Zašto ikone plaču?

Odavno se zna za slučajeve mirotočenja[1], čak i krvotočenja[2] ikona. To se najčešće događa u crkvama, ali nije rijetkost da ikone zamirotoče i u domovima kršćana. Svaki takav slučaj pobuđuje posebnu pažnju i obavezno pitanje: što to znači? Zašto ikone mirotoče? I koliko god razmišljali, nećemo se pomaknuti od početka, ali će mirotočiva ikona produbiti naš odnos prema Gospodinu, Njegovoj Majci i Svetima.

U Moskvi u jednom od penzenskih stanova svakog dana se događa čudo. Obična arbekovska višekatnica, kakvih u Penzi ima na tisuće, desetine tisuća. I sam stan je običan. Ali, ipak postoji nešto što ovaj stan izdvaja od drugih. To su ikone, mnogo ikona. Iako, iskreno govoreći, i time danas teško da možete nekoga zadiviti: vrijeme je takvo da te nitko neće progoniti ni za što, što si krstio dijete, ni zato što si se vjenčao, što ideš u crkvu, nosiš pravoslavni križ… Naprosto odmah se vidi jesu li ikone u kući mode radi, ili je to nešto tajanstveno, znak neprekidnog duhovnog komuniciranja s Bogom.

U slučaju Nine Ivanovne (ime i prezime su izmijenjeni) je to znak nečeg tajanstvenog. Ona malo kome govori o čudu koje se u njenom stanu događa svakodnevno. Samo duhovnim sestrama, i to ni izbliza ne svim. Ali to je u njenom karakteru. Ne priča mnogo, uzdržana je. Nina Ivanovna se preobrazi kada priča:

– Ja sam to slučajno vidjela. Počela sam premještati kandilo[3] i što sam ugledala? Iz oka Majke Božje na ikoni “Dostojno jest” je potekla suza! A možda to nije suza, već neka kap, krupna takva… Ugledala sam tu suzu i skoro zaplakala: “Gospodine, zašto u mojoj kući ikone plaču? Ja ne želim da one plaču!”. Uzela sam vaticu, natopila je svetom vodicom i obrisala tu kap. Vaticu sam sačuvala kao svetinju. A ujutro sam već specijalno tražila da nema nove suze. I što sam vidjela? Na raznim mjestima sam vidjela sitne kaplje, koje su svijetlile kao briljanti. Gospodine, to je čudo! Zbog čega mi je to dano? Kakav je to znak?

Ovdje je umjesno napraviti digresiju, da bi se čitatelju objasnili neki detalji o ikoni, i o njenoj vlasnici. Ta ikona ima dva naziva: “Dostojno jest” i “Svemilostiva”. Presveta Bogorodica ima stotine ikonopisnih likova: na ovom je naslikana s božanskim Djetetom Isusom, Koji u rukama drži svitak s riječima pravoslavnog ispovijedanja Majke Božje. Natpis glasi: “Duh Gospodnji je na meni, njega radi pomaza Me”.

Originalna ikona se nalazi na Svetoj Gori[4], u Karejskom manastiru[5], koji je osnovao car Konstantin Veliki. Zanimljiva je povijest njenog proslavljanja. Jednom je u ćeliju[6] kod jednog poslušnika došao neki monah, i kada su svi zajedno počeli pjevati pred ikonom Bogomajke “Časniju od kerubina…”, monah je rekao: “A mi ovako veličamo Majku Božju:” Dostojno je zaista blaženom zvati Tebe Bogorodicu…”, a poslije dodajemo: “Časniju od kerubina…”. Poslušnik je bio u takvom zanosu, da je zamolio gosta da napiše pjesmu. Ali u ćeliji nije bilo ni olovke, ni papira. Tada je gost napisao pjesmu na kamenu, koji je bio kao vosak pod njegovom rukom. Gost se predstavio kao Gabrijel i postao je nevidljiv. Monasi su, saznavši za to i ugledavši kamenu ploču, počeli od tada pjevati novu pjesmu. A ikona pred kojom je taj arhanđeoski pozdrav bio ispjevan je nazvana “Dostojno jest”.

“Bajka!” – Reći će netko. Ali onda je bajka i to što se događa s kopijom te ikone u stanu Nine Ivanovne. Ikonu su joj poklonili. Obična, ikona fotografija. Ali domaćica svako jutro nalazi na njoj nove kapljice – briljante. I to nije bajka, već stvarnost. One su svuda: ispod očiju Bogomajke, na aureoli, ispod ruke, na svitku, na odjeći Djeteta Isusa. A na prstu Majke Božje kapi su se zaustavile i formirale kao neku malu šalicu.

U akatistu[7] te ikone se ponavlja stih: “Raduj se, kršćanima Pomoćnice i milosrdna Zagovornice grešnika”. Nina Ivanovna, je kao i svi mi, naravno čovjek s grijesima. Ali i velika patnica. Njoj je dopao i težak udio. Muž joj je bio bolestan skoro četrdeset godina, može se reći tijekom cijelog obiteljskog života. Ima godina dana kako je umro. U to vrijeme je ikona “Dostojno jest” već mirotočila.

“Mislim da mi se to daje radi ukrepljenja – i u vjeri, i u životnim nevoljama, – kaže Nina Ivanovna. – Duša mi je tako tugovala, tako sam se mučila, gledajući muževljevo stradanje, brinući se o njemu… Ne znam kako bih nastavila dalje živjeti poslije njegove smrti. Danas nisam ni tužna niti u očaju. Gledam s ushićenjem na svijetlu ikonu i zahvaljujem Gospodinu što me nije ostavio, uznosim molitve Presvetoj Bogorodici zbog toga što me miluje i pomaže da dalje živim… “

Nina Ivanovna nema ni krepko zdravlje. Godine nose svoje, srce boli, tlak…” Ako sam raslabljena, uzimam ikonu u ruke, molim se, cjelivam je… – i postaje mi lakše…”

Odavno se zna za slučajeve mirotočenja i čak i krvotočenja ikona. To se najčešće događa u crkvama. Mirotočenje domaće ikone je najrjeđa pojava. Ali nitko ne može dati točan odgovor na pitanje: “Zbog čega plaču ikone?”. Sjećam se riječi penzenskog svećenika Uspenjske crkve[8] o. Andreja, koji je na slično pitanje odgovorio s nekom skrivenom boli: “Zašto? Plaču zbog naših grijeha. Koliko crkava stoje razrušene, svetinja porušenih…”. I sjećam se još svjedočenja drugih ljudi, u čijim kućama ikone odjednom počinju miomirisati. I to takav miris – nezemaljski! – se  osjeća po stanu!.. I to miomirisanje prestaje također iznenada onako kako je i počelo. A to je ono – zašto?

Možda i ne trebamo pokušavati dokučiti istinu? Vjernici kažu: “Samo Gospodin zna”. Znanstvenici koji su ispitivali miro koje istječe s ikona (s ugodnim mirisom ili potpuno bez njega), su se već uvjerili: ono po svom sastavu ne sadrži ništa ovozemaljsko. A mi sve trebamo i prihvatiti kao stvarnost.

“Tajna je ovo velika”…

Tatjana Volodina/prijateljboziji.com


[1] Kada iz ikone (ili relikvije sveca) istječe, na znanstveno neobjašnjiv način, čudotvorno ulje, često miomirisno. Takvo ulje se naziva miro (grč. miron), odatle naziv mirotočenje.

[2] Čudesno krvarenje iz ikona.

[3] Uljana svjetiljka koja visi ispred ikone.

[4] Athos u Grčkoj, monaška republika i duhovno središte pravoslavlja.

[5] Samostan.

[6] Monaška nastamba ili soba.

[7] Bogoslužnom hvalospjevu.

[8] Posvećena Uspenju, tj. Uznesenju Marijinu.

Jedna misao o “Zašto ikone plaču?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s