Usekovanje glave sv. Ivana Krstitelja

Danas Pravoslavna Crkva obilježava „Usekovanje glave sv. Ivana Krstitelja“. Kod Hrvata katolika taj se dan naziva „Glavosjek sv. Ivana“. Spomen je to na biblijski događaj smrti sv. Ivana Krstitelja. To je i posni dan u pravoslavlju, odnosno, jedan od tri jednodnevna posta u Pravoslavnoj Crkvi. Evo što o tome kaže sv. Nikolaj Velimirović u „Ohridskom prologu“:

„Herod Antipa, sin staroga Heroda, ubojice betlehemske djece u vrijeme rođenja Gospodina Isusa, bijaše gospodar Galileje u vrijeme propovijedi Ivana Krstitelja. Bijaše taj Herod ženjen kćerkom nekog arapskog kneza Arete. No Herod, zli izdanak od zloga korijena, otjera svoju zakonitu ženu i nezakonito uze sebi za priležnicu Herodijadu, ženu svoga brata Filipa, koji bijaše još na životu. Protiv ovog bezakonja usta Ivan Krstitelj i silno pokudi Heroda. Herod ga baci u tamnicu. Za vrijeme jednog slavlja u svom dvoru u Sebastiji Galilejskoj igraše pred gostima Saloma, kći Herodijadina i Filipova. I pijani Herod, zanesen tim plesom, obeća plesačici dati što god bude od njega iskala, makar to bilo i polovina kraljevstva. Nagovorena od svoje majke Saloma zaiska glavu Ivana Krstitelja. Herod naredi te Ivana posjekoše u tamnici i doniješe glavu njegovu na pladnju. Učenici Ivanovi noću uzeše tijelo svoga učitelja i časno sahraniše, a Herodijada izbode iglom jezik Ivanov, pa glavu zakopa na neko nečisto mjesto. Što je dalje bilo s glavom Ivanovom može se čitati pod 24. veljače. Ali ubrzo stigne Božja kazna ovu grupu zlotvora. Knez Areta, da opere čast svoje kćerke, udari s vojskom na Heroda i potuče ga do nogu. Poraženi Herod bi osuđen od cara rimskog Kaligule na progonstvo najprije u Galiju, a po tom u Španjolsku. Kao izgnanici Herod i Herodijada živješe u bijedi i poniženju, dok se zemlja ne otvori i ne proguta ih. A Saloma pogibe zlom smrću na reci Sikorisu (Suli). Smrt sv. Ivana dogodila se pred Pashu, a svetkovanje 29. kolovoza ustanovljeno je zbog toga što je toga dana posvećena crkva, koju podigoše na grobu njegovom u Sebastiji car Konstantin i carica Jelena. U tu crkvu položene su i relikvije učenika Ivanovih: Elizeja i Abdije.“

„Ako promatrate kako ljudi umiru, vidjet ćete, da smrt jednoga čovjeka obično nalikuje na njegov grijeh. Kao što je pisano: „Tko se mača laća, od mača će poginuti“ (Mt 26, 52). Svaki je grijeh mač, i obično ljudi bivaju posječeni onim grijehom, koji su najradije činili. Primjer za to pruža nam i Saloma, grešna kćerka Herodijadina, koja je iskala i dobila od Heroda glavu Ivana Krstitelja na pladnju. Živeći u Španjolskoj, u gradu Leridu, s izgnanim Herodom i Herodijadom, ona pođe jednoga dana preko zaleđene rijeke Sikorisa. Led se provali, i ona pade u vodu do grla. Sante leda stegoše je oko grla, i ona se koprcaše, igrajući nogama po vodi, kao što je nekada igrala u dvoru Herodovom. No ne može se ni dići ni potonuti, dok joj oštar led ne odsječe glavu. Tijelo joj odnese voda, a glavu njenu doniješe Herodijadi na pladnju, kao nekad glavu Ivana Krstitelja. Gle, kako strašno smrt nalikuje na grijeh učinjeni!“

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s