uđi i ti, kćeri Kristova. Kad se samo naviriš na ta vrata, opazit ćeš carstvo sretnih, domovinu blaženih. Sagledat ćeš nebesa puna ugodnika i pravednika Božjih, koji na zemlji okusiše sreću Kristovu, a na nebesima je produžiše piti prepunim kaležom. Kad to sve osjetiš i duhom pogledaš, nećeš ni na trenutak biti sama i samohrana. Jer ćeš bezbrojnu obitelj Božju na nebesima moći nazvati svojom braćom, i sestrama, i rođacima, i prijateljima.

Raduj se i veseli se Gospodinom.

sv. Nikolaj Velimirović: Misionarska pisma

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s