Volja Božja

Često se kaže da je „sve Božja volja“ – uključujući bolest, rat i slično. Je li onda potrebno liječiti se ili, npr., braniti svoju zemlju, jer bi to značilo djelovati protiv volje Božje?

Izraz „volja Božja“ može se odnositi na dvije pojave koje treba razlikovati – na Božji promisao i na Božji zakon.

Promisao znači da Bog ima plan za svijet u cjelini, i za pojedine narode, pa čak i za pojedince. Iako se demoni i zli ljudi mogu oduprijeti Njegovoj volji, Bog unaprijed zna kako će se tko ponašati, i to uzima u obzir u svom planu. Npr., Juda je izdao Spasitelja svojom zlom odlukom – to je bio njegov grešni izbor, ali Bog je znao da će Juda to učiniti. On je znao što će učiniti rimske i židovske vlasti, veliki svećenik, Pilat, vojnici i svi ostali, i sve te događaje je uvrstio u svoj predvremenski plan za spas svijeta.

Dakle, oni koji se protive Bogu (čak i strašni zlikovci poput Hitlera) na kraju služe ispunjenju Božjih namjera. U knjizi Djela apostolska, npr., vjernici se obraćaju Bogu s molitvom: „O Gospodine, Ti koji si stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima, Ti si rekao ustima Davida, sluge Svoga: “Zašto se bune pogani i narodi misle na zaludne stvari? Digoše se carevi zemaljski i vladari se sabraše na Gospodina i na Pomazanika njegova”. Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga Slugu Tvoga Isusa, koga si pomazao, Herod i Poncije Pilat s poganima i s narodom Izraelovim, da učine što je ruka tvoja i volja tvoja unaprijed odredila da bude“ (Dj 4, 24-28).

Kršćanin može biti čvrsto uvjeren da, bez obzira na to kako se sile zla protive Bogu, posljednja riječ uvijek ostaje Njegova i da će u Njegovom planu čak i tragični i bolni događaji poslužiti za spašavanje njegovih vjernika.

Božja volja može značiti i „Božji zakon“ – odgovornosti koje Bog stavlja na nas. Kao što je rekao Clive Staples Lewis: “Dobar čovjek služi Bogu kao sin, zao kao oruđe.” Nitko ne može uništiti Božji plan, ali mi biramo na kojoj smo strani ovog plana, jesmo li poput Jude ili apostola Petra, hoćemo li na kraju naslijediti spasenje ili uništenje.

Zašto nešto raditi ako je sve po nekom planu unaprijed utvrđeno? Ako je to ono što Bog želi? Ova identifikacija trenutnih, posebno negativnih događaja i procesa s voljom Božjom, želja da se odgovornost za ono što se događa pripiše Bogu je greška.

Zaista, Bog po svom sveznanju unaprijed zna što će se dogoditi i u bliskoj i u dalekoj budućnosti, zna kako će se ta ili ona osoba ponašati. Ali to ne znači da se sve događa u skladu s Njegovom željom. Iz Svetog pisma znamo da Bog želi samo jedno: da svi ljudi budu spašeni i da spoznaju istinu (1 Tim 2, 4), a Njegova volja je dobra, prihvatljiva i savršena (Rim 12, 2) . Ako se postupci ljudi podudaraju s ovom željom, oni se izvode po volji Božjoj, ako ne, brojne nevolje i nedaće postaju rezultat takvog ponašanja koje se odbija od Boga.

Ali ako Bog unaprijed zna što ću učiniti, onda su svi moji postupci unaprijed određeni? Ne. Čovjek je stvoren na sliku Božju kao slobodno biće. I sve što čini, čini vođen slobodnim izborom. Poznati paradoks svemoći – pitanje može li Bog stvoriti kamen koji se ne može podići – nalazi svoje rješenje upravo u stvaranju čovjeka. Ovo posljednje posjeduje slobodnu volju koju je Bog dao. Gospodin nam dozvoljava da biramo i donosimo odluke, iako one mogu biti suprotne Njegovoj volji. Sveznanje Boga u ovom slučaju može se po analogiji usporediti s autorom scenarija, koji u glavi drži razne opcije za razvoj zapleta, ali na kraju se samo jedna od njih realizira na ekranu.

O slobodnoj volji čovjeka i uzrocima zla u svetu sv. Grgur Niski govori: „Zlo nije ništa drugo do porok. Svaki porok je nedostatak dobra. Jer van slobodne volje nema izvornog zla … Posljedično, nije uzrok zla to što je Bog stvorio bića; On je stvorio vid, a ne sljepilo … Kao kod vedrog vremena – netko dobrovoljno zamagljuje vid, ali nije sunce razlog što čovjek ne vidi“.

Koncept promisla Božjeg tijesno je povezan s voljom Božjom – kada netko svojom slobodnom voljom učini zlo, Bog to pretvori u dobro. Ali čak ni ovo ne narušava ljudsku slobodu. Promisao Božji ne djeluje zato što je potrebno spriječiti zlo ili grijeh, koji su začeli ljudi. On može ispraviti grijeh koji je već učinjen, pretvoriti zlo u dobrobit nekoga, ali ne može poništiti ono što je netko učinio svojom slobodnom voljom. Jer tada se čovjek svodi na marionetsku razinu, a Gospodin o čovjeku razmišlja na drugačiji način. U nekim slučajevima, Bog može poslati teška iskušenja da navede osobu da razmišlja o životu, dovede ga u sklad s voljom Božjom i vrati ga na put spasenja. Ali i to ne na silu.

Da bi se zlo umanjilo, osoba se mora obratiti izvoru dobra – Bogu, sjediniti se s Njim. Biti s Bogom i u Bogu. To nije natprirodno stanje, već neophodni uvjet za naše punopravno postojanje. Zlo i negativni fenomeni, koji nastaju kao rezultat njegovog umnožavanja, izravna su posljedica udaljenosti od Boga, protivljenja Njegovoj volji. I što je ovo rastojanje duže, u svijetu ima više zla.

Stoga smo u svakoj situaciji pozvani pokoravati se Bogu. Npr., podržite svoj, ali i tuđi život odgovarajućim ponašanjem. Bez obzira umiremo li od neke bolesti ili ne, borimo li se protiv strašnog neprijatelja ili ne, Bog odlučuje. Ali, hoćemo li poslušati Boga ili ne, mi odlučujemo – Tu se On jedino ne miješa.

izvor: časopis Foma/prijateljboziji.org

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s