Je li hatha-joga spojiva s kršćanstvom?

Jednom je duhovniku poslije liturgije prišao čovjek od oko dvadeset i pet godina i rekao da želi popričati s njim. Bilo je proljeće, lijepo vrijeme i zato je duhovnik predložio:

„Hajdemo sjesti u crkvenom dvorištu na klupici: ovdje nam nitko neće smetati i popričat ćemo o pitanjima koja vas očigledno uznemiravaju.” Sjevši pored duhovnika nepoznati čovjek ga je uzeo za ruku i malo šuteći rekao:

„Brine me projekt koji se razmatra u vladi, točnije njihov plan da okrenu sjeverne rijeke na jug da napune Aralsko jezero i navodnjavaju pustinju srednjoazijskih republika za nove plantaže pamuka. Ako ovaj projekt bude ostvaren razina podzemnih voda u Sibiru će se sniziti i tajga će propasti. Doputovao sam ovamo iz Moskve: imamo ovdje neslužbeni sastanak i želimo se obratiti vladi s molbom da prekine ovaj bezumni poduhvat.” Duhovnik upita:

„A zašto ste se obratili meni, ja nisam stručnjak za takva pitanja?” On odgovori:

„Objasnio sam vam razlog mog dolaska u Tbilisi, a kod vas sam svratio zbog osobne stvari. Ja sam kršćanin, ali se istovremeno bavim hatha-jogom, a mnogi moji poznanici kažu da je to nespojivo. Želio bih znati vaše mišljenje. Kod nas u Moskvi ima nekoliko grupa koje se bave jogom. Svećenici kojima smo se obraćali davali su različite savjete, zato bih želio znati vaše mišljenje.”

Duhovnik upita:

„A zašto ste se obratili meni, a ne drugom svećeniku?” Sugovornik odgovori: „Dozvolite mi da to sam odlučim.”

Duhovnik upita: „Kako se zovete?”

On odgovori:

„Po krštenju sam Vadim, ali nam prilikom stupanja u kružok u kojem se bavimo jogom daju druga imena. Tamo se zovem Rama-Baj. Ni danas ne razumijem: zar nije moguće prakticirati jogu s imenom Vadim? Uostalom, svuda postoji vlastita tradicija. Odgajan sam u ateističkoj obitelji i prvo sam se zainteresirao za jogu radi razvoja fizičke snage. Zatim sam se počeo baviti teorijom joge, njenim učenjem o čovjeku i kozmosu, teorijom o postojanju nekog energetskog apsoluta. Joga se nikako nije uklapala u okvire mojih ranijih materijalističkih predodžbi o svijetu, i ovo me je natjeralo da se počnem baviti pitanjima za koja mi se nekada činilo da su konačno riješena. Počeo sam čitati kršćansku literaturu i našao sam u njoj ono što mi nije mogao dati ni dvodimenzionalni i vulgarni materijalizam, ni metafizika same joge. Ali joga je bila prvi poticaj koji me probudio i natjerao da tražim Boga. Možda bih, da nije nje, prošao pored vrata hrama. Imam dvostruki odnos prema jogi: negiram je kao pogled na svijet i istovremeno smatram da je to jedinstven sustav za razvoj fizičkih i psihičkih moći čovjeka. Asane su mi pomogle da se izliječim od nekih bolesti od kojih sam patio od djetinjstva, a meditacija je, kako mi se čini, poboljšala moje pamćenje. Odbacio sam filozofiju joge postavši kršćanin, a većina sudionika ovakvih kružoka se uopće ne zanima za metafizička pitanja, tako da smo u ovom smislu jednodušni: na jogu gledamo kao na sustav drevne tjelesne kulture.

A i naši nastavnici, premda koriste indijsku terminologiju, na primjer „kundalini” ,„karma” ili „astralni plan” ,ne izlaze van granica hatha-joge. A kad su saznali da nekoliko prijatelja i ja redovno odlazimo u hram odobrili su to i rekli da je kršćanstvo predivan put k Bogu, iako nije jedini. Međutim, pitanje za mene nije riješeno do kraja: je li kršćanstvo spojivo s hatha-jogom? U našoj grupi je i musliman koji ne samo da ide u džamiju, već i obavlja namaz [islamska molitva] u određeno vrijeme, što se danas rijetko susreće i naš učitelj to odobrava i navodi nam njegovu revnost kao primjer. Ako možete objasnite mi: ometa li hatha-joga ili ne moj duhovni razvoj kao kršćanina? Ako pak ne želite ili ne možete govoriti na tu temu, ja nimalo ne inzistiram.”

Zatim je dodao:

„Nas uče meditaciji, odnosno usredotočivanju na neku silu ili ideju. Priznajem vam da sam, kad sam držao vašu ruku tijekom razgovora, meditirao i želim vas pitati što ste osjećali.”

Duhovnik odgovori:

„Iskreno govoreći osjećao sam samo jedno – želju da zadrijemam, jer sam malo spavao noću spremajući se za službu i odbacivao sam san naporom volje.”

Vadim reče:

„Možda se to dogodilo zato što sam ja također bio umoran od putovanja, inače, kako mnogi potvrđuju, iz moje ruke izlazi energija koja nalikuje na električnu.”

Duhovnik odgovori:

„Ako je eksperiment završen molim vas da pustite moju ruku. A sad ću pokušati da vam koliko mogu odgovorim na pitanja.

Hatha-joga se u svojoj domovini ne promatra izolirano od općeg sustava joge koji sadrži i raja-jogu i jnana-jogu u kojima se sadrže religiozne, kozmološke i antropološke predodžbe šivaizma. U hatha-jogi također postoji učenje o svjetskoj energiji – prani, o duhovnim centrima, koji se nalaze u kralježnici i velikom mozgu čovjeka, o energetskom depou u sunčevom spletu i tako dalje. Pritom hatha-joga posebnu pažnju posvećuje seksualnoj energiji čovjeka i mogućnosti njene transformacije. Sve je to nesumnjivo nespojivo s kršćanstvom.

Zatim, u hatha-jogi kao jedan od najvažnijih elemenata prisustvuje aktivna mašta. Jogin treba vježbati umijeće stvaranja jarkih vidljivih slika. Ovo također u korijenu proturječi kršćanskoj asketici koja upozorava na to da je mašti blizak svijet strasti i zato se u nju lako upijaju, kao paraziti, demonske sile. Kontrola svoje svijesti, koja se kod kršćanskih asketa naziva trijeznošću je uglavnom borba protiv mašte.

Sljedeća obavezna vježba kako u okviru hatha-joge, tako i drugih sustava joge jest meditacija. To je koncentracija na određene ideje ili ponavljanje mantri – izreka. Meditacija je zasnovana na šivaističkoj antropologiji, točnije na predodžbi o tome da je ljudski duh po prirodi istovjetan apsolutu, i zato je meditacija zamjena za molitvu ili molitva upućena samom sebi. Vaši instruktori to nazivaju autotreningom. U stvari, to je tajni oblik samoobožavanja: jogin se bavi samim sobom. Ako izgovara imena bogova, to je samo modifikacija apsoluta, a pošto sebe smatra istobitnim apsolutu, to je radni model samog sebe. Čovjek koji se bavi ili se čak bavio meditacijom s velikim naporom se uči molitvi. Njemu se čini da u molitvi ne djeluje osobni Bog, već njegova vlastita energija, koja predstavlja stvaralačku silu i on se kroz riječi molitve usredotočuje i usmjerava je.

Kršćanin u molitvi osjeća nešto suprotno stanju jogina, upravo svoju ograničenost i oskudnost i uopće se ne obraća nekakvim skrivenim rezervama svog duha, već Bogu – živoj Ličnosti, Bogu s Kojim nije vezan prirodom, već ljubavlju. On ne potiče i ne nadražuje one psihičke centre o kojima uči joga, ne transformira posredstvom mašte svoju seksualnu energiju, već čisteći um i srce od slika, pomisli i strasti, moli Boga za pomoć. Molitva se obavlja i ispunjava silom božanske milosti, odnosno silom koja se nalazi van granica ljudske prirode.

Što se tiče mantri, čak i ako u njihovom tekstu nema imena poganskih božanstava podrazumijeva se da su upućene njima: jer mantre su uzete iz svetih ritualnih knjiga hinduizma. Zato se čovjek izgovarajući ih, uključuje u duhovno polje Veda i Upanišada, u svijet bića koja jogini smatraju modalnostima jedinstvenog Brahmana, koje okultisti nazivaju kozmičkim duhovima i posrednicima, a kršćani demonima. Joga je u vama stvorila lažne psihičke postavke i komplekse, zato vi kršćanstvo doživljavate u izopačenom vidu – kroz tanku prizmu poganskih pojmova zbog čega ste ga i prestali razumjeti. Ako vam se sviđa, to se može nazvati „ego-kršćanstvom”?

Vadim upita:

„Znači, vi mislite da ja dolazim u hram s umom zaprljanim „sveznanjem”?”

Duhovnik odgovori:

„Možda bi bolje bilo nazvati to podsviješću. Ona ne samo da je zaprljana i deformirana, već se poslije svakog vježbanja joge prlja sve više.”

Vadim se nije složio:

„Na treninzima se gotovo sve vrijeme bavimo fizičkim vježbama. Neke od njih nalikuju na običnu gimnastiku, a druge imaju svoju specifičnost: to su asane – statičke vježbe, poze u kojima čovjek kao da se zamrzava. One reguliraju dotok krvi do bolnih organa, aktiviziraju njihov rad. Tako, na primjer, jedan od oblika statičkih vježbi predstavlja poza vojnika na straži.”

Duhovnik je objasnio:

„Pa ipak bavljenje ovim vježbama, naročito kad se čovjek njima bavi mnogo godina, nije bezopasno: dolazi do umjetnog kočenja ljudske psihe, i zato se ljudi koji se dugo bave asanama odlikuju usporenošću razmišljanja koja može izgledati kao tupost. Čak i pogled ovih ljudi gubi živost i postaje nekako zaleđen, kao mrtav. Asane su vezane za određeni način života i dijetu, a čovjek koji živi u uvjetima suvremenog svijeta s njegovom uskovitlanom djelatnošću i živčanim opterećenjima može uslijed sličnih vježbanja dobiti bolest srca i visok tlak. Na to sami jogini upozoravaju nestrpljive Europljane. Uopće, svaka gimnastika kojom se čovjek bavi treba odgovarati njegovom načinu života.

Razmotrimo još jedan aspekt ovih vježbi. Po učenju svetih Otaca ljudska duša uključuje i biljnu i životinjsku dušu, možda točnije rečeno, njihove funkcije. Značajan broj asana je uzet iz promatranja životinja i biljaka i ovdje poze lava ili tigra mogu oživjeti u čovjekovoj podsvijesti neke mračne instinkte, koji se kriju u ljudskoj duši, da ih na izvjestan način oslobode na štetu po ljudski duh.

Postoji još i treća opasnost za kršćane: neke od istočnjačkih vježbi su uzete iz poganskih rituala, odnosno sadrže u sebi genetsku vezu s demonizmom.

Što se tiče vježbi disanja, ni one nisu tako nevine kao što na prvi pogled izgleda. Upoznavši učenika s tehnikom ovih vježbi učitelj joge prelazi na psihičke vježbe koje su vezane za disanje. Učenik treba zamisliti da guta pranu – kozmičku energiju, osnovu bivstvovanja, zatim treba u taktu s disanjem i zajedno s disanjem usmjeravati ovu pranu u kralježnicu i seksualne centre, takozvane lotose. Pritom se prana ponekad zamišlja u obliku zmije koja ulazi u čovjekovu kralježnicu. Mislim da ne treba detaljno objašnjavati tko se u takvim vježbama ubacuje u ljudsku svijest.”

Vadim upita:

„I u drugim gimnastičkim sustavima, uključujući medicinsku gimnastiku, sadrže se vježbe disanja. Kod Kineza, pa čak i kod mazdaista postoje vlastite vježbe disanja, zašto ih vi kategorički odbacujete?”

Duhovnik odgovori:

„Jogini o takozvanom „potpunom disanju” ne govore kao o vježbanju, već kao o pravilnom disanju, odnosno ovaj način disanja treba biti utkan u čovjekov svakodnevni život. Međutim, u stvari kod njih postoji drugo, alternativno disanje, usporeno i površno, vezano za duge pauze, koje oni rijetko javno koriste. Dugotrajno potpuno disanje može kao obilna hrana postati suvišno za organizam i izazvati poremećaje u sustavima za razmjenu plina i krvi. Zato s vježbama disanja treba biti oprezan. Ali ja sam govorio o drugoj opasnosti, o tome da će iste one, prekoračivši crtu fiziologije, upasti u oblast psihe i ujedinivši se s meditativnim predodžbama deformirati „religioznu svijest’?’

Duhovnik nastavi:

„Joga uči raspoređivanju i prenošenju energije. Kako se sjećate, naše poznanstvo je počelo od toga što ste uzeli moju ruku i dugo je držali u svojoj ruci. Vi ste htjeli demonstrirati fenomen prenošenja energije, ali je zbog nečega to zatajilo. Što mislite: kakva je to energija, koja je njena priroda? Je li ona vaša ili je stečena na satovima joge od nekih nepoznatih duhova? Zašto se ova sposobnost u vama nije otkrila prije bavljenja jogom? Kako vi shvaćate samu riječ „energija”, koji smisao joj dajete?” Vadim odgovori:

„Energija je organizirana, strukturirana sila.”

Duhovnik reče:

Znači, energija vašeg organizma ima određenu strukturu. To je, može se reći, struktura obilježena vašom individualnošću. Navest ću primjer. Postoje različite grupe krvi. Ako se čovjeku da krv koja nije njegove grupe rezultat može biti najžalosniji: tuđa krv će se za njega pretvoriti u otrov koji će ga ubiti. Otkud možete znati kako će vaša energija, koja posjeduje određenu strukturu, djelovati u drugom organizmu? Možda će ovdje doći do onoga što se naziva nekompatibilnošću i ova energija će prvo na čovjeka djelovati kao doping, a onda će mu kao agresor, nanijeti nova razaranja, stvorit će kaos u njegovim energetskim strukturama. A kod vas će se stvoriti deficit energije, sličan velikom gubitku krvi, čija posljedica će biti neočekivane i neizlječive bolesti. Bioenergetičari rijetko završavaju svoj život sretno. Pritom se bolest kod njih odvija ogromnom brzinom, kao maligni tumor i ima letalni ishod – oni kao da izgore. A ako se tome doda i energija mračnih sila, palih duhova, koji daju da bi oduzeli, koji pod maskom dobra čine zlo, u kakvu zamku ste tada upali?” Vadim upita:

„Što mislite kakva je to energija: moja ili demonska?”

Duhovnik odgovori:

Teško mi je odgovoriti kakva energija ovdje djeluje: vaša i tuđa zajedno ili samo jedna – demonska.”

Vadim reče:

„Imat ćemo savjetovanje u vezi s promjenom toka rijeka koje prijeti ekološkom katastrofom i upropaštavanjem tajge. Mogu li vas pozvati? Mojim prijateljima će biti drago.”

Duhovnik odgovori:

„Ja nisam stručnjak za slična pitanja, ali prenesite svojim prijateljima da želim da sibirske šume i dalje postoje.”

(izvor: arhimandrit Rafail Karelin, ”Izbavi nas od Lukavoga”)

Jedna misao o “Je li hatha-joga spojiva s kršćanstvom?

  1. priča o koristi joge kao fizičke vježebe je uvod u “nefizičko” , ima zapadnih/evropskih/ gimnastičkih “škola ” koje su samo to “dobre gimnastičke prakse” poput Pilatesa recimo , koji je kvalitetniji od joge u svim fizičkim aspektima / snaga, pravilno držanje tjela, gipkost,ispravljanje nedostataka u posturi, zdravstvena korist / bez ikakvog OOM OOM smeća

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s