Protojerej Aleksandar Šmeman: Izvor lažne religije je nesposobnost da se radujemo…

Izvor lažne religije je nesposobnost da se radujemo ili, možda, prije odbijanje da se radujemo, dok je radost apsolutna suština… Strah Božji i poniznost su jedino zdravi kada su povezani s tom radošću, i samo tada su istiniti i plodonosni! Van te radosti dobivaju demonski karakter i postaju najdublje izopačenje bilo kakvog religijskog iskustva. Religija straha; religija lažne poniznosti; religija krivice: sve su to iskušenja i zamke – vrlo snažne i to ne samo u svijetu, već i u Crkvi. “Religiozni“ ljudi gaje neku sumnjičavost prema radosti.

Prvi i osnovni izvor svega je “raduje se duša moja u Gospodinu…“  Strah od grijeha ne spašava od grijeha! Radost u Gospodinu spašava! Osjećaj krivice ili moralizam ne oslobađaju od svijeta i njegovih iskušenja. Radost je temelj slobode na koji smo pozvani stati. Gdje, kako i kada je ovo postalo iskrivljeno i monotono u kršćanstvu? Ili, zapravo, gdje, kada i zašto su kršćani postali gluhi za radost? Kako, kada i zašto je Crkva, umjesto da oslobađa ljude koji pate, počela ih sadistički zastrašivati?

Ljudi neprestano dolaze i pitaju za savjet … ispovijedam ljude i pričam, pričam, pričam; a neka me slabost i lažni stid sprečavaju da im kažem: „Nemam nikakav savjet za vas. Ja imam samo slabu, klimavu, ali, za mene neprekidnu radost. Želite li to?“ Ne, ne žele!! Žele pričati o „problemima“ i  ćaskati o „rješenjima“. Ne, nema veće pobjede đavla u svijetu od ove „psihologizirane“ religije. U psihologiji ima svega i svačega. Jedna stvar koja je u njoj nezamisliva i nemoguća jest radost.

Moć grijeha nije u tome što čovjeka iskušava očigledno zlo, već u tome što mu srce zarobljavaju razne vrste sitnih strasti i što ne može normalno disati i živjeti. U borbi protiv ovog zatvora nije dovoljno samo zagovarati pobožnost i molitvu. Pobožnost može biti, a često i jest, sitničava, a molitva može biti usmjerena samo na samu sebe. Isto pitanje se postavlja i u vezi s blagom našeg srca, u vezi s radošću. Bez radosti pobožnost i molitva su bez milosti, jer je njihova moć u radosti. Religija je postala sinonim za ozbiljnost koja nije usuglašena s radošću. Zato je i slaba. Ljudi od religije žele odgovore, mir, značenje, a značenje je – radost. To je odgovor koji u sebi sadrži sve odgovore!

„Jer si Ti istinska želja i neizreciva radost onih koji ljube Tebe, Kriste Bože naš, i Tebi pjeva sve stvorenje zauvijek.“

protojerej Aleksandar Šmeman, Dnevnik

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s