Patrijarh Porfirije: Neka bude tko što hoće, neka se osjeća da pripada kom hoće narodu

Donosimo ulomak iz propovijedi patrijarha Porfirija, izrečene u manastiru[1] Đurđevi Stupovi u Crnoj Gori 25.09.2021., povodom ustoličenja novog episkopa[2] budimljansko-nikšićkog g. Metodija. Ovdje on progovara o optužbama kako SPC negira druge narode i države, te osporava tuđe identitete. Patrijarh objašnjava pravoslavni, kršćanski, evanđeoski stav prema svemu tome, u duhu priznavanja prava na postojanje svakoj naciji, te molitve i ljubavi prema svakom čovjeku, i onome koji napada Crkvu:

„Reći ću to ovdje pred vašim licem, ali više da čuju drugi: oni koji danas govore da Crkva ima pretenzije u odnosu na neke teritorije, da ugrožava nečiji suverenitet, da se bori za vlast od ovoga svijeta ili da ima bilo kakve slične težnje. Ti koji to govore obmanjuju narod. Nas zavarati ne mogu, jer mi smo sabrani oko svetinje sv. Georgija[3], ali mnogi, mnoga naša braća i naši srodnici u kojima još nije proklijalo autentično sjeme vjere, bivaju zavođeni i u odnosu na njih. Ponovit ću opet, duh litija[4] je pokazao kakav treba biti naš stav. Neka bude tko što hoće, neka se osjeća da pripada kom hoće narodu, ma koliko mi ponekad mislili drugačije. Rekao sam u Podgorici, a netko je kritizirao, veli: nije izgovorio „crnogorski narod“. Neka bude tko god hoće Crnogorac, a onaj ne samo koji hoće, nego koji i zna svoje korijene, svoje stablo, plodove, Vasojevićeg[5] stabla, zna i želi pripadati srpskom narodu. I ipak još jednom, ali to ne znači da mi ne prihvaćamo, ne razumijemo, ne poštujemo one koje žive pored nas, a deklariraju se i osjećaju da su Crnogorci. U Crkvi Kristovoj, međutim, ne samo da nema Srbina i Crnogorca, nema Grka i Židova, nema Albanca i Hrvata, nema apsolutiziranja bioloških konteksta svoga postojanja. Samo onaj koji je oplemenio sebe Kristom, on je upotrijebio taj dar da pripada jednom narodu kao odskočnu dasku da, preobražavajući se u svom narodu, upoznavajući najprije sebe, znajući tko je sam, može postati sposoban otvoriti se za drugog, zavoljeti drugog i prihvatiti drugog upravo onakvim kakav on jest. A onaj koji ne zna tko je, a onaj koji ne zna sebe, on naprosto ne može upoznati nikoga niti voljeti ikoga. Voljeti sebe, voljeti sve kao dar Božji moguće je samo u Kristu i kroz Krista. Zato, dakle, one koji svoje ambicije i svoj odnos prema životu i drugim ljudima žele pripisati drugima, u našem slučaju, nama, neka svoje vlastite želje, strahove, projekcije, vlastoljublje ne pripisuju Crkvi, jer promašili su. Naša sveta Crkva ima, ako hoćete, samo jednu strategiju, samo jednu politiku, samo jedan životni stav i orijentir: biti jedno s Bogom čitavim svojim bićem, ali u Bogu, s Bogom i kroz Boga težiti i činiti sve da budemo jedno i s drugim; s drugim u svojoj obitelji, s drugim kao sa svojim susjedom, s drugim kao sa svojim sugrađaninom i rođakom, s drugim kao sa svojim sunarodnjakom, ali onda s drugim kao sa svakim narodom. To je putanja od biti jedno s najneposrednijim svojim bližnjim, do biti jedno u Kristu s čitavim svijetom.

I ovaj današnji veličanstveni skup pokazuje puninu Crkve, njeno jedinstvo i ljubav koja nije niti može biti omeđena nikakvim međama i državnim granicama. Kao što ne postoji vidljiva granica između ovog i onoga svijeta, tako i ovdje na zemlji istinsku ljubav koju osjećamo jedni za druge, a Bog nam ju je darovao, ne može zaustaviti nikakva granica ma tko postavio tu granicu. I još da kažem da Crkvu ne možemo poistovjetiti ni s jednom političkom ili bilo kakvom državnom granicom. Nema, dakle, u Crkvi granice između neba i zemlje. Granice Crkve se ne mogu mijenjati kad god se promijene granice država. Jedino što je apsolutno u svijetu, u vječnosti, jest živi Gospodin. Sve ostalo je promjenjivo i relativno. Države postaju veće i manje i nas to ne zanima je li se neka država smanjila ili uvećala. Mi znamo da Krist i Crkva nadilaze svaku granicu i ne postoji sila od ovoga svijeta koja može promijeniti ustrojstvo Crkve. Naša partikularna[6] Crkva, Srpska pravoslavna Crkva, je autokefalna Crkva. Ona ima svoju kanonsku jurisdikciju koju ne propisuje nitko osim Sabora svih partikularnih Crkava. Naša, dakle, Srpska pravoslavna Crkva kao autokefalna Crkva jest u jedinstvu sa svim partikularnim pravoslavnim Crkvama i ona pripada Jednoj, Svetoj, Sabornoj[7] i Apostolskoj Pravoslavnoj Crkvi. U tom smislu, mi nemamo ništa protiv, neka se svatko organizira u bilo koju vrstu molitvene zajednice ako to njemu odgovara, pod uvjetom da ne ugrožava bilo koga i niti nečije elementarno ljudsko dostojanstvo. Ali bilo koja molitvena zajednica tako organizirana ne može biti u jedinstvu i nije u jedinstvu s puninom sveopćeg pravoslavlja i kao takva ne može uzeti i ukrasti identitet Pravoslavnoj Crkvi koja ima svoju kanonsku jurisdikciju i ovdje na ovim prostorima.

Naravno, braćo i sestre, ovu istinu može razumjeti samo onaj koji je čistog srca, koji želi biti u jedinstvu i zajednici s Gospodinom našim, a onaj koga su ovozemaljske moći opile toliko da su mu čula obamrla i pomračena, ne može ni pojmiti koliko je zapravo neprijatelj samome sebi. No, i za takve smo se dužni moliti. I takve mi pozivamo da budu među nama. Prihvatimo ih kao braću najrođeniju, jer i oni jesu zaista naša braća. Mi, braćo i sestre, Vi i ja, svi zajedno sabrani, naši svećenici i narod u ovoj eparhiji[8] ni s kakvim jezikom mržnje ne smijemo govoriti, niti odustati od ljubavi. Mi ne smijemo nikoga nikada i ni zbog čega izbaciti iz našeg srca. Ljubavlju se moramo boriti da i onima koji su daleko od nas – zato što to oni hoće, da i u njima molitvom i tom našom ljubavlju bude probuđeno zrno vjere koje je Bog posijao u svakog čovjeka. I evo, opet da se sjetimo našeg svetog patrijarha Pavla koji nas je učio da tko pobijedi sebe, taj je pobijedio svijet. Tko pobijedi egoizam, tko pobijedi samoljublje, tko pobijedi laž u sebi, taj je pobijedio čitav svijet.“

izvor: spc.rs


[1] Samostan.

[2] Biskup.

[3] Juraj; misli se na manastir (samostan) gdje je održana propovijed.

[4] Procesija; misli se na nedavne litije u Crnoj Gori.

[5] Jedno od najznačajnijih crnogorskih plemena.

[6] Krajevna, mjesna, dio sveopće, univerzalne Pravoslavne Crkve.

[7] Grčka riječ „katolički“ se u slavenskim pravoslavnim Crkvama prevodi kao „saborni“.

[8] Biskupija.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s