Starac Pajsije Svetogorac: O tome kako je grijeh ušao u modu

“Znate kako je kod životinja, prvo idu jesti, zatim se prazne, zatim se izmet kreće raspadati, sagorijevati i životinjama biva toplo. Njima se sviđa u stajama, i ne žele izlaziti odatle nikuda. Želim reći, da i ljudi tako osjećaju „toplinu“ grijeha i ne žele izaći.”

-Starče, slušali smo da ste rekli nekome da će biti rata. Je li to istina?

-Ja to nikada nisam rekao, a evo narod govori sve, što god mu padne na um. I čak ako  nešto i znam – kome ću početi govoriti o tome?

– Rat, Starče, to je takav užas!

– Kada ljudi ne bi „oplemenili“ grijeh, onda ne bi ni došli do takvog divljaštva. Ali još veće divljaštvo je – moralna katastrofa. Ljudi se raspadaju i duševno i tjelesno. Jedan čovjek mi je rekao: „Ljudi su Atenu nazvali džunglom, ali pogledaj – evo nitko iz tih džungli ne izlazi! Svi govore „džungla!“ I svi ostaju u tim džunglama! Do čega su ljudi dospjeli! Do životinjskog stanja.

Znate kako je kod životinja, prvo idu jesti, zatim se prazne, zatim se izmet kreće raspadati, sagorijevati i životinjama biva toplo. Njima se sviđa u stajama, i ne žele izlaziti odatle nikuda. Želim reći, da i ljudi tako osjećaju „toplinu“ grijeha i ne žele izaći. Oni osjećaju smrad, ali nemaju volje odvojiti se od topline.  Ako tu uđe novi, neće moći izdržati taj smrad. Međutim, drugi su se već navikli, i smrad ih ne uznemirava.

– A neki se, Starče, opravdavaju time što takav grešni život nije počeo u našim danima! „Gledaj – govore – što se radilo u drevnom Rimu!“…

– Da, ali u Rimu su se ljudi klanjali idolima, bili su neznabošci.  I apostol Pavao se u (Poslanici Rimljanima) obraćao neznabošcima, koji su primili Sveto Krštenje, ali koji se još nisu ostavili zlih navika.

Ne treba uzimati za obrazac primjere najvećeg pada iz svake epohe. Danas su grijeh uveli u modu. Pomislite samo – evo mi smo pravoslavni narod – ali do čega smo mi dospjeli! A o drugim narodima čak i govoriti nešto…

Ali gore je od svega, što su današnji ljudi, bez izuzetka fascinirani grijehom, i vidjevši da netko ne slijedi duh vremena, da ne griješi, da ima kapljicu poštovanja – nazivaju ga zaostalim, retrogradnim. Takve ljude uznemirava, što netko ne griješi. Oni smatraju grijeh progresom. A to je gore od svega. Ako bi suvremeni ljudi, koji žive u grijehu, u krajnjoj mjeri, to priznavali, onda bi ih Bog pomilovao. Ali oni opravdavaju ono što nema opravdanja i pjevaju pjesmu grijehu. A smatrati grijeh progresom i govoriti da je moralnost odživjela svoj vijek – to je osim svega ostalog, najstrašnija hula na Duha Svetoga. Zato, ako netko živeći u svijetu,  vršeći duhovni podvig, čuva svoj život u čistoći, to ima veliku vrijednost. Velika plaća čeka takve ljude.

U starim vremenima su se raspikuća i pijanica stidjeli poći čak i na tržnicu, jer bi im se ljudi počeli rugati. A ako bi žena šetala, onda bi se bojala promoliti i nos iz svoje kuće. I možemo reći, da je to bila nekakva zadržavajuća sila za grijeh. Ali danas, ako čovjek živi ispravno, ako npr., djevojka živi u strahu Božjem, onda za nju govore: „Da, ona kao da je pala s mjeseca?“

I uopće, ranije ako bi svjetovni ljudi i činili grijeh, onda bi oni, nesretni, doživljavali osjećaj svoje grešnosti i postajali malo ponizniji. Oni nisu ismijavali one, koji su živjeli duhovno, već naprotiv – divili su im se.

A u naše vrijeme, tko griješi, ne osjeća krivicu. Poštovanja i uvažavanja prema drugima također nema kod njih. Sve su izjednačili sa zemljom. Ako čovjek ne živi na svjetovni način, onda grešnici od njega prave predmet podsmjeha.

(iz knjige „S ljubavlju i bolom suvremenom čovjeku“)

Jedna misao o “Starac Pajsije Svetogorac: O tome kako je grijeh ušao u modu

  1. Ovo može biti korisno:

    “Budući da nečiste pomisli potiču od strasti, stražarenje nad umom počinje uzdržanjem u jelu i piću, odbijanjem svake nečiste pomisli, kao i smirenjem srca (Isihije Prezviter, „Dobrotoljublje”, 1. tom, str. 167). Čuvanje uma se povezuje sa trezvenošću i Isusovom molitvom, jer „nema napredovanja u stražarenju nad umom bez trezvenosti, smirenoumlja i Isusove molitve” (isto, str. 167). To znači da ovo stražarenje ne može dostići svoj najviši domet dok čovek ne učini napor da se očisti od strasti i zadobije vrline”
    (…)
    “Nikita Stitat, učenik sv. Simeona Novog Bogoslova, sledi isto predanje i tvrdi da je „za početnika najkraći put zadobijanja vrline ćutanje usana i zatvaranje očiju i ušiju”.”

    http://www.zrak.ch/pravoslavna-psihoterapija

    Budući da je ovdje riječ o Nauku Svetih Otaca, vrijedi svakako pročitati i članak o bitnim razlikama između sakremanata u pravoslavlju i izvan pravoslavlja:

    https://orthodoxhr.wordpress.com/2018/10/09/priznaje-li-pravoslavna-crkva-sakramente-ostalih-krscanskih-zajednica/comment-page-1/?unapproved=2877&moderation-hash=1fadfa7d0e36eb8a6666fefca7256f63#comment-2877

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s