Može li se vjerovati snovima?

Ponekad čovjek pada u “grešku”, u obmanu, pod utjecajem snova – demon ga obmanjuje, pravi od njega nekakvog “proroka”. Ne možemo negirati fenomen snova kao takav. U stanju sna čovjekova duša je osjetljivija za impulse iz nematerijalnog svijeta. Međutim, nevolja je u tome što smo mi zbog otupjelosti naše religiozne intuicije sve manje i manje sposobni razlikovati iz kakvih sfera nam dolaze ovi impulsi, od koga potječu snovi: od mračne ili od svijetle sile. Zbog toga je, da ne bismo pali u zabludu, najsigurnije da uopće ne vjerujemo u snove. Možemo se odnositi prema njima s povjerenjem samo u nekoliko slučajeva – kada nas oni pozivaju na pokajanje.

Snovi nalikuju na police na kojima jedni pored drugih mogu stajati i lijekovi i otrov, a na kojima se natpisi ne mogu pročitati. Zbog toga nam je bolje da ne diramo nepoznate bočice i da misleći da uzimamo ljekovito sredstvo, pogriješimo i uzmemo otrov.

Jedan svetac je ispričao sljedeću priču: muž je otputovao od kuće i rekao ženi: “Do mog dolaska nemoj nikome otvarati vrata.” Međutim, kad je malo odmakao odlučio je provjeriti hoće li žena ispuniti njegovu molbu. Pošto se vratio, počne kucati na vrata i zvati suprugu. Međutim, ona odgovori: “Muž mi je zabranio da otvaram bilo kome.” Suprug reče: “Ali ja sam tvoj muž, zar me ne prepoznaješ po glasu?” “Možda si ti moj muž, ali je moguće da netko drugi imitira njegov glas i zato je bolje da ispunim ono što mi je rekao.” Muž je cijele noći stajao pokraj praga, a ujutro je ušavši u kuću pohvalio ženu zato što je pravilno postupila. Dakle, čak i ako san bude od Boga, ali ga mi odbacimo iz bojazni da ne odstupimo od svog Stvoritelja, ovakvo odbacivanje neće biti uvreda Gospodina.

Sv. Ivan Ljestvičnik kaže: “Onaj tko vjeruje u snove, nalikuje na čovjeka koji trči za vlastitom sjenkom.” Nekog asketa, koji je veoma dugo živio u pustinji, đavao ničim nije mogao pobijediti. I odlučio je obmanuti ga kroz snove – prikazujući u njima kako mu trebaju doći neki ljudi. I zaista, kroz neko vrijeme su ovi ljudi došli: Sotona je znao da se ljudi koji su daleko živjeli spremaju doći kod pustinjaka. Zatim mu je počeo pokazivati – također u snovima – gdje se nalaze različite izgubljene ili sakrivene stvari, i on ih je stvarno tamo pronalazio. Tako su se demonski snovi jedan za drugim potvrđivali i na kraju je monah-pustinjak potpuno povjerovao u svoje moći. Onda mu je pali kerubin počeo pokazivati dva naroda – židovski i kršćanski. Židove zajedno s praocima – u slavi, a kršćane u paklu. Ovi snovi su se nastavili i monah je pomislio: znači, istinita religija je religija Židova, a kršćanstvo je pogubno. I obmanut, on je odbacio monaštvo, otišao u svijet, primio judaizam, oženio se i umro je od teške bolesti ne pokajavši se.

Atonski oci imaju sljedeće pravilo – da ne odbacuju i ne prihvaćaju snove; da ne govore da je taj san ili vizija od Boga i da ne tvrde da je od đavla, već da kažu: “Ne znam,” i da prođu pored. U nekim slučajevima san koji je ostavio naročit dojam možemo ispričati svom duhovniku, ali pod uvjetom da on ima određeno duhovno iskustvo.

arhimandrit Rafail Karelin: Kršćanstvo i modernizam

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s