Pobunjenik u krčmi

„Krajem 1980-ih godina moja obitelj je bila na rubu raspada zbog mog razvratnog života. Nije prolazio nijedan dan, a da ne pijem alkohol. U meni se također razvila strast prema kockanju. Izgubio sam posao, prijatelje… Zbog toga su patili svi moji najbliži. U dubini duše sam bio svjestan svog stanja, ali nisam bio u stanju pobijediti sebe. Najvjerojatnije sam se već navikao na takav život. Ljudi mi pričaju, a i sam se sjećam da sam izgubio ljudsko obličje, sve oko mene me je nerviralo i u izvjesnom trenutku sam se osjetio kao suvišan čovjek. Tada nisam tražio nikakvo duhovno utočište, a još manje mi je padalo na pamet da odem u crkvu, pošto tada nisam ozbiljno shvaćao svećenike.

To bi trajalo još dugo da jedne divne večeri o. Gabrijel ( https://orthodoxhr.wordpress.com/2013/07/25/sv-gabrijel-gruzijski-ilija-naseg-doba/comment-page-1/ ) nije došao u krčmu u kojoj sam ispijao još jednu čašu piva i spremao se učiniti još jedan nerazumni postupak. Da, dragi prijatelji, točno ste pročitali: o. Gabrijel je ušao u krčmu!

A sve se dogodilo na sljedeći način. U velikoj graji čujem jasan, glasan i ljutit glas čovjeka koji zahtijeva da mu u najveću kriglu natoče pivo i votku, inače „će mu pući srce“ i „platit će koliko god da košta“. „Imam para – dali su mi župljani,“ – gromoglasno je ponavljao čovjek iza mene, a ljudi su se smijali i prezrivo pogledali jedni druge. Tada nisam znao što znači riječ „župljani“, a i sjedio sam okrenut leđima prema čovjeku koji ih je izgovorio, ne zanimajući se pretjerano za to tko je on. Jednog se točno sjećam: stekao sam dojam da je ovaj čovjek bio visok, čudno obučen muškarac, pobunjenik koji kao i ja, zalijeva svoju tugu alkoholom. Glas nikako nije prestajao govoriti, čuli su se zvuci gutljaja, nekakvi povici – i odjednom „čovjek-pobunjenik“ počinje pjevati jednu gruzijsku pjesmu, i to tako lijepo da se i nehotice okrećem i nasred krčme vidim svećenika u iznošenoj odjeći, niskog rasta, sjedokosog, koji šireći ruke kao da je pijan, pleše uz riječi pjesme.

Cijela krčma se utišala i gledala ga je. A on je gledao u mene krupnim neobičnim očima. U izvjesnom trenutku mi se približio, pogledao me je u oči i rekao: „Revaze, spali ono što imaš ovdje, u džepu!“ Vješto me je udario u grudi, podigao je ruke prema nebu i u tren oka me je osjenio znakom križa.

To se dogodilo tako brzo da ljudi čak nisu ni primijetili, i mnogi su, uključujući i mene, pomislili da je ovaj znak križa neki pokret u plesu. Starac je ubrzo završio svoju igru i izašao. Svi su ga ispratili pljeskom i riječima: „Kakav dobar čovjek… Svaka čast, oče! Sila si.“

Ja sam stajao kao ukopan, sa suzama u očima. Nisam plakao zato što sam odmah shvatio smisao radnji o. Gabrijela, već samo zato što su me kao struja udarile njegove riječi i čudio sam se kako je mogao znati što se nalazi u mom džepu. A u mom džepu se nalazilo oproštajno pismo koje sam napisao nekoliko sati prije toga i u kojem sam se opraštao od svojih najbližih. Da, tada sam namjeravao učiniti strašan i nepopravljiv postupak. A o. Gabrijel je došao po Božjoj volji i radi mene je odigrao takvu predstavu!

Najčudnije je bilo to što od sljedećeg dana nisam htio ni čuti za kockanje, a alkohol sam ostavio zajedno s raspuštenim životom koji sam dugo vremena vodio.

Žao mi je što nisam uspio naći tog svećenika u Tbilisiju. Pitao sam mnoge, ali sam dobio odgovor da je on luđak koji se ne pojavljuje uvijek. Uskoro sam se okrenuo Bogu i Crkvi. I tek nekoliko godina kasnije, kad sam zajedno s obitelji otišao u Mchetu i kad smo svratili u pravoslavni samostan Samtavro, na jednom grobu, gdje je bilo mnoštvo ljudi, ugledao sam na velikoj fotografiji upravo onog svećenika koji me je spasio i otrijeznio. Stajao sam na mjestu kao ukopan, na oči su mi navrle suze. A otac mi se osmjehivao s fotografije, i ja sam se osmjehnuo kad mi je namignuo s fotografije… Kao da me je duhovito pitao: „I što, Revaze, ipak si došao kod ‘čovjeka-pobunjenika’, starca arhimandrita Gabrijela (Urgebadzea)?…“ Kod dragog oca koji je voljen u cijelom pravoslavnom svijetu, koji svojom ljubavlju spašava mnoge ljude. I spasit će. Po Božjoj milosti!

(izvor: pravoslavie.ru)

2 misli o “Pobunjenik u krčmi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s