„Zaklana Bogorodica“ – priča o čudotvornoj ikoni “Esfagmeni”

“U to vrijeme je u crkvi služio jedan jerođakon[1]. Jednoga dana, pošto je okadio crkvu tijekom večernje službe i pošto je završio svoje djelo, on otiđe u samostansku blagovaonicu i od kuhara zatraži malo kruha i vina kako bi utolio glad. Ali kuhar se poboja, pošto ga je tražio hranu kada za to nije bilo vrijeme, te mu ne dade. Tada se đakon strahovito naljuti na kuhara i ne znajući što bi mu mogao učiniti, ode u crkvu držeći nož i reče:

„Uzalud sam ovdje gubio vrijeme i kadio i kandila[2] palio, služeći danju i noću u ovoj crkvi, kad mi ne daju ni malo kruha i vina da utolim glad.“

Ovo rekavši, pokrenut djelovanjem đavlovim, on dođe ispred ove ikone, zamahnu snažno nožem i rasiječe ikonu, po desnom obrazu blizu oka. I tada, o čuda tvoga Bogorodice, na ikoni se pojavi rana kao da je tjelesna, i poteče mnogo krvi (od tada ikonu zovu Esfagmeni, u prijevodu: “zaklana”).

Krv je nastavila teći, a ovaj jadnik je stajao gledajući ovo strašno čudo. On tada stade plakati zbog bezakonja koje je počinio i sav u bolovima pade ispred svete ikone, udarajući glavom u mramor, smatrajući sebe ubojicom i prijestupnikom dostojnim tisuću smrti.

Nakon nekoliko sati postalo je poznato svim ocima kakvo se čudo dogodilo i svi odoše vidjeti ranu od noža i krv koja je odatle tekla. A dolje je stajao još okrvavljen nož i đakon ikonoubojica ležaše na zemlji osuđujući sebe samoga, tresući se i drhteći kao demoniziran. Svi koji su bili prisutni stajali su gledajući ovo. Tada poglavar s čitavim bratstvom odsluži cjelonoćno bdijenje, preklinjući Presvetu Bogorodicu da ublaži svoj pravedni gnjev i da iscijeli ovo preveliko bezakonje, koje je nažalost ovaj đakon počinio.

Nakon više dana javi se Bogorodica poglavaru u viđenju i reče mu da otpušta grijeh đakonu. A on je neprestano stajao pred onom svetom ikonom, čitave tri godine plačući i okajavajući svoj veliki grijeh, dok na kraju i on ne začu glas iz ove blagoslovljene ikone koji mu reče:

„Oprašta ti se tvoj grijeh. Međutim, drska tvoja ruka ostat će suha tijekom tvog života, kao i nakon smrti“.

I kada je ovaj preminuo, njegovo tijelo ostade čitavo, samo je njegova drska ruka ostala suha. To se i danas može vidjeti u jednom kovčegu koji je položen pred onom svetom ikonom, da i danas svjedoči o čudu koje se tada zbilo. Također se i danas na ikoni vide tragovi krvi iznad rane.

Ova ikona je čudotvorna i pred njom dobivaju iscjeljenje oni koji joj s pobožnošću pristupaju, znajući da čast ikone dolazi od pralika koji je na njoj naslikan, od koga dolazi posvećujuća milost pobožnima. Tako božanska pravda podučava one koji nepobožno postupaju sa svetim ikonama, a ujedno je to i primjer slave Bogomajke.

Pred ovom ikonom uvijek stoji kandilo koje se ne gasi i svjetiljka koja je uvijek upaljena.

Pred njom se pjeva i ikos[3] koji glasi:

Svetu ikonu tvoju u Vatopedu[4], poludjeli đakon povrijedi, i krv poteče i strah veliki nastade, a čak si i njemu, pošto se pokajao, grijeh otpustila. Slava milosrđu tvome sveta, slava zastupništvu tvome, slava čovjekoljublju tvome jedina vječnopamjatna.

(zapisao iguman[5] vatopedski Efrem)


[1] Monah zaređen za đakona.

[2] Uljane svjetiljke koje vise pred ikonama.

[3] Vrsta crkvene pjesme.

[4] Pravoslavni samostan u kojemu se ovo dogodilo, na Svetoj Gori – Atosu.

[5] Poglavar pravoslavnog manastira-samostana).

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s