Episkop bariševski Viktor (Kocaba): patrijarh srpski Porfirije – pravi pastir našeg doba

Pravi pastir nikad ne bježi od svog stada. Naprotiv, on „polaže svoj život za ovce”. Upravo tako je postupio i patrijarh Porfirije – bez obzira na opasnost, on je odlučio da treba biti tamo gdje ga očekuju.

Petog rujna 2021. godine u Cetinjskom manastiru[1] u Crnoj Gori obavljeno je ustoličenje novoizabranog mitropolita[2] crnogorsko-primorskog Joanikija. Ustoličenje je bilo pod ogromnim pritiskom i do posljednjeg trenutka je postojala opasnost da će biti otkazano. Dan ranije nekoliko desetaka mladića, koji sebe nazivaju „patriotima“ Crne Gore, blokirali su ulaz u manastir i zaprijetili da će prekinuti svečanu službu na Cetinju. Zaista, ujutro na dan ustoličenja, „patrioti“ i „nacionalisti“ su organizirali sukobe s policijom, u kojima su četiri osobe povrijeđene, a glavni organizatori nereda uhićeni.

Pred prosvjednike je bio postavljen zadatak da spriječe ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru, glavnoj svetinji Crne Gore. To je bilo potrebno kako bi se izrazila glavna ideja ideologa tih nereda da vladiku[3] Joanikija narod Crne Gore ne podržava, jer je on pristalica „velikosrpskog nacionalizma“. Spriječivši ustoličenje na Cetinju i prisilivši da se održi u Podgorici „nacionalisti” bi vjerojatno kasnije proglasili taj čin nelegitimnim.

Bilo kako bilo, napeta situacija na Cetinju dovela je do toga da su episkopi[4] iz drugih mjesnih pravoslavnih Crkava bili prisiljeni vratiti se u Podgoricu, gdje su zajedno odslužili Liturgiju[5]. Vlasti su također uvjerile patrijarha srpskog Porfirija da je Podgorica najbolja opcija koja bi jamčila njegovu sigurnost. Na kraju krajeva, prosvjednici su bili neprijateljski raspoloženi i od njih se moglo očekivati da poduzmu najradikalnije korake koji bi neizbježno doveli do nasilja i fizičkog obračuna. Argumenti državnog vrha i policije djelovali su prilično uvjerljivo, pa čak i da ih je patrijarh Porfirije prihvatio, nitko ne bi osudio njegovu odluku.

Međutim, svi racionalni razlozi za otkazivanje odlaska na Cetinje bili su nemoćni pred jednim kontraargumentom: manastir je kanonski teritorij srpske patrijaršije, a tamo se, unutar zidina manastira, uvijek odvijalo ustoličenje mitropolita Crne Gore. Štoviše, i na Cetinju, i u Budvi, i u Ulcinju i u Podgorici nalazi se stado srpskog patrijarha. A pravi pastir nikada ne bježi od svog stada. Naprotiv, on „polaže svoj život za ovce “ (Iv 10, 11). Upravo je to učinio patrijarh Porfirije – usprkos opasnosti odlučio je da treba biti tamo gdje se to od njega očekuje i da učini ono što je njegova dužnost prema Bogu i Božjem narodu. Stoga je patrijarh srpski ipak i usprkos svemu stigao u Cetinjski manastir, gdje je predvodio Božansku Liturgijom tijekom koje je obavio ustoličenje mitropolita Joanikija.

Zaista, patrijarha je čuvala vojska, bio je prekriven posebnim štitovima koji su ga čuvali od mogućih snajperskih metaka. Stoga će netko reći da postupak patrijarha nije toliko herojski. Međutim, to nije slučaj.

Prvo, nema sumnje da bi poglavar srpske Crkve u svakom slučaju otišao na Cetinje, čak i da tamo nije bila policija. Sigurnost i zaštita patrijarha je bila inicijativa države, a ne njegova osobna.

Drugo, videosnimka patrijarhovog dolaska jasno pokazuje da se ne krije ni pred čim i ni pred kim. Ne plaši se, već ide tamo gdje treba. Njegov postupak je svima za primjer. Na kraju krajeva, u našim životima često postoje trenuci kada moramo napraviti izbor – da prihvatimo okolnosti i odustanemo ili da ipak ispunimo svoju misiju bez obzira na sve?

Postupak patrijarha Porfirija jasno je svjedočanstvo da je on pravi pastir svog stada. Svaki stanovnik Crne Gore vidio je da se poglavar srpske Crkve ne brine za sebe, ne brine o svojim interesima, već o Crkvi i stavlja na prvo mjesto ispunjenje Evanđelja.

Očigledno da ustoličenje mitropolita Joanikija još jednom svjedoči o istinitosti Crkve i dobar je primjer pobjede Krista nad zemaljskim silama. Iskreno se radujemo što je Gospodin poklonio svojoj zemaljskoj Crkvi još jednog pravog pastira – patrijarha Porfirija i nadamo se da će on i dalje biti nadahnuće i inspirativan primjer za milijune pravoslavnih kršćana!

Autorski tekst Njegovog Preosveštenstva[6] Episkopa[7] bariševskog g. Viktora (Kocabe), vikara[8] Njegovog Blaženstva Mitropolita kijevskog i sve Ukrajine g. Onufrija[9], objavljen na https://blogs.korrespondent.net/blog/world/4395001/, preveo: mr. Nikolaj Sapsaj.

izvor: spc.rs


[1] Samostan.

[2] Titula nekih pravoslavnih biskupa.

[3] Jedan od naziva za biskupa.

[4] Biskupi.

[5] Euharistija, misa.

[6] Počasno oslovljavanje biskupa; „onaj tko ima puninu posvećenja“.

[7] Biskupa.

[8] Pomoćnog biskupa.

[9] Poglavar Ukrajinske pravoslavne Crkve.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s