Na granici s drugim svijetom: posljednje riječi umirućih

Ponekad, u posljednjim riječima umirućih vjernika, možemo dodirnuti tajnu koja je bila sadržaj njihovog zemaljskog života, ali i onu koja im je otkrivena na granici između ovog i drugih svjetova. Ali klevetnici Boga i vjere umiru jadno. Nešto im se otkriva na ovom rubu života, pred samu smrt vide demone okupljene kraj kreveta, osjete smrad ili vrelinu paklenih provalija…

Na Zapadu postoji niz publikacija o posljednjim riječima poznatih ljudi izgovorenih pred samu smrt. Često su to nekakvi izmišljeni izrazi, često besmislice. U svakom slučaju, vrlo je teško ustanoviti autentičnost ovih riječi. Prije desetak godina naišao sam na samrtne riječi jednog asketa pravoslavne vjere. I ispisao sam ih. Od tada, kad god u nekoj knjizi, koja je vjerodostojna, pročitam riječi umirućeg čovjeka, ispisujem ih. Tijekom vremena, pojavilo se očigledno pravilo: riječi umirućeg pravednika prožete su svjetlošću i ljubavlju. Zla osoba, nevjernik, teško umire, a posljednje riječi koje mu prelaze preko usana su strašne riječi. Već samo slušajući ih, može se pretpostaviti kakav je bio duhovni život umirućeg…

Otvaranje Carskih dveri[1]

Gospodin može ublažiti, ali može i dozvoliti da čovjek do kraja popije cijelu čašu patnje. Asketi nikada nisu žalosno umrli. Iako su umirali u velikim bolovima, njihova duša je živjela u iščekivanju novog života. I u blaženu vječnost su i odlazili… Ponekad, u posljednjim riječima umirućih vjernika, možemo dodirnuti tajnu koja je bila sadržaj njihovog zemaljskog života, ali i onu koja im je otkrivena na granici između ovog i drugih svjetova.

Posljednje riječi svetog patrijarha Hermogena izgovorene su ljudima: „Neka nad njima bude milost od Gospodina Boga i blagoslov od naše poniznosti“. Nakon ovih riječi, Poljaci su mu prestali donositi hranu u zatvor, a nakon nekog vremena, 17. veljače 1617. godine, on je umro.

Evo riječi Njegove Svetosti patrijarha Tihona, ispovjednika[2] Rusije: “Slava Tebi, Gospode, Slava Tebi, Gospode, Slava Tebi, Gospode!”

Kada počinje božanska Liturgija[3], otvaraju se carske dveri i svećenik svečano izgovara: „Blagoslovljeno Carstvo Oca i Sina i Svetoga Duha…“. Upravo ovog trenutka ruski religiozni filozof, princ Jevgenij Trubetski se sjetio u času svoje smrti. Njegove posljednje riječi bile su: „Carske dveri se otvaraju. Počinje Velika Liturgija“.

Profesor Petrogradske bogoslovske akademije Vasilij Vasiljevič Bolotov, poznati znanstvenik, čovjek s ogromnim znanjem i vjerom u srcu, umirao je potpuno svjestan. Njegove posljednje riječi na zemlji bile su oduševljenje njegove duše prije nego što se blaženstvo otvorilo pred duhovnim pogledom: „Kako su divne posljednje minute … kako je dobro umrijeti… ja idem na Križ… Krist dolazi… Bog dolazi…”

Svećenik mučenik Ilarion: „Kako je dobro, sada smo daleko od…“. I predao je duh Bogu.

Posljednje riječi asketskog biskupa Atanasija (Saharova) umrlog 1962. godine bile su: “Molitva će vas sve spasiti.”

Riječima „Spasi, Gospodine, i pomiluj cijeli svijet“, asket 20. st., sv. Serafim Viricki, predao je svoj duh Bogu; ovo nisu samo riječi, ovo je credo velikog pastira, koji je svu svoju snagu, do posljednje kapi, posvetio molitvi za svijet.

Pred strašnim skokom u mrak

Ali klevetnici Boga i vjere umiru jadno. Nešto im se otkriva na ovom rubu života, pred samu smrt, možda vide demone okupljene kraj kreveta, možda osjete smrad i vrelinu paklenih provalija…

François Marie Arouet, poznat pod pseudonimom Voltaire, cijelog se života borio protiv kršćanstva. Međutim, posljednja noć u njegovom životu bila je strašna. Preklinjao je liječnika: „Zaklinjem vas, pomozite mi, dat ću vam polovinu imovine, ako mi produžite život za najmanje šest mjeseci, ako ne, onda ću otići u pakao, a vi ćete me slijediti tamo“. Htio je pozvati svećenika, ali njegovi slobodoumni prijatelji to mu nisu dozvolili. Voltaire je na samrti vikao: „Ostavljen sam od Boga i ljudi. Idem u pakao. O Isuse Kriste!”

Thomas Paine, američki ateistički pisac rekao je na samrti: „Dao bih svjetove da ih imam, samo da moja knjiga, “Doba razuma”, nikada nije bila objavljena. Kriste, pomozi mi, budi sa mnom!”

Emilijan Jaroslavski, autor knjige „Biblija za vjernike i nevjernike“, umirući, zamolio je svog prijatelja: „Spalite mi knjige. Vidi, ovdje je On. On me čeka. Spali moje knjige.”

Friedrich Wilhelm Nietzsche je prije smrti poludio. Umro je lajući u željeznom kavezu.

Goethe je rekao: “Mrzim samo dvije stvari: stjenice i kršćanstvo!” U vrijeme svoje smrti, međutim, vikao je: „Svjetlost! Više svjetla!

David Hume, škotski filozof i ateist, pred smrt je stalno vikao: “Ja sam u plamenu!”. Njegov očaj je bio strašan…

Sigmund Freud je bio ateist koji je kategorički negirao ideju o nadahnuću religije, označavajući je kao “kolektivnu opsesivnu neurozu”, kao “masovnu iluziju”. Religijsku potrebu smatrao je urođenom, zbog Edipovog kompleksa. Godine 1938., nakon pripajanja Austrije Njemačkoj i progona Židova od strane nacista, Freud je emigrirao u London. Bolujući od raka izazvanog pušenjem, te neuroze i suicidalnih sklonosti, zamolio je svog liječnika i prijatelja Maxa Schura 1939. da mu pomogne u samoubojstvu. On mu je dao trostruku dozu morfija od koje je umro 23. rujna 1939. godine.

Thomas Hobbes – engleski filozof: “Stojim pred strašnim skokom u mrak.”

Charles Darwin je nekoliko dana prije svoje smrti uzviknuo sljedeće riječi: “Apsurd je pretpostaviti da je evolucija mogla formirati ljudsko oko!” Za svoju teoriju, koje se inače pred kraj odrekao, je rekao: „Bio sam mlad čovjek i još se nisam formirao kao osoba. Podijelio sam svoja nagađanja, pretpostavke i, na moje iznenađenje, moje ideje su pokupljene munjevitom brzinom. Ljudi su od njih napravili novu religiju.”

Lenjin je umro pomračene svijesti. Pred smrt zamolio je stol i stolce za oproštaj svojih grijeha… Kako je to čudno za čovjeka, koji je za milijune ljudi bio vođa i idol…

Napoleon. Njegov liječnik je napisao: „Car je umro sam, napušten od svih. Njegova umiruća borba bila je strašna…”

Zinovjev – Lenjinov prijatelj, pogubljen po Staljinovoj naredbi: „Slušaj, Izraele, naš Gospodin je jedan Bog“, posljednje su riječi jednog od vođa ateističke države.

John Lennon (Beatlesi). Na vrhuncu slave (1966.), tijekom intervjua za jedan vodeći američki časopis, rekao je: „Kršćanstvo će uskoro nestati i ne želim ni raspravljati o tome. Siguran sam u to.“ Nakon što je objavio da su Beatlesi poznatiji i od Isusa Krista, on je tragično umro. Jedan psihopat ga je upucao sa šest metaka. Značajno je da je ubojica ovo učinio kako bi mu oduzeo popularnost i postao poznat u cijelom svijetu kao ubojica slavnog pjevača.

Tancredo de Almeida Neves, brazilski političar, javno je rekao tijekom svoje predsjedničke izborne kampanje: “Ako dobijem 500 000 glasova od svoje stranke, onda me ni sam Bog neće moći smijeniti s mjesta predsjednika!” Naravno, dobio je ove glasove, ali se nakon toga razbolio i dan prije nego što je postao predsjednik, iznenada umro.

Inženjer koji je izgradio Titanic, nakon završetka radova, na pitanje novinara koliko je siguran njegov “čudesni” brod, odgovorio je s ironijom u glasu: “Sada ga ni Bog ne može potopiti!” Sigurno svi znaju što se dogodilo s nepotopivim Titanicom, već na prvom putovanju.

Marilyn Monroe, čuvenu glumicu, posjetio je propovjednik Billy Graham, tijekom predstavljanja svoje emisije. Rekao je da ga je Duh Božji poslao da joj propovijeda. Nakon što je saslušala propovjednika, ona je odgovorila: “Ne treba mi tvoj Isus!” Samo tjedan dana kasnije, pronađena je mrtva u svom stanu.

Skupina pijanih prijatelja 2005.g. u gradu São Paulo u Brazilu došla je po jednu djevojku kod njene kuće, da bi je poveli sa sobom na neku zabavu. Majka ove djevojke, veoma zabrinuta za njih, ispratila ju je do automobila i, držeći kćer za ruku, sa zebnjom rekla: “Kćeri moja, idi s Bogom, i neka te on čuva”. Ona je na to smjelo odgovorila: “U našem autu više nema mjesta za Njega, osim ako ne uđe u prtljažnik…”. Nekoliko sati kasnije, majka je obaviještena da je njena kći doživjela strašnu prometnu nesreću i da su svi u vozilu poginuli! Automobil je unakažen do neprepoznatljivosti, međutim, policija je priopćila kako je usprkos činjenici da je cijeli automobil potpuno uništen, tako da nije moguće ni prepoznati njegovu marku, prtljažnik ostao potpuno neoštećen, što je potpuno suprotno zdravom razumu. Zamislite opće iznenađenje kada se prtljažnik lako otvorio, a u njemu je pronađena kutija s jajima, a nijedno se nije zdrobilo, pa čak ni napuklo!

„Ne varajte se, Bog se ne da ismijavati. Jer što čovjek sije, ono će i žnjeti“ (Gal 6, 7).

o. Konstantin Parhomenko

izvor: ok.ru-radostmoja/prijateljboziji.com


[1] Carske dveri su u pravoslavnim crkvama središnja vrata na ikonostasu, oltarnoj pregradi koja razdvaja svetište crkve od prostora za narod. Simbolizira susret Neba i Zemlje, vječnog i vremenitog.

[2] Ispovjednik, ispovijedalac, priznavalac, je sličan mučeniku; mučen je zbog vjere, ali nije direktno ubijen.

[3] Euharistija, misa.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s