Pomoć čovjeku koji ne vjeruje

Očigledna je potreba vjernika da i nevjernici povjeruju u Krista. Međutim, ta njihova potreba u praktičnom susretu s nevjernicima ne daje uvijek i dobar rezultat. Uglavnom su reakcije vjernika arogancija prema nevjernicima i njihovo osuđivanje, ili u taj susret ulože previše tuge i žalosti. Mali je broj onih kršćana koji taj odnos ustroje na najkorisniji način – molitvom.

Kada vidimo da naši bližnji ne ljube Boga, tugujemo zbog toga. Ali, tugovanjem ne postižemo apsolutno ništa, kao ni savjetima i opomenama. Ni jedno ni drugo nije ispravan način postupanja. Postoji jedna tajna. Ako je shvatimo, pomoći ćemo bližnjem. Tajna je u našoj molitvi, u našoj predanosti Bogu, kako bi djelovala blagodat[1] Njegova. Svojom ljubavlju, čežnjom za Bogom i ljubavlju prema Njemu, privući ćemo blagodat, kako bi se ona izlila na naše bližnje, duhovno ih probudila i pobudila na ljubav prema Bogu. Ili, bolje rečeno, Bog će poslati Svoju ljubav da nas probudi sve. Ono što mi ne možemo – učinit će Njegova blagodat. Svojom molitvom doprinijet ćemo da svi postanemo dostojni ljubavi Božje.

Znajte još nešto: napaćene i namučene duše, koje stradaju zbog svojih strasti, veoma su sposobne da zadobiju ljubav i blagodat Božju. Takvi ljudi postaju sveti, a mi ih često osuđujemo. Sjetite se što ono kaže sv. apostol Pavao: „A gdje se umnoži grijeh, ondje se još više umnoži blagodat“ (Rim 5, 20). Kada se sjetite ovih riječi, osjetit ćete da su takvi ljudi dostojniji i od vas i od mene. Mi vidimo da su oni slabi, ali kada se otvore za Boga, oni onda postaju u cijelosti ljubav i žudnja za Bogom. Iako su bili navikli na drugačiji način života, kasnije se svom snagom svoje duše predaju Kristu i postaju oganj ljubavi Kristove. Tako djeluje čudo Božje u dušama koje inače nazivaju “odbačenim”. Nemojmo se obeshrabrivati, niti žuriti sa zaključcima, niti suditi o stvarima površno i izvanjski.

Ako ugledate, npr. neku obnaženu ili nepristojno odjevenu ženu, ne zadržavajte se na vanjštini, nego se zagledajte u dubinu njene duše. Možda je ona veoma dobra duša, koja se odlikuje egzistencijalnim traganjima, a ispoljava ih preko svog izvanjskog izgleda. Nosi u sebi dinamizam, tj. snagu projekcije, želi privući poglede drugih, ali je iz neznanja izokrenula stvari. Zamislite da ona spozna Krista! U tom slučaju, ona će povjerovati i sav taj njen poriv će se okrenuti Kristu. Ona će učiniti sve da privuče blagodat Božju. Postat će sveta.

Naše uporno nastojanje da drugi trebaju postati sveti jest jedan vid projekcije nas samih. U stvari, mi želimo postati sveti, pa kako nismo u stanju to postići, zahtijevamo to od drugih i inzistiramo na tome. Pritom se, gubeći iz vida činjenicu da se sve ispravlja molitvom, često žalostimo, negodujemo i osuđujemo. Često svojom pretjeranom zabrinutošću, strahovima i lošim duševnim stanjem nanosimo zlo drugima, iako to ne želimo, pa čak i ne zapažamo. To važi i kada drugo ljudsko biće veoma volimo, kao što, primjera radi, majka voli svoje dijete.

Majka prenosi na dijete sav svoj nemir, svoju pretjeranu brigu za njegov život, njegovo zdravlje i njegov napredak, čak i kada mu ništa ne govori, čak i kad ni najmanje ne ispoljava što osjeća u sebi. Ova ljubav, što će reći – prirodna ljubav, ponekad zna biti štetna. To se, međutim, ne događa s ljubavlju Kristovom, koja je spojena s molitvom i svetošću života. Takva ljubav čovjeka čini svetim i umiruje ga, jer Bog je Ljubav.

Ljubav je dobra i prava samo kao ljubav u Kristu. Da bi bio od koristi drugima, trebaš živjeti u ljubavi Božjoj, inače nećeš moći biti od koristi svome bližnjemu. Ne trebaš prisiljavati bližnjega u ime ljubavi. Doći će njegov čas, nastupit će pravi trenutak. S tvoje strane, dovoljno je što se moliš za njega. Šutnjom, trpeljivošću i, prvenstveno, molitvom, tajno pružamo korist drugome. Blagodat Božja očišćuje njegov horizont i uvjerava ga u ljubav Božju. Ovo je osjetljiv moment. Ako naš bližnji prihvati istinu da Bog jest Ljubav, tada će ga ozariti izobilna svjetlost, kakvu nikada prije nije doživio. Naći će svoje spasenje.

sv. Porfirije Kavsokalivit/prijateljboziji.org


[1] Riječ „blagodat“ se u hrvatskom obično prevodi kao milost, no u pravoslavnoj tradiciji milost i blagodat se razlikuju. Blagodat je haris, karizma, nestvorena energija Božja, koja preobražava i obožuje čovjeka.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s